Temišvar je nekoliko godina otimao putnika Beogradu. Naime, u jednom momentu u Temišvaru je otvoren velik broj linija i letova Wizz Aira i Ryanaira, te su obije kompanije tamo imale baze. Kako je Beograd tada ima samo jedan bazirani avion Wizz Aira (kasnije dva) niz putnika je iz Temišvara koristio jeftine letove. Put od Beograda do Temišvara je 160 km, za što treba oko 2,5 sata, dok je iz Vršca i Kikinde potrebno tek nešto više od sat vremena.

No posljednih godina situacija se bitno promijenila. Prvo jeu Beogradu Wizz Air povećao broj baziranih aviona sa 2 na 4 te osjetno povećao broj linija i frekvencija. Potom je Air Serbia otvorila 45 novih linija, te ima odlične cijene karata. Za Beograd je letove otvorilo i niz drugih kompanija. Sve to je utjecalo na manji broj letova u Temišvaru. U III. mjesecu 2018. Ryanair je zatvorio bazu u Temišvaru. Istim je sve manje putnika putovalo iz Temišvara, a sve više putnika je krenulo putovati obratno, tj. niz Rumunja je krenuo putovati iz Beograda.

Samim time u Temišvaru danas ima bazu Wizz Aira, ali ne više Ryanaira i ima 13 cjelogodišnjih i 2 sezonske linije Wizz Aira, dok Ryanair više nema ni jedan jedini let iz Temišvara. TAROM ima cjelogodišnje letove za Bukurešt i dva sezonska chartera. SkyExpress ima tri sezonska chartera, Lufthansa ima letove za Minhen, a rumunjski LCC HiSky ima jednu redovnu liniju i tri sezonska chartera. Stoga ne treba čuditi da je aerodrom 2017. imao 1,62 milijuna putnika, a 2023. je imao tek 1,35 milijuna putnika. Trendovi su se promijenili i da danas velik broj rumunjskih putnika putuje iz Beograda, dok je broj srpskih putnika iz Temišvara istinski malen, iako je do 2017. bilo dijametralno suprotno.

analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Aerodrom Temišvar

Aerodrom Beograd je u IV. mjesecu ostvario 610.944 putnika. Ovo je 31.283 putnika ili 5,5% više nego u istom mjesecu prošle godine (579.661). Ovo je prvi puta u zadnjih par godina da Beograd ima manje novih putnika spram prošle godine u usporedbi sa Zagrebom koji je u IV: mjesecu dodao 47.263 putnika spram istog mjeseca prošle godine. Ovo je i 130,7% putnika iz istog mjeseca 2019. (467.469). I ova brojka je lošija od zagrebačke, obzirom da je Zagreb imao 131,5% putnika iz istog mjeseca 2019.

Kako  je Beograd od početka godine imao 18,1 do 28,1% povećanja spram 2023. ovaj rezultat je značajno smanjene od čak 12,6 do 22,6 postotnih bodova. Beograd je od početka godine ostvario 2.220.343 putnika.

analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Aerodrom Beograd

Našoj redakciji obratila se Dragana Mihajlović koja je 22 godine radila na Aerodromu Beograd. Dragana je radila na obračunu plaća i svašta je nešto pokušavala da svima bude bolje. Predlagala je, tražila, zahtijevala, bunila se. No, tome je zapela za zub svojim šefovima koji su je potpuno izolirali i stavili na rad na neke prastare predmete bez ikakvog smisla. Dragana se protiv toga pobunila i onda je krenuo mobing. Na to je Dragana krenula sa pravom borbom Davida protiv Golijata, pa je došla čak i do CEO-a aerodroma Francois Berisota koji je pokazao razumijevanje i čuđenje da njen slučaj nije došao do njega. No, tek to je razbjesnilo njene šefove pa su nakon toga na sve načine izolirali Draganu, te uspjeli napraviti da više ne uspije doći do Berisota. Dragana je potom zadovoljštinu pokušala pronaći unutar aerodroma, no kada to nije bilo moguće išla je na mirenje. Kako situacija više nije bila izdržljiva predala je sudu tužbu za mobing na radnom mjestu.

I tu počinju ozbiljni problem i rečenica iz naslova: „tup se s rogatim ne može bosti“. Naime, Aerodrom je tada oformio komisiju koja je ustvrdila da je krivica zapravo na Draganinoj strani, da je ista problematična osoba koja narušava međuljudske odnose i da je sva krivica na njoj.

Tijekom postupka Dragana nažalost pada na gradilištu aerodroma na prosipan šljunak, a kako je visoka 1:84 metara ozbiljno se ozlijedila. Odlazi na Urgentni centar, te na operaciju noge. Dobiva šipke u nogu i oporavak je dugotrajan. Ozljeda je vrlo ozbiljna i teška. Do danas se od operacije nije oporavila i šepa. Sve vrijeme njenog boravka u bolnici njeni šefovi je nagovaraju da dobrovoljno ode iz Aerodroma, no ona odbija i želi se vratiti na svoje radno mjesto.

I potom joj Aerodrom daje otkaz tijekom bolovanja i oporavka od povrede na radu. Dragana je u teškoj depresiji i pokreće još jedan sudski postupak te pokušava dokazati da nije tehnološki višak nego da joj se šefovi svete. I pritom oba sudska postupka gubi, i onaj za mobing i onaj da je tehnološki višak.

No, tu njene muke ne prestaju. Aerodrom tvrdi da se povreda nije desila na radnom mjestu, te da nema govora o povredi na radu. Dragana nema svjedoka, nitko pad vidio nije. Jedini argument je zaprimanje kod liječnika radi povrede gdje se može dokazati da je povreda bila u radno vrijeme, što predmnijeva da je bila na radnom mjestu, jer nema dokaza da je isto napustila. No, nakon svega Dragani je svega dosta, i sudskih sporova, a i poodmakle godine na rubu šezdesetih su napravile danak, pa Dragana traži nagodbu sa Aerodromima na polovicu iznosa štete za povredu na radu, no Aerodromi i to odbijaju i idu do kraja. Aerodrom koristi sve svoje veze na sudu, aerodrom plaća vrhunske odvjetnike, tome Dragana i njen jeftin odvjetnik ne mogu parirati.

Zašto Aerodrom to radi? Nije primjereno igrati se sa ljudskim sudbinama. Dragana je aerodromu dala 22 godine svog rada. Jel ju se stvarno smije tako odbaciti? Ona je danas ljudska ruina, depresivna je, izgubila je volju za životom. Ne vidi smisla svog života, ona ne radi, ona je beskorisna, šepa, a nema nikakve satisfakcije, uzdržava je plaća supruga. Jel stvarno potrebno da veliki sustav ovako postupi prema osobi koja mu je dala 22 godine. Dragana smatra da aerodrom ovako pokazuje zube i daje poruku svim drugim bundžijama što im se može desiti.

Sve gore napisano je kako Dragana vidi stanje. Aerodrom Beograd nam je odgovorio na upit o ovom slučaju kako slijedi: Potvrđujemo da je gospođa Dragana Mihajlović bila zaposlena na Aerodromu Nikola Tesla dugi niz godina. Veoma smo zahvalni na njenom doprinosu tokom zaposlenja u kompaniji Belgrade Airport. Što se tiče navoda u tekstu, razumemo da je gospođa Mihajlović opisala svoju percepciju događaja, koja se nesumnjivo razlikuje od naše. Ipak, shodno politici naše kompanije, odnose sa zaposlenima ne komentarišemo u javnosti. Kompanija Belgrade Airport nastaviće u potpunosti da sarađuje sa institucijama i organima koji su nadležni da utvrđuju sve okolnosti u vezi sa ovim slučajem.

Dakle i Dragana i Aerodrom drugačije vide stanje. Dragana smatra da je pokradena, povrijeđena, da joj je uništen život, ne vidi smisao dalje. Aerodrom smatra da je istina drugačija, oni su Draganu doživjeli kao problematičnu osobu, te je zato stavili „u hladovinu“ no to je još više raspištoljilo Draganu na bunu. I što sada reći? Suosjećati sa jednom osobom koja je postala ruina ili aerodromom koji se želi riješiti troublemakera? Ili se sve to moglo riješiti sa više razgovora, malo kooperativnosti i dobre volje. Primiriti Draganu, ponuditi joj dobru alternativu, motivirati je i zadržati radnika koji je 22 godine radio na aerodromu do zaslužene mirovine. Aerodrom je „veoma zahvalan na njenom doprinosu tokom zaposlenja na Aerodromu“. Pa zar se onda nije moglo dati malo više napora da ta zahvalnost ima i dobar kraj. Ovako  je sve otišlo puno predaleko. Nepotrebno predaleko.

analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Aerodrom Beograd