Predstavnici kompanije Dragonfly Venture Holding su razgovarali sa Slovenskim ministarstvom za infrastutkuru oko osnivanja kompanije Slovenia Air.

Slovenia Air planira operirati letove u Europi. OK, još i može proći. Ali kompanija planira otvoriti i letove iz Ljubljane za Hong Kong. Majko mila. Long-haul iz Slovenije je vrlo neracionalan, no Hong Kong nikako nije linija koja ima potencijala. Malo je velikih europskih aerodroma iz kojih se leti za Hong Kong, a brdo aerodroma koji imaju preko 10 milijuna putnika nemaju veze za Hong Kong, ali će zato minijaturna Ljubljana koja ima jedva milijun putnika to imati. Svašta. Kompanija planira otvoriti letove i iz Maribora u budućnosti.

Postoje dvije kompanije sa ovim imenom. Dragonfly Venture za sebe kaže: „mi smo mali obiteljski ured sa velikom vizijom. Kompanija se bavi emisijama otrovnih plinova, otpornosti na klimu, konzerviranjem svježe vode, zdravlje zemljišta i tla. Stranice kompanije ne daju neku informaciju o kompaniji i iznose samo općenite teze i floskule. To je obično upozorenje da se radi o prodavanju magle.

Druga kompanija se zove Dragonfly X koja koristi i ime Dragonfly Venture Holdings Limited. Kompanija je startup! Odmah crveni karton. Ako je matična kompanija startup kako će ona otvoriti Slovenia Air? Kompanija bi se htjela baviti amfibijskim letovima, VTOL zrakoplovima i dronovima, turističkim obilascima iz zraka, ekološkim rješenjima za zračni prijevoz, nekretninama i infrastrukturom. Dragonfly X ima sjedište u Hong Kongu i ovo objašnjava puno, to je poveznica, vjerojatno se zato sanja o krajnje neracionalnim letovima za Hong Kong. Kako god Dragonfly X ima enormne planove, do 2025. imati 800 zaposlenih i investirati 500 milijuna USD. No, već dvije godine pokušavaju pokrenuti startup i nisu napravili ništa. Znači dvije godine se nisu maknuli sa mrtve točke, a u idućih dvije godine će imati 800 zaposlenih i pola milijarde investicije. Jako racionalno! I oni imaju vrlo skromnu stranicu sa jako općenitim planovima i floskulama.

Još skromnije stranice su Slovenia Aira. Stranice se vežu na stranice Dragonfly X, pa je vrlo vjerojatno to projekt ovog startupa. Stranica ima tek par općenitih floskula i ništa drugo, tipa dođite u Sloveniju i mi ćemo imati suvremene avione. Nikakvih, pa ni najosnovnijih podataka na stranici nema. Čak ni podaci o samoj kompaniji (about us), budućoj floti, linijama, CEO-u i ključnim ljudima, nema čak ni podataka o  kontaktima.

Sve u svemu jako neozbiljno, sa potpuno nerealnim planovima i ovoj inicijativi ne treba pridavati ikakvu pozornost. Biti će to još jedan u moru projekata poput damatiana.hr, Air Srpske, Interair Linka, Libertas Aira, Master Airwaysa, Air Vardara, Aeromaka, Adria Wingsa, Libertas Aira, Adriatic Skywaysa, Air Albatrosa, Skopje Aira, Air Croatia, Sea Aira, Golden Aira, Express Airwaysa, Anić Airwaysa, Limitlessa, Avexa, Centavie, Kosova Airlinesa, Tafa-e, Ilyriana, Bosnia Airlines, Bosnia Wanda, FlyBosnie ili Praguse. Samo nerealne želje. Pitanje je samo zna li sve ovo slovenska vlast ili ćemo imati još jedno prodavanje magle poput SHS-a u Mariboru.

autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: Slovenia Air

Fox Aviation je dobio licencu za obavljanje komercijalnog prijevoza od strane Agencije za civilno zrakoplovstvo Slovenije. Kompanija će se fokusirati na business i privatne charter letove. 51% vlasništva kompanije ima Srđan Petrović iz Beograda, dok ostalih 49% vlasništva ima Pilot Support LLP iz Londona.

Kompanija će imati sjedište u Ljubljani, dok će avioni imati slovenske registracije. Trenutno kompanija u floti ima Cessnu Citatiton 550, Cessnu Citation Bravo, dvije Cessne CJ i Piper PA-31 Cheyenne. Respektabilna flota 5 poslovnih aviona.

autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: Fox Aviation

Premijer Abazović je imao provala u svom mandatu vezanu uz zrakoplovstvo. No, svakako i daleko najgore je bilo pregovaranje sa Kastratijem (vlasnik koncesije aerodroma Tirana) oko koncesije na Aerodrome Crne Gore, što bi istinski bila smrt za Podgoricu i Tivat, obzirom da Tirana već sada ubija ove aerodrome.

Ipak sve to skupa je ništa spram provale koju je upravo izvalio u strategiji i prostornom planu Crne Gore do 2040. Plan predviđa, pazite sad, čak sedam aerodroma u Crnoj Gori. Majko mila! Sedam aerodroma? Za koga? Premijer bi uz aerodrome u Podgorici i Tivtu, htio veće aerodrome u Nikšiću i Beranama, te manje u Baru/Ulcinju, Pljevljima i Žabljaku. Isuse i majko božja. Veći aerodrom u Nikšiću, gradu koji je samo 58 km od aerodroma Podgorica, što je tek 55 minuta putovanja. Koje to ima logike. To je kao da netko radi aerodrom u Karlovcu zanemarivši zagrebački aerodrom. U Nikšiću aerodrom ima asfaltnu pistu od 1450 metara, relativno veliku stajanku (apron), te hangar sa manjim objektom. On ima svrhu za sportsko letenje, bez ikakvih investicija može se dodati funkcija letova business jetova i to je to. The end. Nema dalje. I to je previše za Nikšić.

Barane su pak bile aerodrom koji je imao putničke letove u vrijeme Jugoslavije. Postoji pista (1899 metara) i stajanka, te minijaturni terminal, no isto je propalo i nema uporabne vrijednosti. Berane su gradić od 11.000 stanovnika. Tu nema smisla ulagati čak ni u poslovno-sportsku zračnu luku. OK, udaljeni su preko 2 sata od Podgorice, jedini su na sjeveru i gravitacijska zona je 140.000 stanovnika, pa neka se i aerodrom preuredi u sportsko-poslovni. I to je kraj. Znači eventualno investicija od 3-4 milijuna EUR i Crna Gora bi imala dva međunarodna i dva sportsko-poslovna aerodroma. To znači da bi svi putnici Crne Gore na sat vremena putovanja imali opciju letenja iz sportsko-poslovne luke, ili dva sata iz međunarodnog aerodroma.

No, graditi manje zračne luke u Baru, Ulcinju, Pljevljima i Žabljaku je ludilo. Za koga u Pljevljima? 27.000 stanovnika. Pa ne grade se aerodromi za 27.000 stanovnika. Konačno Pljevalja je na 108 km od Berana i 130 od Nikšića. A tek Žabljak? 3000 stanovnika, minijaturno zimsko središte. Pa ne dolaze turisti na skijanje ili sanjkanje sa privatnim avionima. I raditi dva aerodroma za jedva 30.000 stanovnika na svega 59 km. Pa ovo graniči sa ludilom.

Za koga raditi aerodrome između Baru i Ulcinju. Bar ima 42.000 stanovnika, Ulcinj 20.000. Pa kojem genijalcu je to palo na pamet. Bar je udaljen sat vremena od aerodroma Tivat i 50 minuta od Podgorice. Ulcinj 30 minuta više. Majko mila! Koja glupost. Ovi gradovi su i više nego dovoljno pokriveni postojećim aerodromima. Pa ne grade se aerodromi na svakih sat vremena, premijeru. Nema tu ni turista, još manje lokalnih putnika koji bi opravdali ovu suludu investiciju.

Dakle, ovo je notorna glupost. Izjaviti tako nešto može samo netko tko nema ni malo elementarnog pojma o zrakoplovstvu i ima um prosječnog osmogodišnjaka. Ili netko tko želi uzalud potrošiti enorman novac, te napuniti džepove. Za ovako sulud projekt novih šest zračnih luka treba bar 200 milijuna EUR (piste, stajanke, rulnice, terminali, garaže, vatrogasni i gospodarski objekti, hangari, parkiralište, logistika). Istovremeno Crna Gora nema nasušno potrebnih 150 milijuna EUR da dovede Podgoricu i Tivat na minimum funkcioniranja, da ih može certificirati i da obavljaju funkciju međunarodnih aerodroma. Tivat nema klimatizacije, aerodromi prokišnjavaju, stajanke su u lošem stanju, treba novi terminal u Podgorici i bitno funkcionalniji u Tivtu, noćno slijetanje u Tivtu… To su ozbiljni i superhitni projekti. Stoga premijeru, ne lupajte gluposti, ne sanjajte o nerealnim projektima, nego sredite svoje svije zračne luke koje su vam ispod svakog nivoa.

autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: Aerodrom Nikšić

Nova cargo kompanija CAMEX Adria Airlines je navodno dobila prvi Boeing 737-800BCF 27.6. (trebao je nositi registraciju S5-ACS). Kompanija je trebala dobiti slovenski AOC do kraja VII. mjeseca i krenuti sa operacijama u IX. mjesecu ove godine. Plan je bio da baza kompanije bude Aerodrom Maribor iako bi većina operacija bila iz Liegea.

No, krajem X. mjeseca još uvijek nema novosti ni o slovenskom AOC, ni o baziranju aviona u Mariboru, ni o početku operacija. Pretraživanjem registara S5-ACS ima status „on order“. Jako čudno i nimalo optimistično.

autor: Malden Radić, dopisnik (Osijek), foto; CAMEX