Procjena štete zbog ratnih događanja u ZL Dubrovnik, koja je bila zatvorena do druge polovice 1992. godine, je 40 milijuna tadašnjih maraka, što bi u današnjoj vrijednosti bilo 33 milijuna EUR (inflacija ukalkulirana). Ovo su samo troškovi devastacije, ne i izgubljene zarade radi zatvorenosti aerodroma i propuštenih operacija.

autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: Tonči Peović

Gospodin Frano Luetić, direktor ZL Dubrovnik nam je poslao svoj tekst koji vrvi interesantnim podacima, a koji ćemo objaviti u cijelosti:

Zračna luka Dubrovnik od 1962. godine posluje na lokaciji u Čilipima, te je prve godine poslovanja kroz nju prošlo 69.574 putnika i ostvarene su 2.464 operacije slijetanja i uzlijetanja zrakoplova, da bi svake sljedeće godine promet rapidno rastao te 1978. dosegao 1.064.395 putnika i 14.060 operacija slijetanja i uzlijetanja zrakoplova. Najveći promet, u razdoblju prije Domovinskog rata, je ostvaren 1987. godine kada je dosegnuto 1.460.354 putnika i 15.606 operacija slijetanja i uzlijetanja zrakoplova. Kroz cijelo to razdoblje Zračna luka Dubrovnik je konstantno radila na unaprjeđenju infrastrukture za poboljšanje aerodromskih usluga, kako pristanišne zgrade tako i operativnih površina. Još daleke 1972. zračna luka je bila sposobna prihvatiti i otpremiti tada najveći zrakoplov na svijetu B747 nizozemske kompanije KLM a njegovo slijetanje tada je promatralo s tarace Zračne luke Dubrovnik više tisuća posjetitelja. U to vrijeme zračna luka je imala gravitacijsko područje od Makarske pa do Crnogorskog primorja.

Izgradnja infrastrukture omogućila je Zračnoj luci Dubrovnik letove s vrlo dalekih destinacija, a posebno je bitno istaknuti emitivno američko tržište pa su tada slijetali američki prijevoznici Trans World Airlines – TWA, Pan American, Overseas National Airlines – ONA, JAT i mnoge druge, a prometovale su prema destinacijama: New York, Chicago, Cleveland, Detroit, Montreal, Toronto, itd. Tada je bilo trenutaka kada se na stajanci za zrakoplove zračne luke moglo vidjeti i četiri širokotrupna zrakoplova istovremeno.

Stalna izgradnja i ulaganja u razvoj su se vršila sve do agresije bivše JNA i srpsko-crnogorskih paravojnih formacija na šire područje Dubrovačko – neretvanske županije, pa je tako i Zračna luka Dubrovnik bila okupirana sve do druge polovice listopada 1992. godina a za vrijeme okupacije je pretrpjela devastirajuću štetu koja je procijenjena na 40 milijuna tadašnjih njemačkih maraka, bez da se uzme u obzir prihod od izgubljenog prometa.

Odmah nakon oslobođenja započinje obnova zračne luke i uspostavlja se promet, unatoč konstantnim napadima i granatiranju koje je potrajalo sve do završetka vojno  redarstvene akcije Oluja.

Tek je 2005. godine Zračna luka Dubrovnik ostvaruje promet veći od milijun putnika i od tada se gotovo svake godine ostvaruje dvoznamenkasti postotni rast broja putnika, tako da se 2016. godine doseglo dva milijuna putnika a 2019. je ostvareno povijesno najveći promet od 2.896.227 putnika.

Projektom Razvoj Zračne luke Dubrovnik u periodu od 2014. do 2019., zahvaljujući članstvu Republike Hrvatske u EU, Zračna luka Dubrovnik je ishodila bespovratna sredstva u iznosu od 157 milijuna Eura te vlastita sredstva u iznosu od 68 milijuna Eura kako bi prema „Masterplanu“ omogućila promet od 5 milijuna putnika godišnje poštujući sve zahtjeve Europske agencije za sigurnost zračnog prometa vezane uz infrastrukturu aerodroma. Projekt je sadržavao: rekonstrukciju i dogradnju nove putničke zgrade neusporedivo većeg kapaciteta sa svim pratećim sadržajima, rekonstrukciju i dogradnju staza za vožnja što omogućava značajno veći kapacitet izvođenja operacija slijetanja i uzlijetanja, rekonstrukciju  uzletno-sletne staze, proširenje stajanke za zrakoplove, obnova javnih površina (zemaljske strane) zračne luke, izgradnju novog postrojenja za opskrbu zrakoplova gorivom, izgradnju terminala za opće i poslovno zrakoplovstvo, izgradnju nove upravne zgrade, ugradnju četiri aviomosta za komforni ukrcaj i iskrcaj putnika, izgradnju zgrade Spasilačko-vatrogasne službe, izradu suvremenih navigacijskih metoda prilaza za slijetanja zrakoplova te nabavu nove suvremene opreme za prihvat i otpremu zrakoplova.

Prema važećoj svjedodžbi aerodroma izdanoj od nadležnih tijela Zračna luka Dubrovnik je certificirana s referentnim kodom aerodroma 4E uz odobreni opseg operacija zrakoplova s kodom većim od referentnog koda aerodroma (B747-8 koji je kod 4F). Ističemo da je u zadnjih par godina u zračnoj luci prometovalo mnoštvo prijevoznika sa širokotrupnim zrakoplovima u redovnom ili charter prometu: japanski zr. prijevoznik ANA s Boeing B787-900 i B777 – 200, japanski zr. prijevoznik JAL s Boeing B747-400, B777-200 te B787–800, britanski prijevoznik TUI Airways s Boeing B787 – 800, B767 – 300, B787 – 900, katarski prijevoznik Qatar Airways B747-8 i Airbusom A330 – 200, kineski prijevoznik Air China s Boeing B747-8, kineski prijevoznik Hainan Airlines s Airbusom A330 – 200, indijski prijevoznik Air India s Boeing B747 – 400, te mnoštvo drugih.

Istina je da određena operativna ograničenja (npr. jaki bočni vjetar, leđni vjetar, grmljavinsko nevrijeme), kao što nije iznimka za mnoge zračne luke, uzrokuju da se u pojedinim situacijama nije moguće prihvatiti zrakoplov.

Nakon završetka pandemije Covid 19 Zračna luka Dubrovnik ponovno očekuje dvoznamenkasti godišnji postotni rast prometa, što znači da će se kroz par godina ponovno trebali postići rekordi u broj putnika i prometu.

Iz svega navedenoga, može se zaključiti da Zračna luka Dubrovnik nikada neće biti ograničavajući faktor za razvitak gospodarstva Dubrovačko – neretvanske županije, pa i šire.

autor: Frano Luetić, direktor ZL Dubrovnik; foto: ZL Dubrovnik