Air Serbia je u prošlog ljeta imala jako puno kašnjenja i otkazivanja. To košta enormno puno novaca jer kompanija mora plaćati kompenzacije, mora plaćati hotel i hranu putnicima, mora plaćati rerutiranja na druga kompanije. Ove godine ta su kašnjenja i otkazivanja i još bitno veća.

Uz to kompanija je u dvije godine povećala broj linija za 100%. Govorimo o 42 nove linije u dvije godine. Pokretanje novih linija je operacijska noćna mora, ali to košta i gomilu novaca (nova destinacija, planiranje operacija, marketing, loš load faktor do stabilizacije linije…). Uz to kompanija je pokrenula dvije long-haul linije koje koštaju i još više.

Kompanija ima 7 do 9 aviona u wet leasu. Cijele zime kompanija je imala tri aviona u wet leasu. To košta enormno puno novaca. Uz to kompanija je radi problema u operacijama uzimala jako puno aviona u wet lease na samo dan-dva ili par dana. Čak i zimi. To tek košta enormno puno novaca.

Kompanija ozbiljno ratuje sa nekoliko kompanija, poglavito sa Wizz Airom, Eurowingsom, Vuelingom, easyJetom, KLM i Air France. Takvi ratovi koštaju prilično novaca.

OK, stoji da kompanija inkasira velik iznos novaca na 3 dnevna leta iz Rusije jer su cijene na istima enormne. Stoji i da je PSO velik prihod kompanije, bitno veći nego što su realni troškovi kompanija za ove letove i kompanija tu uštipne prilično novaca sa strane. No, ipak ostaje pitanje kako je sa svim ovim gore navedenim izdacima kompanija financijski pozitivna. 22,1 milijun EUR prošle godine, a po Mareku ove godine već sada je profit bitno veći. I to bez i jednog centa iz Srbije. Sa svim stručnjacima iz Srbije sa kojima sam razgovarao oni kažu da im to nije jasno. Ako je kompanija uz sve ove enormne gubitke toliko puno financijski pozitivna onda je istinski čarobnjak i treba joj dati ogromno priznanje i respect!

Osobno ne dvojim u financijske izvještaje kompanije, no ostaje činjenica da mi kompanija nikada nije odgovorila na 3 vrlo sporne stavke iz financijskog izvještaja. Šteta što nad samom izvještajem sada stoji znak upitnika.

autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: Air Serbia

CEO Air Serbie Jiri Marek je medijski vrlo eksponiran u zadnje vrijeme. Čovjek se svakako ima čime pohvaliti: kompanija ima enorman rast broja putnika, otvoreno je brdo novih linije, u flotu je došao drugi Airbus A330-200, te niz novijih ATR 72-600, A319 i A320…

No, pritom Marek voli istrčati sa informacijama kako bi dao ekskluzivu i kako bi izjava bila što atraktivnija. Nažalost u posljednjih par mjeseci je sa takvim istrčavanjima pretjerao pa je izjavio stvari koje se nisu desile. Tako je Marek izjavio da kompanija intenzivno i vrlo ozbiljno razmatra letove za Kubu prošle zime. Mediji se raspisali o tome, niz ih je čak i napisao da su letovi za Kubu gotova stvar, no isto se nije desilo. Na koncu Air Serbia nije poletjela za Kubu.

Potom je Marek mrtvo ozbiljno više puta izjavo da će treći Airbus A330 doći do VII. mjeseca 2023. Ovo je izjavio i za zamaaero. No, isti nije došao. Pitanje je hoće li doći i do kraja godine, tj. hoće li kompanija isti dobiti tek 2024.

Marek je izjavio i da će Air Serbia letjeti za Peking i to više puta. No, sada kompanija više ne spominje Peking, a tražila je prava za slijetanje u Shanghai i Guangzhou. Paking više nije u planovima kompanije.

Ovo nikako nije dobro. Koji vrag ovo treba Mareku? Air Serbia je prije Mareka jako pazila da se ne istrčava. Istrčavali su se obično ministri Mali i Mihajlović, te predsjednik Vučić no kompanija nikada i nikako nije. Sada svatko od nas sa rezervom uzima Marekove izjave i pitamo se hoće li se one desiti ili je to i još jedno istrčavanje. Prije Air Serbie Jat je imao vrlo ružnu naviku izjavljivanja planova koji se nisu realizirali koje smo zvali Jatovanje. Iskreno i najtoplije se nadam da se Jatovanje ne vrača u Air Serbiju. Stoga se Marek treba čuvati ovakvih izjava i ne izletavati se u budućnosti jer Jatovanje Air Serbiji svakako ne treba.

autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: Air Serbia