Zamaaero se kompletno preselio u Grčku sa svim svojim djelatnicima gdje će biti ukupno devet dana. Baza nam je u Agriniu, iako ćemo proći još nekoliko grčkih gradova. Tako se sve vijesti, članci i analize pišu iz Grčke, pa je regionalni portal privremeno postao „grčka kompanija“.

autorica: Suzana Proroković, djelatnica (Nin)

Zamaaero u načelu ne objavljuje trip reporte i članke ove vrste, ali ovaj je više nego interesantno osobno iskustvo respektabilnog čitatelja portala pa smo odmah odlučili objaviti ga kao vrijedan doprinos portalu.

Potkraj VII. mjeseca me je iznenada zapalo da moram biti u Beogradu od 28-og (petak) do 30-og (nedjelja). No kako sam za ovo saznao 24-og, morao sam kupovati avio karte sa odlaskom i povratkom u toj istoj sedmici. Očekivao sam sve najgore jer je Turkish Airlines u VII. mjesecu držao najnižu cijenu na oko 300-400 eura za direktne letove IST-BEG. Air Serbia ne samo da je skuplja, već je dosta svojih letova rasprodala pa nudi samo karte za letove koje operira TK. Pegasus je nešto malo povoljniji ali njih držim za nebezbjednog prijevoznika te ne letim sa njima. Također je interesantno da je TK u VII. mjesecu za Beograd slao uglavnom B738 a ne A321 sa više sjedala. Doima se da je ljetna potražnja na ovoj liniji „pod kontrolom“.

No sa cijenama je posve druga priča. Jasno mi je da ne mogu očekivati ništa dobro kada u VII. mjesecu u ponedjeljak kupujem kartu za četvrtak. Jasno mi je i da puno putnika iz Rusije leti u Srbiju preko Turske što dodatno utječe na cijene. No cijena od 700 (sedam stotina) eura za povratni let me je ipak ostavila u šoku.

Put je hitan te novac nije toliko bitan. Mogu platiti 700 eura, no tu se počinjem prisjećati kako sam nekoć letio IST-BEG po standardnoj cijeni od 120-130 eura. Kada bi došao II. mjesec spuštali su na 90 eura, u ljetnim mjesecima dizali na 150-170. A tada je bilo možda deset tjednih letova. Sad kad ih imaju gotovo dvostruko više (plus JU i PC), moram platiti četiri puta više. Tu me krene raditi balkanski inat te odlučim da ću se ovaj put polomiti na konektiranim letovima i razdvojenim kartama ali im 700 eura neću dati radi principa.

Počnem ja tako gledati gradove koji su na oko jedan sat leta ATR-om do Beograda, a nisu popularne ljetne destinacije, da vidim koliko TK traži do tamo iz Istanbula a koliko JU do Beograda. Cijene koje TK traži za Skopje, Sarajevo i Zagreb tek su nešto manje luđačke od onih za Beograd. No kada pogledate primjerice Sofiju ili Bukurešt, to su najednom bitno manje brojke, premda i dalje skupe. Na kraju se pojavljuje dobitni tiket – Budimpešta. Otkud to? Pa otuda što Turkish za Budimpeštu leti sa IST ali također i sa SAW odakle let operira AnadoluJet i to je bitno povoljnije. Kupujem kartu SAW-BUD za 100 eura u jednom pravcu za 27.7.

Za povratak iz Beograda pronalazim još jednu AnadoluJet opciju, sa presjedanjem u Ankari. Dakle BEG-ESB-SAW sa layoverom od 4 sata što mi zapravo i odgovara jer za to vrijeme mogu završiti dosta posla u TK loži na ESB, za koju znam da je dobra i ugodna. Kupujem i ovu kartu za 150 eura.

Ostaje mi da riješim segment BUD-BEG u dolasku, gdje mi treba Air Serbia. Cijena je ista za oba dnevna leta (ujutro i poslije podne): oko 80 eura u „Light“ tarifi samo sa ručnom prtljagom. No, pojavljuje se problem: po redu letenja, AnadoluJet sa SAW treba sletjeti na BUD u 14 sati, a JU let za BEG polijeće u 15:15. Zračna luka u Budimpešti ima transfer zonu, no pitanje je kako ona funkcionira kada se dolazi izvan Schengena te nastavlja opet izvan Schengena. Dalja pretraga pokazuje da je u posljednjih 7 dana AnadoluJet svaki put kasnio u polijetanju sa SAW makar 30 minuta, a nerijetko i 60. JU let je, pak, u polijetanju sa BUD kasnio 15-ak minuta. Na koncu se još ispostavlja da BUD spada u onu grupu zračnih luka gdje se sa kartom kupljenom kod JU ne možete čekirati online i odštampati sebi boarding pass – mora se pronaći šalter u transfer zoni ili čak proći kroz kontrolu putovnica pa se vraćati natrag kroz odlaske. Sve ukazuje na to da je konekcija na BUD prevelik rizik, osobito sa odvojenim kartama.

Odlučujem da uzmem kartu BUD-BEG za sljedeće jutro u 8:00 i pronađem neki pansion u blizini zračne luke i tamo prenoćim. Ukupan trošak:

• 100 eura za segment SAW-BUD
• 80 eura za segment BUD-BEG
• 150 eura za segment BEG-ESB-SAW
• 60 eura za pansion i 20 za taksi

Sve skupa 410 eura, dakle 300 eura uštede. U prosjeku 100 eura po segmentu jer ih imam četiri – nije toliko loše. Stoji da treba stići do Sabihe, noćiti u Budimpešti, pa u povratku utrošiti dodatno vrijeme na let preko Ankare. No, većina tih sati se uz računalo lako pretvori u radne sate, a svakako volim letjeti i eksperimentirati pa nije problem.

Na dan puta, stižem na SAW koji inače ne volim koristiti iz mnogo razloga. Terminal je puno premali, gužve su puno prevelike, TK nema ložu za međunarodne letove a AnadoluJet gotovo uvijek kasni. Jedino je dobro to što sada postoji metro linija koja ide točno do terminala, te sam na SAW stigao mijenjajući tri metro linije i gradsku željeznicu koja prolazi ispod Bospora. Za to mi je trebalo oko 90 minuta, što je daleko bolje od autobusa ili taksija, i štedi vrijeme.

Odmah po dolasku na SAW vidim da moj let za Budimpeštu kasni 1 sat i 15 minuta. Jasno je da bi pokušaj hvatanja poslijepodnevnog JU leta u Budimpešti mogao uspjeti jedino ako sada JU zakasni iz Beograda barem dva sata. No JU je svoj red letenja dovela u red i vidim da im sve ide na vrijeme ili uz minimalna kašnjenja. AnadoluJet je na kraju poletio sa SAW sa dva sata zakašnjenja i sletio na BUD kada je JU let za Beograd već bio u zraku.

Pansion u Budimpešti blizu zračne luke bio je pun pogodak. Savršena čistoća, tišina i svi uvjeti za odmoriti se i završiti nešto posla. Ujutro dolazim na terminal, sve završavam za desetak minuta. JU let koji po redu letenja polijeće u 8:00, odlijepio se od uzletne staze u 8:06. U ATR-u 72-600 oko 40 putnika, gotovo svi stranci. Kabina čista i u vrlo dobrom stanju, buka motora daleko manja u usporedbi sa mojim posljednjim iskustvom na Jatovom ATR-u 72-200. Tad je buka bila nesnosna a kabina se raspadala. Ovo sada je nebo i zemlja po pitanju ugođaja, 80 eura je odlična cijena. Možda je usluga kod JU postala donekle „sterilna“ no rade sve profesionalno i dobijete točno ono što ste platili.

Na drugoj strani, BEG je i dalje koma. Europski koncesionar nije sposoban držati niti jedan toalet čistim i jedino im je bitno da gore na izlazu sve što mogu pretvore u prostor za parkiranje. Stari montažni parking u obliku kocke djeluje kao čudo arhitekture i prostornog planiranja u usporedbi sa novim parkingom koji je zauzeo čitav prostor između terminala i novog kontrolnog tornja. Ne mogu vjerovati da nisu bili u stanju napraviti nešto na više nivoa, a da zauzme manje mjesta u osnovi i bude pravilnoga oblika te da liči na nešto. Kontrola putovnica je u nešto manjoj banani nego prije, djeluje da napokon ima više policije. Nisam imao čekiranu prtljagu no dolje gdje se ista preuzima je također djelovalo da je manji kaos nego prošli puta. No ukupan mi je utisak bijedan i nimalo me ne raduje ova koncesija.

U povratku se AnadoluJet bolje pokazao. Poletjeli na vrijeme i sa BEG i sa ESB. Loža na ESB vrlo prijatna, layover se i ne osjeti. Interesantno mi je bilo kada sam i na ESB i na SAW primijetio B738 Max u AnadoluJet bojama. TK je prebacio 8 svojih Max-ova u AnadoluJet.

SAW je za kraj sačuvao jednu od svojih legendarnih fora: kada sletite na domaći terminal, a krenuli ste iz inozemstva pa presjedali, prtljaga će vam biti isporučena na međunarodnim dolascima unatoč tome što vi iz zrakoplova izlazite kroz zonu domaćih dolazaka. Ovo znači da morate proći kroz baggage hall i ignorirati traku sa vašim letom jer vam kofer nije tamo. Morate izići u dolazni terminal i proći nekih 200 metara do izlaza kroz koji prolaze putnici sa međunarodnih letova. Naravno vi ne smijete tuda ući u međunarodni baggage hall, tu se samo može izići i više nema vraćanja. Morate pronaći nekog od osoblja te mu objasniti da vam je kofer tamo, nakon čega vas oni sprovode pored carinika i vode do jedne trake na koju dolazi sva ta prtljaga kod koje su se miješali domaći i međunarodni letovi. Pronađete svoju, osoblje vas sprovede nazad, i slobodni ste.

Zanimljivo iskustvo, kada se sve zbroji. I ponovo bih uradio isto ako bih morao. Neću im dati 700 eura sve dok nije pitanje života i smrti.

autor: Ivan Hrustanović (nick:_iX) suradnik, foto: Anadolujet

Obzirom da idućih 27 sati, od 5 ujutro 22.8. do 8 ujutro 23.8. nećemo imati pristup internetu neće biti moguće moderiranje portala. Hvala puno za razumijevanje.

SkyAlps od 23.9. uvodi chartere na liniji Brač-Bern. Charter će se operirati u subotu 23.9, nedjelju 1.10. i nedjelju 8.10. Linija će se operirati sa Dash 8-400. SkyAlps već leti na redovnoj liniji za Bolzano, te charterima za Bratislavu i Košice.

autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: SkyAlps

Ministar komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine Edin Forto je prošli tjedna organizirao sastanak sa predstavnicima aerodroma u BiH i direktorom BHDCA. Na sastanku su bili predstavnici sve četiri zračne luke. Tema sastanka je bila problemi sa kojima se susreću zračne luke u BiH.

Direktor BHDCA Čedomir Šušnjar je rekao da BIH u zračnom prometu vrlo zaostaje za Europskom unijom. Natalija Trivić, direktorica Aerodroma Banja Luka je naglasila da postoje ogromne administrativne barijere koje koče napredak i koje se moraju hitno maknuti.

Na sastanku je ministar Forto naglasio da je broj putnika jedino mjerilo toga da li jedan aerodrom dobro posluje ili ne, da da je cilj povećati broj putnika. Ova izjava jako čudi i istinski se ne očekuj od ministra da izjavio ovako nešto. Ne, nije jedino mjerilo za aerodrome broj putnika. Mjerilo su također i profitabilnost poglavito u kontekstu količina subvencija, količina linija i prijevoznika (pogledajte „sva jaja u jednu košaru Tuzle“ i posljedice toga), razvijenost infrastrukture, dovoljan broj kvalitetnih kadrova, projekti koji se realiziraju (i opet Tuzla koja godinama nije ispunila zahtjeve prijevoznika), operativna sposobnost i još masa drugih mjerila.

Forto je rekao i da niz okolnih aerodroma jača na račun BiH aerodroma. Stoji, ali tu okolni aerodromi samo koriste inerciju i nesposobnost BiH aerodroma. U prvom redu tu je greška i krivica BiH aerodroma što ne iskorištavaju svoje potencijale i dozvoljavaju da se promet preljeva na okolne aerodrome. Forto je rekao da je ovo tek prvi u nizu sastanka koji imaju za cilj poboljšanje avioprometa u BiH.

autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: Aerodrom Sarajevo

Zamaaero istinski rapidno raste. Portal je prvi puta prešao 9 milijuna posjeta u godinu dana. Točnije u zadnjih godinu dana imamo ih 9.092.819. Vrlo je moguće da ćemo do kraja godine preći i 10 milijuna posjeta u godinu dana.

U prošlom tjednu imali smo čak dva dana preko 50.000 posjeta dnevno (u ponedjeljak 50.492 i u utorak 50.973). Prošlog vikenda su oba dana bila sa preko 40.000 posjeta. Svaki dan u zadnjih 7 dana smo imali preko 40.000 posjeta. U zadnjih tjedan dana imali smo 328.701 posjet, a u zadnjih mjesec dana 1.142.794 posjeta. Od početka postojanja portala imali smo 15,9 milijuna posjeta.

U zadnjih 7 dana imali smo jako puno komentara, njih 2693 komentara, što je ekvivalent na godišnjoj razini od 140.036 komentara.

U zadnjih 15 dana top članci po broju komentara su bili:

1. Gdje Air Serbia najviše leti iz Beograda – 269 komentara
2. Novi aerodrom koji nikome ne treba! – 268 komentara (još aktivan)
3. Zašto Beograd ima više putnika od Zagreba – 245 komentara
4. Avion Air Serbie divertiran na Moskvu – 217 komentara
5. Kaos Beograda u subotu – 201 komentar
6. Zagreb 369.493 putnika u VII. mjesecu – 192 komentara
7. Zašto zagrebačke brojke padaju – 189 komentara
8. Air Serbia dobila E195 – 167 komentara
9. Beograd brdo novih linija ove godine – 162 komentara
10. Tuzla pregovara sa Trade Airom – 152 komentara

autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb)

Jučer navečer je u Njemačkoj, posebno u Frankfurt imao ogromne poplave. Avioni na aerodromu su doslovce bili potpuno u vodi. Palo je čak 60 litara kiše na četvorni metar. Na Frankfurtu se nije moglo opsluživati avione punih dva sata. Na nekim letovima putnici su ostali u avionu jer ih se nije moglo iskrcati. Stoga je u večernjim satima otkazano čak 70 letova, dok je 23 leta prebačeno na druge aerodrome. Otkazana su oba leta za Zagreb, onaj Croatie Airlines sa polaskom iz Frankfurta u 20:45 i Lufthanse sa polaskom u 21:50. Iz istog razloga otkazan i Ryanairov let iz Weezea koji je trebao krenuti u 22:40. Avion iz Zagreba za Weeze je divertiran na Cologne, odakle se vratio za Zagreb sa 38 minuta kašnjenja (u 2:11). Let Croatia iz Minhena je stigao na vrijeme (22:15).

U Ljubljanu je Lufthansin avion kasnio 3:40 sati (sletio u 00:10). I Air Serbijin let iz Frankfurta je kasnio 2:45 sati (sletio u 00:55), dok je let iz Berlina kasnio 1:50 sati (sletio u 00:11). Let Eurowingsa iz Frankfura za Prištinu je kasnio samo 1:15 minuta jer je pobjegao taman prije najvećih poplava.

autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: @AFlyGuyTravels Twitter

Temeljem zamaData TUI u regiji (promatrani period 31.7. do 6.8.) ima letove za:

• Dubrovnik iz Birminghama 2 leta, Bristola 2 leta, Bruxellesa 1 let, Cardiffa 1 let, East Midlandsa 1 let, Glasgowa 1 let, Londona 2 leta, Manchestera 2 leta, Newcastlea 1 let
• Pulu iz Birminghama 2 leta, Londona 2 leta, Manchestera 2 leta,
• Split iz Antwerpena 2 leta, Londona 2 leta, Manchestera 2 leta
• Prištinu iz Bruxellesa 4 leta
• Ohrid iz Amsterdama 3 leta
• Tivat iz Bruxellesa 2 leta

To znači da TUI u regiji ima 36 tjednih letova (prosječno 5,1 dnevno) na 18 linija. Od toga Dubrovnik ima 13 letova na 9 linija, Pula i Split po 6 letova na 3 linije, te Priština 4 leta, Ohrid 3 i Tivat 2 leta na po jednu liniju.

autor: Mladen Radić, dopisnik (Osijek), foto: TUI

Temeljem zamaData Jet2 u regiji (promatrani period 31.7. do 6.8.) ima letove za:

• Dubrovnik iz Belfasta 1 let, Birminghama 3 leta, East Midlandsa 1 let, Edinburgha 1 let, Leedsa 2 leta, Londona 5 letova, Manchestera 4 leta, Newcastlea 1 tjedni let;
• Split iz Birminghama 3 leta, Edinburgha 2 leta, Leedsa 2 leta, Londona 4 leta, Manchestera 4 leta;
• Tivat iz Manchestera 3 leta tjedno.

To znači da Jet2 ima 36 tjednih letova (prosječno 5,1 dnevno) na 14 linija. Od toga za Dubrovnik ima 18 letova na 8 linija, iz Split ima 15 letova na 5 linija i iz Tivta 3 leta tjedno na 1 liniji.

autor: Mladen Radić, dopisnik (Osijek),  foto: Jet2