Iskreno pitam se tko je taj Željko Marušić koji je dao izjave za Dubrovački dnevnik i prema pročitanom jako sumnjam u njegovu stručnost.

Nije mi jasno o kakvim to limitima Zračne luke Dubrovnik Marušić priča? Zračna luke Dubrovnik nema nikakvih limita, ima kapacitete daleko veće nego što joj je potrebno i mirna je još bar 10 godina.

Tvrdi Marušić da hub and spoke sustav pada u drugi plan. Koji nonsens. Pa hubovi rapidno rastu. Naravno sve je više P2P putnika, ali to nikako nije smanjilo rast hubova.

Evidentno Marušić ne zna kako rade hubovi ako smatra da bi putnik iz Bostona letio za New York, pa za Frankfurt i onda za Dubrovnik. Ne bi. On bi iz Bostona doletio direktno za Frankfurt, Minhen, Paris, Amsterdam, London ili Madrid i onda za Dubrovnik, dakle sa jednim slijetanjem, a ne dva. Obzirom na američku sklonosti letovima preko američkih hubova on bi letio iz Bostona za Newark i onda za Dubrovnik. Kako god sa jednim a ne dva stopa.

Tvrdi Marušić da se putnik neće odlučiti za Dubrovnik jer se ne želi dva puta zračiti na aerodromu. O kojim dozama zračenja na aerodromskim kontrolama Marušić priča? Majko mila!

Marušić kaže da će putnik za Dubrovnik zato što nema direktan let iz Bostona odabrati Obliu na Sardiniji umjesto Dubrovnika. Oblia nema ni jedan jedini širokotrupni interkontinentalni let, za razliku od Dubrovnika, a kamoli da ima letove za Boston. Koji nonsens!

Tvrdi Marušić da je Dubrovnik sa svojom uzletno-sletnom stazom na granici mogućnosti letova Airbusa A330 i Boeinga 787, te da na njega ne mogu slijetati Boeing 777 i Airbus A350. To je apsolutno neistina i notorni nonsens. Na Dubrovnik mogu slijetati i A330 i A350, kao i B787, B777, pa čak su slijetali i B747. Marušić doslovce nema pojma i piše nonsense.

Kaže Marušić da je Trebnje u velikoj prednosti jer je 9 km bliže Dubrovniku nego Ćilipi. I pritom zaboravlja granicu na kojoj se čeka najčešće 45 minuta, a često kada i sat vremena.

Posebno je notorni nonsens lemitiranje Marušića o koristi Trebinja za dubrovački turizam. Dubrovnik ima svoju zračnu luku i jedino ona ima smisla, nju treba na sve načine razvijati. Samo razvoj ZL Dubrovnik je garant dubrovačkog turizma, to nikako nije Aerodrom Tivat, a još manje Trebinje. Oslanjati se na infrastrukturu druge države je potpuno nonsens, krajnje nerazborito i nesigurno.

Konačno Trebinje je komercijalno krajnje neisplativ projekt, megalomanski i nimalo realan. I po treći puta kasni. Još se nije ništa napravilo, doslovce se još ni ploča nije postavila na gradilištu. Stoga je o ovom projektu i bespredmetno raspravljati.

autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: Aerodrom Trebinje