autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: Wikipedia (AirAsia X) Iako je izgledalo da će long-haul letovi biti evolutivni i logičan nastavak low cost carriera (LCC) nakon par godina od ekspanzije ovih letova koncept ne samo da se nije pokazao kao uspješan, nego su mnoge kompanije na njemu ili propale ili imaju velikih problema, pa nemalo njih od njega i odustaje. Je li long-haul prevelik zalogaj za LCC, je li on kao koncept ipak predodređen samo za legacye ili je sam koncept pogrešno postavljen, pa se za njegovu uspješnost isti tek treba prilagoditi? Ako on nije primjenjiv za LCC, je li to slamka spasa za legacy carriere, koja će im omogućiti opstanak u krvavom ratu sa LCC koji evidentno gube.   U prošlosti niz long-haul LCC Kao što sam napisao u prošlom članku o long-haul LCC od prije dvije godine, prve LCC su bile upravo long-haul. Tako su long-haul LCC bile

autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: Wikipedia Da je Concorde je bio superioran avion nitko ne dvoji. On je bio vrhunac tehnologije, on je do sada tehnološki lider. A nastao je prije 51 godinu. Kako je moguće da je takav tehološki div nastao prije toliko godina, u vrijeme dok su kompjuteri bili tek u začecima, koristili su ih istinski samo odabrani, najviši inženjeri i projektanti, a kompjuterske performanse su bile na razini današnjih ključeva za daljinsko otvaranje, kada se 99% razvoja modela radilo ručno, zbrajalo kalkulatorima, dok današnji projektanti nisu u stanju proizvesti ništa iole slično, a uporabljivo. I da se razumijemo, ne kažem da današnji projektanti nisu u stanju napraviti supersonični avion, naravno da jesu, i bio bi tehnološki bitno napredniji od Concordea, no današnja ekonomija, razvoj i poslovna logika nisu u stanju iznaći sredstva, modalitete i potencijale koji bi opravdali takav proizvod, koji bi ga učinili uporabljivim. Kako

autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: AirAsia Tata Sons koji je vlasnik 51% LCC AirAsia Indije ozbiljno pregovarao o kupnji preostalih 49% od AirAsia Groupa. Prije par tjedna Tata Sons je odbio preuzimanje kompanije. No, sada se, očito, situacija promijenila. AirAsia je evidentno u ogromnim problemima nakon Covida-19. Kompanija je zatvorila AirAsiu Japan i Indonesia AirAsia X, te prekinula pokretanje AirAsia China. Uz to kompanija je ekstremno srezala linije, frekvencije, flotu i planove AirAsie X, te bitno smanjila linije, frekvencije i flotu ostalih kompanija AirAsia Grupe. Sve je više dužnika koji najavljuju ozbiljne poteze protiv AirAsie. AirAsia je objavila da joj je do kraja godine potrebno 600 milijuna USD da bi preživjela, te traži investitore i banke koje bi kreditirale kompaniju. Tata Grupa je jedini kandidat za kupnju Air Indije, te ima 51% u indijskoj Vistari (Singapore ima ostalih 49%). Kupnjom AirAsie India i Air Indije, uz postoječu Vistaru, kompanija