
IZ ARHIVE: Skopje i Priština dva aerodroma jednog tržišta
analiza objavljena: 28.8.2018; analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Aerodrom Priština Socrealistička megalomanska ekonomija šezdesetih i sedamdesetih godina je masovno gradila aerodrome diljem bivše Jugoslavije. Iako se ekonomija u to vrijeme nazivala planskom, prema tome kako je razvijala zrakoplovstvo ja bih je nazvao neplanskom, čak i stihijskom. Aerodrome je gradila vojska po svojoj logici i puno pretjeranoj opsesiji ugroza sa svih strana, očekujući napade i iz SAD-a (Italije, Austrije, Grčke) i Rusije (Mađarske, Rumunjske, Bugarske), ali i majušne i slabašne Albanije. Svi susjedi su nam bili neprijatelji koji samo što nisu napali, a mi smo imali konstantnu fobične projekte pod nazivom NNNI – Ništa Nas Ne Smije Iznenaditi. Uz „vanjske“ neprijatelje, imali smo mi i svoje „unutarnje“, jer se država bojala svojih vlastitih građana. Stoga je vojska gradila baze svagdje negdje, te trošila basnoslovni novac na razno razne mega-projekte poput Željave, Cerklja, Batajnice, Šipčanika, Slatine idr. Osim podzemnih i nadzemnih megalomanskih







