Moja malenkost ima stavove o nizu aviokompanija, neke su mi draže, neke manje drage, neke ne mogu smisliti. I to obično nema veze sa racionalnim objašnjenjima, nego je nekako emotivno. U tom svjetlu Swiss mi je od uvijek bio ekstremno draga i topla kompanija. Nekako sam uvijek volio letjeti sa njim. Niti je Zurich nešto poseban aerodrom, ali mi je jako drag, niti Swiss daje nešto više, ali nekako volim tu kompaniju. Pa mi je uvijek drago kada sa njima letim. Check in na Swissu je standardan. Nema pretjerano puno čekanja. Ulazak u avion također standardan, prvo putnici sa business klasom, potom sa malom djecom i invalidi, a onda svi ostali. U načelu kompanija motivira ulazak prvo zadnjeg dijela aviona, ali se ne drži pretjerano kontrole ulaska, pa se može prošvercati i netko iz prednjeg dijela aviona među prvima. Razmak sjedala je standardan, dakle putnik kao ja od 184 cm

U business klasi Swissa sam letio iz Bordeauxa do Zuricha. Check in je prioritetan, kao i ulazak u avion. Naravno putnici business klase imaju pristup business loži u Bordeauxu i Zurichu o čemu je zamaaero već pisao. Business klasa na A320 je bila prilično velika (čak 30 sjedala), no iznenađuje da je razmak za noge kao i u ekonomskoj klasi. Srednje sjedalo je bilo blokirano. Obrok je bio pristojan, ništa ekstra posebno. Zgodan detalj je vrlo dobra švicarska čokolada (ne baš velika) koju putnici dobivaju. Izbor pića je bio zavidan, uključujući i vrlo kvalitetan šampanjac i dobra vina. Tijekom leta putnicima business klase nudila se kava i čaj. Osoblje je bilo više nego korektno, govore više svjetskih jezika i ozbiljno se više trude nego u ekonomskoj klasi. Kompanija nije nudila ugrijane ručnike, nikakve suvenire ili toaletni kit, a nisu nudili čak ni novine na početku leta. autor: Alen Šćuric, analitičar