U zadnjih tjedan dana desilo se baš svašta nešto sa koncesijom Aerodroma Crne Gore. Iskreno, sada je koncesija istinski dovedena u pitanje. Nakon osam godina od započinjanja procesa (2017.) i šest godina od formalnog početka procesa koncesije (2019.) stanje je na granici da se sve pošalje k vragu.

Zamaaero je o koncesiji Aerodroma Crne Gore pisao prije tri tjedana, 20.5. pa taj dio nećemo ponavljati, nego čitatelji o razlozima za i protiv koncesije mogu pročitati na linku: https://zamaaero.com/20/05/2025/analize/kolumna-alena-scurica-kakva-ce-biti-koncesija-aerodroma-crne-gore/. Samo ukratko, zamaaero je jasno naglasila nelogičnost koncesija obzirom da sadašnja uprava može sama izgraditi potrebnu infrastrukturu od oko 135 milijuna EUR, a koji kredi može vratiti u manje od 15 godina, te može donijeti Crnoj Gori čak 222 milijuna EUR više u 30 godina (522 milijuna umjesto 300 milijuna koliko bi trebao dati koncesionar). Uz to Aerodromi Crne Gore su strateški važni objekti Crne Gore, Crna Gora živi od turizma (preko 25% BDP-a je od turizma), jako je daleko od Europe (većina destinacija su dalje od 24 sata), ima katastrofalne ceste, te još goru željeznicu i brodske veze. I te kako se treba pitati zašto je Budimpešta platila duplo više da vrati svoj aerodroma i prekine koncesiju, zašto su loše koncesije u Zagrebu, Beogradu, Ljubljani…, zašto se državni Sarajevo, Split, Dubrovnik i Zadar bolje vode nego aerodromi pod koncesijama regije, kako to da na zapadu glavne aerodrome upravljaju države na kod nas smo to nesposobni nego trebamo koncesionara, te koje interese štiti francuski koncesionar u Beogradu srpske ili francuske?

Uz to ADP, jedan od tri kandidata i glavni favorit, je odustao od koncesije. I pritom opako opleo po Vladi, te postavio upitnost transparentnosti i zakonitosti postupka koncesije. Hm, hm, hm… Kako i zašto se to desilo? Zašto je Vlada u zadnji čas promijenila uvjete koncesije, zašto nije dala ADP-u odgodu od tjedan dana koju su tražili, a radi te promijene u zadnji čas, zašto je ukinut postupak žalbe? Jel se to ADP namjerno otjerao? I ako je zašto?

No, kao što rekoh, o ovome smo pisali prije tri tjedna i to nećemo sada elaborirati. Sada ćemo se koncentrirati na stvari koje su se desile u zadnjih tjedan dana.

Srbija bi upravljala Aerodromima Crne Gore

Siniša Mali, prvi potpredsjednik Vlade i ministar financija Srbije je izjavio da je Srbija zainteresirana za koncesiju Aerodroma Crne Gore. Mali kaže da su on i predsjednik Vučić ovo nakanu više puta iskazali čelnicima Crne Gore, no nisu „osjetili raspoloženje da budu uključeni u proces koncesije“. I ovo je prvi nonsens tog srpskog prijedloga. „Nisu osjetili raspoloženje“. Kajgot. Dakle, gospodine Mali, trebali ste se kandidirati za koncesiju 2019. Crna Gora sigurno ne bi samo tako odbacila kandidata za koncesiju koji nudi duplo više novaca. Ako ni uz to ne bi ušli u drugi krug onda ste imali svo pravo urlati, napadati „zločestu“ Crnu Goru, poentirati političke bodove. Ali ovako, kada se niste kandidirali, gospodine Mali ovo je nonsens, to je samo političko teatraliziranje za domaću raju, to nema nikakvog smisla, ni osnove. Lako je urlati „mi bi dali duplo više“, mogli ste tako slobodno reći da ste htjeli dati i 10 puta više. Niste se kandidirali, dakle niste željeli dati ništa. Niste željeli sudjelovati u utrci za koncesiju gospodine Mali. Stoga ova vaša politička izjava nema baš nikakve svrhe, smisla ili jačine.

No, druga izjava Malog je još briljantnija. Mali je rekao da Srbija ima iskustva sa koncesijama, te da je Aerodrom Beograd moderniziran, kako bi se trebali modernizirati i Aerodromi Crne Gore. Kaže Mali da Srbija ima znanje, financijsku snagu i mogućnosti za crnogorsku koncesiju. Pobogu gospodine Mali? Pa vi ste dali Aerodrom Beograd u koncesiju, zato što niste znali, niste imali kadra i mogućnosti sami razviti ga. Upravo je predsjednik Vučić prilikom davanja aerodroma Beograd u koncesiju rekao da se isti u koncesiju daje baš zato što Srbija nema kadrova i mogućnosti, pa joj treba stranac da to za nju napravi. Dakle, niste imali kadrova prije par godina, a sada ih imate da vodite Aerodrome Crne Gore? Koja glupost! Dati svoj glavni aerodrom u koncesiju i priznati nesposobnost da ga sami vodite, a htjeli bi aerodrome druge države? Svašta!

Uz to Srbija vodi kompaniju Aerodromi Srbije. Kompanija upravlja aerodromima Niš, Morava, Užice i Kruševac. Posljednja dva nemaju prometa. Morava ima katastrofalan promet i u prosjeku ima tek malo preko 1000 putnika mjesečno. Ogromnu većinu godine (9 mjeseci) leti tek jednu liniju sa dva tjedna polaska (Istanbul) sa minijaturnim ATR 72. Tek od sredine VI. do sredine IX. mjeseca leti još po dva tjedna leta za Tivat i Solun. Aerodrom sedam mjeseci u godini ima ispod 1000 putnika, neke mjesece i manje od 600 putnika. Niš je pak 18 mjeseci za redom imao manje putnika nego godinu prije, a 19 mjeseci manje nego 2019. U tih 18 mjeseci izgubio je nevjerojatnih 111.012 putnika, čak ¼ svojih putnika. Sve je manje linija i frekvencija, poglavito Ryanaira i Wizz Aira. Ryanair i Wizz Air su 2018. imali po pet cjelogodišnjih linije, a danas Ryanair ima 2 linije zimi i 4 ljeti, a Wizz Air tek 2 linije cijele godine, što je pad od 6 linija zimi i 4 linije ljeti. Niš i Morava žive na ogromnom PSO Srbije koja financira 6 linija sa 14 tjednih polazaka  zimi i 10 linija sa 22 tjedna polaska ljeti. Taj PSO je daleko skuplji od npr. onog hrvatskog. Aerodrom Niš je dobio novi terminal koji zjapi prazan bez putnika (4 puta je veći od sadašnjeg broja putnika), ali koji nema čak ni restoran, bar, pravi duty free, pušione, busissine ložu, dovoljno stolica… Uprava aerodroma samo obećava nove linije, baze LCC, nove dogradnje, no to se ne dešava. Dakle gospodine Mali niste u stanju operirati niti sa dva minijaturna aerodroma koji zajedno nemaju ni blizu 400.000 putnika, a htjeli bi upravljati Aerodromima Crne Gore koji imaju skoro 2,9 milijuna putnika, a ove godine će imati bitno preko 3 milijuna, dakle 7,5 put više nego aerodromima kojima vi ekstremno loše upravljate. Pobogu. Pa kako vi to onda imate znanja gospodine Mali?

Prisjetimo se da je i Kastrati za vrijeme premijera Dritana Abazovića intenzivno lobirao za koncesiju Aerodroma Crne Gore, i to vrlo uspješno, Abazoviće je bio više nego sklon ovoj ideji. Kastrati ne bi preuzeo Podgoricu i Tivat da ih razvija nego da ih što više minorizira kako bi njegova koncesija Aerodroma Tirana bila što uspješnija. A Tirana je prošle godine imala 10,7 milijuna putnika, ove godine će imati debelo preko 11 milijuna. Kako tome mogu konkurirati aerodromi sa samo 3 milijuna putnika. Uz to Crnu Goru guše i Dubrovnik, Priština i Sarajevo koji joj oduzimaju putnike.

U istom kontekstu Kastratija treba gledati i interes Srbije. Jednostavno ne daju se aerodromi u koncesiju susjedu. On nema dobre namjere, on želi samo korist svojim obližnjim aerodromima. To je notorni nonsens. Pa je jednako tako nonsens da je Abazović i pomislio dati Aerodrome Crne Gore Kastratiju, kao što bi bio nonsens da isto napravi Milojko Spajić sa Srbijom. Osoba koja je sam vrh zrakoplovstva Crne Gore mi tvrdi da je Spajić pravi manager kome je dobrobit Crne Gore istinski prioritet. Pa se stvarno nadam da je ovaj pokušaj Srbije automatski odbacio.

No, ipak ovo je indikativno. Mali izbacuje informaciju prije 6 dana, a samo 3 dana kasnije kaos sa koncesijom, daju se ostavke u komisiji za natječaj, IFC se povlači. Hm, hm, hm… nije to bez vraga. Ima li stvarno Srbija toliki utjecaj na crnogorsku politiku (a neki izvori tvrde da je Spajić vrlo podložan srpskom utjecaju) da će srušiti natječaj i potom se kandidirati ili je to samo splet okolnosti oko ADP koji sada ruši natječaj, a Mali je samo inteligentno uletio i politički poentirao znavši da će ADP napraviti ršum? Ili to Mali tek potiče sukobe unutar vlade oko koncesije?

Kaos sa komisijom za natječaj

Sve je kulminiralo u petak. Prvo su mediji prenijeli da su tri člana komisije dala ostavke i to savjetnica predsjednika Vlade i dva predstavnika Ministarstva financija. Ova tri člana komisije su rekli ne žele dati legitimitet ovako upitnom procesu. Ova izjava daje istinsku ljagu na sam proces natječaja. I tu je prvo pitanje, koji vrag? I Ministarstvo financija i savjetnica premijera pripadaju premijerovom PES-u. Pa zar premijer ruši komisiju? Zašto???

Predsjednik komisije Nik Gjeloshaj, potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku Crne Gore i predsjednik Natječajne komisije za koncesiju je rekao da se nada da do ostavki neće doći i da iste nisu službeno podnesene nego samo najavljene. Komisije se sastala ovog vikenda, i po riječima mog izvora iz samog vrha zrakoplovstva Crne Gore na Komisiji su bili svi članovi, dakle ostavke evidentno nisu još uvijek podnesene. Komisije ima rok da danas (9.6.) da svoje mišljenje o preostala dva kandidata za koncesiju. E sad, jesu li ove prijetnje ostavkama bile samo zbog lobiranja za jednog kandidata? Pa ako neće biti onako kako to želi Spajić njegovi ljudi će podnijeti ostavke ili je stvarno cijeli proces doveden u pitanje.

Gjeloshaj je rekao da je neodgovorno da članovi Komisije svojim postupkom unište sedam godina natječaja sada kada je natječaj ušao u završnu fazu. Gjeloshaj, naime, naglašava da ako i jedan član komisije da ostavku natječaj bi se morao poništiti. Kada je ostavku u IV. mjesecu dao predsjednik Općine Tivat Željko Komnenović, a frustriran time da je promijenjeno pravila da lokalna zajednica dobiva 70% novaca od koncesije u samo 20% ako se radi o koncesiji aerodroma, uspjeli su ga nagovoriti da se vrati u Komisiju, a sporni prijedlog je povučen.

Istovremeno i konzultant na projektu IFC (dio Svjetske banke) smatra da se grubo krše načela natječajnog postupka, te se i on navodno povlači iz cijelog procesa. No o tome nešto kasnije. Gjeloshaj je objavio da je zatečen ovom informacijom i da takvu najavu nema. Ajoj, ajoj i ajoj. Sve ovo je jako loše, sve ovo istinski stvara ogromnu ljagu na postupak koncesije. Jel sada uopće moguće nastaviti postupak koncesije ili je on istinski kompromitiran?

I što sada?

Ova koncesija se razvlači još od 2017, natječaj je i formalno pokrenut 2019. godine. Od koncesionara se očekuje 100 milijuna EUR naknade i 200 milijuna EUR investicija, od čega 80 milijuna odmah. Koncesija se potpisuje na 30 godina. U drugi krug su ušli južnokorejski Incheon International Airport Corporation, latinoamerički Corporation America Airports, indijski GMR koji je odustao jer je ADP postao 49% dioničar kompanije.

No, ogroman šok je bio odustanak francusko-turskog ADP-TAV koji je bio favorit za pobjedu na natječaju i koji je prilikom odustanka ozbiljno kritizirao Vladu, transparentnost i zakonitost postupka, o čemu je zamaaero pisao. Konačno, ako je Europa lobirala da se Aerodromi Crne Gore daju u koncesiju, a i te kako je, onda budite sigurno da to nije napravila da bi koncesiju dobili latinoamerikanci ili južnokoreanci, nego zato da to dobije europska kompanija. A Francuzi drže koncesije svih aerodroma regije (Zagreb, Beograd, Priština, Ohrid i Skopje), jedino je Ljubljane vlasnik njemački Fraport. Francuzi očito imaju i te kakav interes u koncesijama regije i dobivaju ih.

TAV i ADP drže koncesije na aerodromima u Turskoj i to Ankara (12,8 milijun putnika), Antalya (38,3 milijuna), Alanya (1,1 milijuna), Izmir (11,5 milijuna) i Bodrum (4,4 milijuna putnika); u Gruziji i to Batumi (0,6 milijuna) i Tbilisi (4,8 milijuna); Almatiju u Kazahstanu (11,4 milijuna), Rigi u Latviji (7,1 milijuna), Madini u Saudijskoj Arabiji (10,9 milijun), te u Tunisu Hamamet (1,3 milijuna) i Monastir (1,6 milijuna putnika). U regiji TAV i ADP vode aerodrome u Skopju (2,9 milijuna), Ohridu (0,2 milijuna putnika) i Zagrebu (4,3 milijuna putnika). ADP sam operira aerodrome Pariz CDG (70,3 milijuna), Pariz Orly (33,1 milijuna) i Pariz Bourget (0,2 milijuna putnika). Ogromna korporacija koja istinski vodi velik broj aerodroma poglavito u Europi, a ima i tri aerodroma u regiji. Iskreno oni su bili najbolji odabir za Crnu Goru. ADP je vlasnik 46,1% TAV-a.

Hoće li ADP pokrenuti sudski spor protiv Crne Gore? Sam bog zna, glasno su isticali netransparentnost i nezakonitost natječaja. U ovih 8 godina uložili su ogroman novac u kandidaturu. Nije nemoguće.

Sada Vlada Crne Gore ima dvije opcije. Prihvatiti jednu od dviju kandidatura ili poništiti koncesiju nakon osam godina. No, jesu li kandidati koji su preostali dovoljno dobri? Konačno kako će Europa gledati na činjenicu da bi Aerodrome Crne Gore vodila kompanija izvan Europe? Može li si mala Crna Gora tako nešto priuštiti?

Incheon International Airport Corporation operira aerodrom Seoul koji se izvrsno vodi i jedan je od najboljih aerodroma na svijetu. Incheon djelomično vodi ili ima udjele u aerodromima Erbil (Irak), terminal 4 u Kuvajtu, Hang Nadim (Indonezija), a prošle godine je dobio koncesiju na Aerodrom Manilu na 25 godina. U zadnjih par mjeseci Incheon je počeo dobivati niz poslova na terminalima, moderniziranje istih, vođenja duty free trgovina… Ipak Incheon osim izvrsnog vođenja Seoula ima jako malo iskustva i vođenja drugih aerodroma diljem svijeta. Incheon se javlja na natječaje za veliku većinu koncesija u Europi, ali na istima ne prolazi. Po meni on je bio najbolji ponuđač za koncesiju MZL Zagreb, no na koncu je od iste odustao radi promjene uvjeta koncesije. Incheon je bio finalist među pet kandidata u Beogradu (gdje je pobijedio Vinci). Ako se to desi i Incheon dobije koncesiju uvjeren sam da će se on i te kako potruditi oko Aerodroma Crne Gore. Naime, oni će mu tada biti pokazatelj svim ostalim potencijalnim aerodromima da daju koncesiju Incheonu.

Corporation America je koncesionar čak 52 aerodroma u 6 država, koji je 2023. imao 81,1 milijun putnika. Korporacija ima aerodrome u Argentini, Brazilu, Urugvaju, Armeniji, Ekvadoru i Italiji. No u Europi ima tek dva manja aerodroma u portfoliju, Pisu (5,1 milijun putnika) i Firencu (3,1 milijun putnika). Kako su oni specijalisti za Latinsku Ameriku nikako ne bi bili dobar odabir za Crnu Goru.

Prema nekim medijskim izvorima premijer Spajić je podržavao ADP, no radi nekih političkih razloga je promijenio mišljenje i sada podržava Incheon. Neki mediji tvrde da je upravo radi te promijene stava on „otjerao“ ADP koji je bio glavni konkurent Incheonu. Isto tako neki mediji tvrde da Corporation America iz sebe ima kapital (navodno i iz Bliskog Istoka) koji investira mnogo u Crnu Goru, pa bi i ova koncesija trebala ići u paketu tih investicija. No, to su sve medijske spekulacije. Činjenica je da se vode opake bitke, članovi Komisije se ozbiljno prijete, IFC dolijeva ulje na vatru, vrlo je indikativno da je Srbije baš sada našla davati izjave o zainteresiranosti, Europa neće blagonaklono gledati na koncesionara izvan Europe.

Ako se u konačnici natječaj poništi, Crna Gora za novi natječaj treba bar 3 do 4 godine. U tom slučaju na natječaju bi mogli sudjelovati i Republika Srbija koja je prije par dana izrazila zainteresiranost, te Kastrati grupa. No, moj izvor iz samog vrha crnogorskog zrakoplovstva mi tvrdi da ako ovaj natječaj padne ova Vlada novi natječaj objavljivati neće. A to je onda još dodatnih 2-3 godine.

Stoga Roko Tolić, direktor Aerodroma Crne Gore, ima vrlo težak posao. On mora hitno investirati u aerodrome, on ne može čekati 3 do 7 godina. Podgorica ultrahitno treba novi terminal (broj putnika joj je sada i duplo veći od kapaciteta), Tivat mora srediti razdvojene terminale, Tivat treba preskupu opremu za slijetanje po noći, oba aerodroma trebaju dovršiti certificiranje, manevarske površine i uzletno-sletne staze oba aerodroma nisu u dobrom stanju, aerodromima treba vrlo mnogo nove opreme. Ako Vlada odustane od koncesije morat će odobriti Toliću da dalje radi kao da do koncesije neće doći. Jer Aerodromi Crne Gore opako zaostaju za Tiranom, Dubrovnikom, Prištinom i Sarajevom koji su svoje nove terminale napravili, koji su uložili stotine milijuna u svoje infrastrukture. Koji su daleko ispred trenutnih potreba dok je Crna Gora debelo iza. Tolić je istinski čarobnjak da u ovim uvjetima može voditi aerodrome, te da mu promet i dalje raste. Kako do vraga?

Stoga Vlada mora nešto napraviti hitno i odmah. Zapravo trebala je još jučer. Spajić se konačno počeo baviti Aerodromima za razliku od njegovih prethodnika, no sada mora pokazati ozbiljnost, pa ili hitno odlučiti se za koncesionara i brzo provesti koncesiju, ili od iste odustati i dati Toliću da konačno radi svoj posao. Vremena više nema, već odavno nema.

U stvari ovo je sukob dva koalicijska partnera

U svom ovom kaosu Vlada je dala Komisiji još 30 dana (do 9.7.) da donese odluku i to na sjednici u nedjelju navečer. Komisija će navodno sa IFC-om dobaviti dodatno mišljenje.

I sad je isplivala prava istina o svemu što se dešava. Naime, prema nekim medijskim natpisima Komisija je htjela dati zeleno svjetlo Corporation America, a IFC je stao iza Incheona. IFC je navodno ljut što Komisija nije elaborirala svoj stav da eliminira Incheon i to ni jednom jedinom riječju. IFC naglašava da oba kandidata ispunjavaju uvjete pa mu nije jasno zašto je Incheon eliminiran. Upravo radi toga je IFC zaprijetio izlaskom iz procesa natječaja. OK, komisija ima svoj stav, ali koji je razlog da ga ne elaborira, čak ni IFC-u. Pobogu!

Navodno je IFC dodijelio Incheonu 95 od 100 bodova, a Corporation America 80 bodova, dok je Komisije imala drugačije mišljenje i dodijelili ja Corporation America 85 bodova, no Icheonu 79,7 bodova. Točno 0,3 boda manje da bi se davala ocjena financijskih parametara. Navodno su neki članovi komisije davali i nula bodova Incheonu za stavke koje se odnose terminale i piste. I na kraju kako je ovo procurilo u javnost ako je glasanje bilo tajno. Navodno je Corporation American dao prednost LCC te se oslanja na njih, a Incheon se pak oslanja na legacy carriere.

Na društvenim mrežama su se nakon toga premijer Spajić i predsjednik komisije Gjeloshaj ozbiljno prepucavali. I dok premijer traži da se ozbiljno razmotri stav IFC-a (dakle podrži Incheon), Gjeloshaj je odgovorio da većina članova Komisije ne vjeruje međunarodnom konzultantu i da odluke donose temeljem zakona. Dakle, premijer je evidentno za Incheon, a Gjeloshaj za Corporation America. E sad je jasnije zašto su ona tri člana Komisije koji su iz redova premijerove stranke najavili ostavke. Gjeloshaj je podrugljivo izjavio da sad premijer Spajić hitno mora smijeniti neke članove Komisije i staviti u Komisiju one članove koji bi glasali za Incheon.

U isto vrijeme dva sindikata Aerodroma Crne Gore (SACG i NSACG) su medijima dostavili priopćenje u kojem tvrde da je natječaj nepovratno kompromitiran, te su osudili način na koji se vodi postupak dodjele koncesije. Sindikati ovaj natječaj opisuju kao nakaradan. Sindikati traže da se postupak koncesije zaustavi i da tužilaštvo istraži moguće zlouporabe, politički pritisak i koruptivne radnje.

Neki politički akteri Crne Gore smatraju da je miješanje premijera u radi komisije neprihvatljivo jer natječajnu komisiju nije formirao on i nema nadležnosti nad njom. Naime, komisiju je formiralo Ministarstvo prometa i Komisija podnosi izvješća Ministarstvu prometa, a ne Vladi. Nemojmo zaboraviti da je Nik Gjeloshaj član stranke Albanska Alternativa, a da je Ministarstvo prometa koje je oformilo komisiju na čelu ima Maju Vukičević koja pripada Demokratske narodne partije, dakle ni jedan od njih nije u premijerovoj PES-u.

Sve skupa jako mučno. Prvo odlazak ADP-a, pa Mali sa svojom izjavom, a sada prepucavanja dvije konfrontirane strane one premijera Spajić i predsjednika komisije Gjeloshaja, pa IFC-ova prijetnja odlaskom, pa Sindikati sa svojim priopćenjem. Kako god se ovo završi neće biti dobro, sam proces je kompromitiran, tko god pobijedi neće pobijediti, otpor onih drugih će biti ogroman, ostat će jako mučan okus u ustima građana Crne Gore, a budući koncesionar će imati jako težak posao. Nikako nije dobro. Iskreno Spajiću bi bilo najbolje da poništi natječaj i odmakne od sebe ovaj vrući krumpir, no on to evidentno neće napraviti jer je uvjeren da će u ovoj bitci pobijediti.