Air Serbia je za Tivat letjela u zimu 2020/21 samo 4 tjedna leta, iduće 2021/22 je povećala na 10 tjednih letova. No, to su bile Covid-19 godine. U zimu 2022/23 kompanija je povećala broj letova na 14 letova, kako je letjela i iduće tri zime, dakle i prošlogodišnje. Air Montenegro je prošle zime letio 7 tjednih letova.
I to je optimalan broj letova Air Serbia za ovu godinu. No, Air Montenegro je ove zime odlučio povećati broj letova na 10 tjedno. Pa je Air Serbia smatrala potrebni povećati svoj broj polazaka na 21 tjedno, tj. svaki dan tri, kako bi ostala dominantna. No, jel to stvarno bilo potrebno? OK nitko od nas ne zna logiku funkcioniranja kompanije i potrebu da ostanu dominantni ili dugoročni plan da maknu Air Montenegro sa tržišta. Ali 14 spram 10 letova je bilo dovoljno za dominaciju (pa ni u Podgorici omjer nije 1:2 nego 2:3, što je gotovo isto kao i 10:14), a i isto nema komercijalne logike. Komercijalno bi bilo isplativije letjeti sa većim avionom.
Naime, Air Serbia će liniju letjeti u načelu dva puta dnevno iz Beograda u 6:30 i 10:05 sa ATR 72-600, te u 13:40 sa Embraerom E195. Samo ponedjeljkom, četvrtkom i petkom u 10:05 ide E195, te petkom u 06:30 Airbus A319. I kojeg to sad ima smisla. Air Serbia od 21 leta ima 10 letova sa ATR 72-600, 10 letova sa E195 i 1 let sa A319. To je kapacitet od 2044 tjednih sjedala. Umjesto toga Air Serbia je trebala letjeti i dalje 14 tjednih letova u 6:30 ujutro i u 13:40. Razmak je 7 sati što je i više nego dovoljno, nema nikakve potrebe da se stavlja još jedan let na 3:30 sati razmaka između.
Od tih 14 letova dva leta bi trebala biti sa A320 (u ponedjeljak i petak u 13:40) koji ima 180 sjedala, sve ostale letove sa A319 koji ima 144 sjedala. Veći avion znači daleko veći profit po sjedalu, ali i komociju putnika. Air Montenegro svih 10 letova ima sa mlaznim E195. Za razliku od Air Serbie koja ima skoro 50% letova sa klaustrofobičnim tubropropom.
Konačno kompanija uvodi i Dubrovnik ove zime sa tri tjedna leta. Bolje da su Dubrovnik povećali na pet ili čak sedam tjednih letova (svakodnevno) nego da su povećali Tivat za 33%. Ova dva tržišta su vrlo blizu (samo 65 km) i vrlo su kompatibilna, poglavito zimi.
Air Montenegro pak ima svakodnevne letove, a dva leta dnevno imaju u utorak, četvrtak i nedjelju. Kada ima jedan let isti ide u 7:30 ujutro, a drugi let ide u 13:40. Nonsens Kompanija je morala maksimalno iskoristiti svoju prednost baze u Tivtu. Te polijetati u 6:45 kada počinje zora da su putnici u Beogradu što prije, tj. u 7:35. Jednako tako zadnji avion je morao ići kasnije, tj. u 13:55 sati, stizati u Beograd u 14:45 i vraćati se u 15:25 te sletjeti u Tivat u 16:15 kada počinje sumrak. Time bi se dobio dodatni sat u Beogradu (ukupno skoro 8 sati) što je dovoljno za obavljanje svih poslova. Air Serbia nema ovaj luksuz jer iz Beograda mora polijetati najranije u 6:15, te sletjeti u Tivat u 7:15 i poletjeti u 7:55, te doći u Beograd u 8:55, kao i popodne mora poletjeti iz Beograda najranije u 13:45, doći u Tivat u 14:45, te polijetati iz Tivat u 15:25, te doći u Beograd u 16:25. Ovo je dobrih tri sata manje u Beogradu (dakle nekih 4:50 sati), što nikako nije dovoljno za poslove. Nikako mi nije jasno zašto Air Montenegro ne iskoristi ovu svoju prednost baze u Tivtu i Podgorici za letove prema Beogradu, poglavito što oni nemaju problem huba koji ima Air Serbia.
analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Air Serbia
