Otkud sad to? Zašto ovaj albanski LCC dolazi u Prištinu? Je li to trebao napraviti prije i je li sada prekasno? Hoće li Albawings uopće preživjeti teška vremena? Je li to i ako je koliko je to dobro za Prištinu?

Kako god jako zanimljiv razvoj događaja. Čak i da je na kratke staze ovo je dobro za Prištinu. Ili nije?

Tko je Albawings?

Albawings je albanski LCC sa hubom u Tirani. Kompanija je nastala u II. mjesecu 2015, no sa letovima su krenuli tek u IX. mjesecu 2016. godine. Albawings je nastao kao direktna posljedica bankrota albanskog LCC Belle Aira 2013. godine, te nedostatka legacy prijevoznika u Albaniji, obzirom da je Albania Airlines bankrotirao 2011. godine. Sveukupno je do 2013. u Albaniji bankrotiralo čak osam kompanija.

Osnivanje LCC u Albaniji je imalo svu logiku ovog svijeta. Tržište je trebalo jeftinog prijevoznika, poglavito za dijasporu koje u ovoj maloj albanskoj zemlji od svega 2,8 milijuna stanovnika ima čak 5,7 milijuna. Ova dijaspora je posebno koncentrirana u Italiji pa je osnovna ideja bila da Albawings pokrene ogroman broj linija prema Italiji, uz eventualno pokoju u ostatku Europe. Uz to te 2016. godine albanski turizam se već ozbiljno razvio, te je Albania te 2016. godine imala 4,7 milijuna turista. Jasno je bilo da će turizam idućih godina vrtoglavo rasti, da bi 2023. već došao na 10 milijuna turista. To je Albawings i te kako htio iskoristiti.

Prvi avion Albawingsa u floti bio je Boeing 737-500. I prva greška. Ovaj avion je od starta bio ekstremno loš u eksploataciji. OK, trebalo je manje putnika za break-even, no on nije imao komercijalne logike operiranja, poglavito 2016. godine kada su ga svi već izbacili iz flota. Ovo je posebno bilo nelogično za LCC koje u načelu lete sa bitno većim avionima (A320, A321, B737-800, B737-900). Drugi avion u floti bio je vrlo star Boeing 737-400. B737-500 je u trenutku dolaska u flotu imao 26 godina, a B737-400 27 godina. Puno previše. LCC ne lete sa tako starim avionima, oni su skupi u eksploataciji radi ogromnog maintenancea, oni su riskantni za uporabu, oni imaju česta ispadanja. Prvi žuti karton za kompaniju. Na sreću, oba ova aviona više nisu u floti.

Danas Albawings u floti ima tri aviona, sve tri su vrlo stari B737-400, ZA-ALB je star 30,8 godina, ZA-ALD 32 godine i ZA-ALD čak 33 godine. Jako čudno i nimalo uobičajeno. Kompanija na raspolaganju ima i ZA-AWB, star 34,8 godina, no isti je prizemljen i stacioniran na Forliu. Prosječna starost flote Albawingsa je enormnih 32,7 godina. Svi avioni su im u sardina konfiguraciji sa čak 188 sjedala.

Kompanija je letjela za brdo talijanskih gradova: Anconu, Firencu, Genovu, Pierugiu, Veneciju, Veronu, ali letjela je i za Bruxelles, Berlin, Dusseldorf, Minhen, Paderborn Lippstadt, Stuttgart, Luxemburg, Malmo, Basel, a planira krenuti i sa letovima za Frankfurt. U zadnje vrijeme kompanija je spala na samo 6 talijanskih linija iz Tirane: za Anconu, Firencu, Genovu, Perugiu, Veneciju i Veronu.

Albawings od VI/2022. ima codeshare sa talijanskom leisure kompanijom Neos, na letovima između Tirane i Milana, te iz Milana za New York.

No, ono što je i te kako indikativno je da Albawings sve od 2019. godine stagnira. Kompanija je sa flotom i linijama rasla sve do 2018, no nakon toga flota se više nije povećavala nego su se samo mijenjali avioni, da bi konstantno letjela sa 4 aviona. Nažalost, broj aviona je prošle, 2023. čak i pao sa 4 na 3, pa je kompanija i pala u broju letova i linija.

Zašto Albawings odlazi iz Tirane?

Nažalost Albawings se u tri godine operacija nije uspio profilirati. Prvi udarac na kompaniju je bio osnivanje Air Albanie, državne kompanije koja je nastala uz pomoć Turkisha i koja je visoko subvencionirana od Albanije. Air Albania je krenula sa operacijama u IV. mjesecu 2019.

Potom je kompaniju, kao i sve, ubio Covid-19. Nemogućnost dobivanja ozbiljnih subvencija i nedostatak prometa svakako su utjecali na kompaniju. No, za razliku od ostalih tržišta Tirana je imala najveći rast broja putnika od svih aerodroma Europe i taj broj je vrlo brzo došao na razinu iz 2019. Već 2021. aerodrom je došao blizu brojkama iz 2019, a 2022. je taj broj već značajno prerastao, za dobrih 1,8 milijun putnika.

No, ono što je najviše ubilo Albawings je stvaranje baze Wizz Aira 2020. godine. Još u udarnom vremenu Covida-19 Wizz Air je htio iskoristiti situaciju posrnulih kompanija koje nisu mogle uzvratiti i krenuo sa enormnom ekspanzijom, te otvaranjem gomile baza. Zbog toga je Wizz Air akumulirao enormnih 1,8 milijardi EUR gubitka. Ogroman novac koji si samo oni mogu priuštiti. I dok u Njemačkoj, Norveškoj, ali čak i u dobrom dijelu Italije i Velike Britanije Wizz Air nije uspio i zatvarao je baze, u Tirani je naišao na plodno tlo. Sjetimo se da letova u Europi nije bilo sve do početka VI. mjeseca 2020, dok se Tirana otvorila za letove tek 12.6.2020. a Wizz Air je prvi avion bazirao u Tirani već 1.7.2020, samo pola mjeseca po ponovnom otvaranju prometa.

Wizz Air je razvoj baze krenuo istinski silovito. Da bi danas, samo tri godine kasnije, Tirana imala čak 11 baziranih aviona ovog LCC prijevoznika. Wizz Air iz Tirane leti 53 linije, od čega je 46 cjelogodišnjih i 7 sezonskih. Ogromna brojka. Wizz Air ove godine otvara još dvije linije iz Tirane.

Uz to u XI. mjesecu 2023. iz Tirane je krenuo letjeti i Ryanair sa čak 17 linija. Ove godine Ryanair će iz Tirane otvoriti četiri nove linije. Ovo znači da će 2024. dva ogromna LCC letjeti na čak 76 linija.

Prema nekim podacima Ryanair i Wizz Air lete sa samo 78% load faktora. OK, dobar dio linija je nov i tek se treba ustaliti, pa će tijekom 2024. LF porasti, no, ovako nizak LF znači da se dvije velike LCC tuku i da žele istisnuti onu drugu. A Albawings i Air Albania su tu kolateralne žrtve.

Albawings nema šanse preživjeti sa 33 godine starim avionima protiv Wizz Aira i Ryanaira koji lete sa većim i bitno novijim avionima. Uz to Ryanair i Wizz Air su vrlo profilirane kompanije koje imaju svoju klijentelu. Noname LCC tome ne može konkurirati.

Albawings leti za 6 talijanskih gradova. Na pet od tih šest gradova leti i Wizz Air, a Albawings sam leti jedino za Firencu. Teško će Albawings izdržati ovu ogromnu konkurenciju.

I da se razumijemo nije samo Albawings u problemima u Tirani. I Air Albania je na rubu bankrota. Sud je već više puta reagirao sankcijama protiv Air Albanie, kompanija je prekinula ekspanziju i nikako da joj dođu dva već odavno najavljena aviona, kompanija stagnira na tri aviona (jedan Airbus A319 i dva A320). Air Albania danas leti samo za Istanbul i Milano Malpensu, sezonski leti za Antalyu, a ima i tri ljetna chartera za Bodrum, Lisabon i Porto. Kompanija leti i jednu sezonsku liniju iz Kukeša za Basel.

Na koncu je Albawings suspendirao letove iz Tirane od 17.1. do 17.2. Kompanije neće letjeti za Anconu od 15.1. do 19.2, za Firencu od 16.1. do 17.2, za Genovu od 16.1. do 17.2, za Perugiu od 17.1. do 18.2, za Veneciju od 16.1. do 18.2. i za Veronu od 13.1. do 19.2. Kompanija je već prije ukinula linije za Bari (25.12.), Milano (7.1.), Pisu (8.1.), Bolognu (10.1.), Bergamo (10.1.) i London Stansted (14.1.). Albawings u ovom momentu ne leti ni jedan jedini let za Tiranu. Vrlo je upitno što će od svojih linija obnoviti sredinom II. mjeseca. Kako god stanje nije dobro.

Što Priština dobiva ovim potezom?

Da bi preživio Albawings se odlučio na jedan prilično čudan potez. Otvorio je letove iz Prištine umjesto iz Tirane. Kompanije rezonira da će u Prištini imati manju konkurenciju. OK, Ryanari ne leti za Prištinu. I Wizz Air ovdje ima daleko manje letova (ove zime 25, prošlog ljeta 29 tjednih letova), no letove odavde ima i easyJet (zima 27, ljeto 34), Eurowings (zima 12, ljeto 21), Turkish (zima 13, ljeto 25), Swiss (zima 13, ljeto 20), Chair (zima 19, ljeto 21), a brojne letove imaju i dva kosovska prijevoznika gp aviation (zima 32, ljeto 56) i MyWings (ove zime 7, prošlog ljeta 40 tjednih letova). Priština je pola manji aerodrom od Tirane, ali konkurencija je prilično velika.

Što je alternativa Albawingsu? Ne mogu oni letjeti ni od kuda drugo osim iz Albanije ili sa Kosova. Stoga je ovaj potez očajnički, ali ipak logičan. Otišli su u grad koji ima manju konkurenciju, gdje ih dva najljuća protivnika Ryanair i Wizz Air neće ubijati.

Albawings će iz Prištine letjeti:

• po dva tjedna leta za Basel (od 18.1.),
• Hahn (od 22.1.),
• Paderborn (od 22.1.),
• Berlin (od 24.1.),
• Veronu (od 24.1.),
• Luxemburg (od 24.1.),
• Malmo (od 25.1.),
• Bruxelles (od 29.1.),
• te sa po tri leta za Dusseldorf (od 24.1.),
• Minhen (od 24.1.)
• i Stuttgart (od 24.1.).

To je sve zajedno 25 tjednih letova, za jedan baziran avion.

Jesu li ove linije logične? Nikako ne. Basel ove zime lete već četiri prijevoznika na 31 tjednom letu, za Stuttgart lete tri prijevoznika sa 14 letova, za Dusseldrof lete tri prijevoznika sa 12 letova, za Minhen lete 3 prijevoznika sa 9 letova, za Berlin lete dva prijevoznika sa 4 tjedna leta, za Brussels leti TUI sa 2 tjedna leta. Na svim ovim linijama noname startup Albawings će se jako teško profilirati. Za Frankfurt (Hahn) leti Eurowings. Jedino gdje ove zime Albawings nema konkurencije je Paderborn, Veronu, Malmo i Luxemburg. No, imaju li ove destinacije istinski prođu zimi iz Prištine? Jako teško. Stoga nisam siguran da je Albawings pametno napravio što je uletio na već opako profilirane linije gdje lete jaki prijevoznici sa toliko mnogo frekvencija, te na linije koje imaju jako upitnu prođu.

Teško je ovo tržište. Belle Air je imala finu ekspanziju no ipak je bankrotirala 2013. godine. I Adria je bankrotirala i zatvorila bazu u Prištini. Eurowings nikako da dođe na zelenu granu u Prištini i na rubu je egzistencije, a baza je ove zime imala tek 12 letova tjedno, jako daleko od 21-23 tjedna leta koliko je potrebno za opstanak baze. Eurowings godinama smanjuje broj letova svoje prištinske baze. I MyWings opako reže iz godine u godinu i sa pet je spao na tek jedan avion u Prištini. Jedini koji raste u Prištini je gp aviation koji je prošlog ljeta i ove zime imao najviše letova u svojoj kratkoj povijesti. Stoga je jako upitno ima li Albawings budućnosti ili će joj 2024. biti posljednje godina operiranja.

OK, Albawings želi profitirati na činjenici da su se od 1.1.2024. ukinula vize za kosovske državljane i da će to izazvati ogroman odljev ekonomskih emigranata. No, ipak doći na tržište tako kasno, i to još usred zime u najgorem dijelu godine nikako nije recept za uspjeh.

Uz to Albawings je karte za letove počeo prodavati jako kasno, tek par dana prije prvih letova. To nikako neće biti dobro. Mršav dio godine kada svi režu frekvencije, prodaja u zadnji čas, na linijama koje su ili upitne ili gdje je velika konkurencija. Nema šanse da ovo uspije. Sada je samo pitanje ima li posrnuli Albawings dovoljno novaca da preživi do ljetnog reda letenja kada će krenuti dolaziti novac.

Iskreno, da se Albawings profilirao dok je imao šansu, od 2016. do 2019, da je već 2017. pokrenuo letove iz Prištine, te pokrio gap bankrotom Belle Aira i Adrie, možda bi danas i imao šanse. Ali ovako kajgotariti, sa prastarim avionima jako teško. Bojim se da ova kompanija neće dočekati ljeto, svakako neće preživjeti iduću zimu i pridružiti će se Belle Airu, BlueAiru, Monarchu, Wow-u, Centralwingsu, SkyEurope i ostalim brojnim LCC koji su nedavno bankrotirali.