autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb)

Iako je prvo prologirao obnovu suspendirane linije Abu Dhabi – Beograd, Etihad ju je sada potpuno ukinuo. Istim je prekinuo i code share sa Air Serbiom.

I ovdje nije najveći problem otkazanih 27 code-share linija koje je za Etihad obavljala Air Serbia, kako u regiji, tako i diljem Europe i u SAD. Neusporedivo je veći problem što je Air Serbia ovime izgubila code-share na brojne letove Etihada, poglavito prema Aziji, Australiji i Africi. Iskreno, u ovom momentu Air Serbia nema zadovoljavajuću alternativu za ovo tržište. Air Serbia je u posljednje vrijeme izgubila svoje najveće code-share partnere: Air Berlin, Darwin, Etihad, dok code-share suradnja sa posrnulom Alitaliom ni izblizu više nije kao što je bila prije. Kako se radi o potpunom raspadu grupacije Etihad Partners, Air Serbia je na ovom planu izgubila dragocjenih 5 godina globalne suradnje.

Kompanija sad treba ozbiljno poraditi na ulasku u jednu alijansu, pri čemu je najizvjesniji SkyTeam. No, ulazak u alijanse čeka se godinama, pregovaranja su duga i teška. Stoga Air Serbia nema pretjerano velike šanse u dogledno vrijeme postati član neke od alijansi, a isto je najveći nedostatak kompanije, poglavito u ovo vrijeme Covida-19 kada su alijanse ponovo izuzetno bitne i zapravo presudne za opstanak kompanija.

Da suradnja između Air Serbie i Etihada nije ni blizu kao što je bila prije vidi se na ogromnom broju primjera u svim segmentima funkcioniranja Air Serbie. I osobno sam se u to uvjerio. Dok sam sa grupom od 30-tak putnika putovao za Shanghai 2017. godine Etihad mi je u kombinaciji sa Air Serbiom ponudio izuzetno dobar deal. Već iduće, 2018, taj deal nije bio moguć, a za put u Peking 2019, Air Serbia me izvijestila da nema ovlaštenja prodaje karata preko Etihada i da pokušam direktno komunicirati Etihad. Suradnje više doslovce bilo nije. U što sam se i uvjerio kada sam u konačnici kontaktirao Etihad.

Ovaj potez vrlo vjerojatno znači potpuni prekid suradnje Etihada i Air Serbie, i izlazak Etihada iz vlasništava Air Serbie (49%). Kraj bajkovite priče koju je lansirao srpski politički vrh i koja se prezentirala daleko boljom nego je ona u stvari bila. Čak štoviše kada sam postavio pitanja upitnih stavki ugovora i suradnje bio sam napadan kako sa strukovne, tako i sa nacionalne strane. Danas je evidentno koliko sam bio u pravu.

I sada će krenuti leševi iz ormara. Jedan je već ispao, 56,5 milijuna USD zajma kojeg je Air Serbia hitno morala vratiti ove godine. Kako ga je vratila i odakle novac, tek se treba vidjeti.    Druga dva leša iz ormara su povrat još jedne pozajmice od 63 milijuna USD koji na naplatu stiže iduće godine, te povrat 40 milijuna USD ako Etihad izađe ih Air Serbie. Kada sam naglašavao da investicija Etihada u Air Serbiu nije 100 nego 60 milijuna USD (a neki osporavaju i ovaj iznos), onda sam i opet prozivan kao antidržavni element. A danas je jasno da će Air Serbia morati vratiti ovih 40 milijuna konvertibilnog zajma jer u ugovoru piše da će se to desiti bez obzira na razlog raskida ugovor. To znači da Air Serbia mora vratiti Etihadu i vjerovnicima preko Etihad Partnersa nevjerojatnih 159,5 milijuna USD. Dodajmo tome i gubitke Covida-19, pa će iznos novca potrebnog za restrukturaciju kompanije biti enorman, preko 200 milijuna EUR. Huge!

Koliko će još i kakvih leševa ispasti iz ormara ostaje za vidjeti. Leasing, školovanje, skup management, usluge i ostalo preko Etihada zasigurno nije malo koštalo. Malo je vjerojatno da će ti leševi ispasti sada, jer vlast, koja je ovaj projekt prezentirala kao nešto najbolje u povijesti Srbije i kao svoj top-promotivni projekt koji dokazuje uspješnost vlasti, još uvijek je aktualna. No, prije ili kasnije vidjet će se sve štetnosti ovog ugovora i enorman iznos novaca koji je za ovaj projekt investiran. Propali projekt suradnje sa Etihadom. A kako će to u konačnici utjecati na budućnost Air Serbie tek se treba vidjeti.