autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: Trade Air

Trade Air će u XI mjesecu imati oko 70 charter letova (više od 2 dnevno). Do sada su u XI mjesecu imali u prosjeku po tri aviona u prometu svaki dan, a bilo je dana kada su letjela sva četiri aviona (primjerice 10.11). Rezultat bi bio i bolji da jedan Airbus A320 nije bio na održavanju prvi tjedan u XI mjesecu.

Kompanija u XI mjesecu leti niz letova za Ministarstvo unutarnji poslova Italije kojim se vračaju izbjeglice iz Sjevera Italije u sabirne centre u Jug Italije ili se čak deportiraju direktno u Tunis (letovi za Hammamet). Trade Air najčešće locira avion u Italiji (Bergamo ili neki drugi aerodrom na sjeveru) na 36 sati, a dva brokera ga pritom pokušavaju što bolje „prodati“, tj. nude Ministarstvu, ali i drugim institucijama da koriste avion po nižim cijenama jer je dio operativnih troškova i ovako i onako već plaćen. Institucije najčešće „iskoriste“ ovu priliku jeftinijih dodatnih letova, pa se tako letovi za deportacije koriste u serijama intenzivnih operacija dok je avion u Italiji. Čestitke na ovoj vrlo pametnoj ideji.

Uz to Trade Air leti za niz nogometnih klubova i reprezentacija (Makedonije, Slovenije, Andore, Kosova, BiH, Portugala), kao i za niz rukometnih i vaterpolo klubova (tako su 10.11. letjeli za vaterpoliste iz splitskog Jadrana za Cataniu). U XI mjesecu imaju i ACMI poslove za grčke i španjolske prijevoznike pod njihovim kodovima. Kompanija leti i za Kompas iz Ljubljane za koje ima letove za Njemačku, Maltu, Italiju, Portugal i Grčku. Stoga je jedan A320 i dalje baziran u Ljubljani.

Trade air očekuje dobar prosinac. Velik je broj upita (više od 30 dnevno), no nitko se ne osudi bukirati avion više od par dana prije leta zbog nestabilne situacije sa Covidom-19 i mjerama koje na dnevnoj bazi mijenjaju države diljem Europe. Ipak vrlo je vjerojatan posao za tri turoperatora od 20.12. do 10.1. u Njemačkoj i jednoj državi regije (zamoljeni smo da ne kažemo kojoj).

Trade Air ima ogromnih problema sa nelegalnom konkurencijom. Niz je kompanija koje u očaju nastoje zaposliti avione i ispod isplative cijene, tj. letjeti sa gubicima jer imaju visoke fiksne troškove (posada, lizinga, stacionara). U isto vrijeme imaju ogroman problem likvidnosti, pa žele doći do novca na bilo koji način, čak i uz gubitke, u nadi da će dio dugova uspjeti prolongirati na „bolja vremena“. Posebno veliku konkurenciju imaju u nacionalnim prijevoznicima koji su (i biti će) subvencionirani od države, pa uz poznavanje te činjenice daju svoje kapacitete ozbiljno ispod realne cijene kako bi barem držali posade i avione minimalno uz zraku i time smanjili troškove dugoročnog prizemljenja. Upravo radi toga nas je kompanija zamolila da ne iznosimo konkretna imena komitenata i letove kako bi spriječili da ih konkurencija „preuzme“ dumping cijenama što je u zadnje vrijeme, nažalost, redovna praksa.