analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Air France

Kada je Benjamin Smith 16.8.2018. preuzimao Air France-KLM rekao je da ne može vjerovati da su Air France i KLM toliko različite kompanije i da se ponašaju kao da nemaju ništa zajedničko, nego kao da su konkurenti. Smithu je prioritet bio upravo spajanje te dvije kompanije u jednu, stvaranje jednog sustava, sinergija i da se obije kompanije ponašaju kao jedna.

Djelomično je u tome uspio. Danas ako imate po jedan let Air France i KLM na neku destinaciju jedna od njih će imati let ujutro, a druga popodne. Pa ćete preko Amsterdama letjeti na zapad (npr. Meksiko), a vraćati ćete se preko Pariza. Na istok je suprotno, tamo ćete letjeti preko Pariza, a vraćati se preko Amsterdama.

Kompanije imaju zajedničku prodaju pa vam se može desiti da kupite kartu preko Air France, a da ne vidite Paris, već da oba leta obavite preko Amsterdama sa KLM-om. Jednako kao što to ima i Lufthansa Grupa.

Kompanije imaju i zajednički ff program flying blue, te program za kompanije Blue Biz. Ovi programi skupljaju milje za obije kompanije. No, svaka kompanija ima svoj call centar za svoje građane (KLM za Nizozemce, Air France za Francuze), što je istinski nepotrebno, i usluga tih call centara je bitno različita. KLM je tu daleko prihvatljiviji, prisniji, radije i lakše rješavaju probleme, dok vas Air France otkantava.

I tu prestaju poveznice dviju kompanija. Prva razlika je što KLM ima daleko bolju uslugu u avionu od Air France. Air France istinski ima bazičnu uslugu, dok je kod KLM-a ona bitno bolja, ima nizozemski tač i KLM daje bitno više.

Druga razlika je što je call centar kod KLM-a daleko uslužniji i istinski je voljan pomoći. Onaj Air France vas izbjegava, ako baš moraju pomoć će vam, ali nevoljko i pokušat će vas otkantati nekoliko puta. Kod KLM-a ćete stvari riješiti brzo i efikasno, kod Air France ćete se ozbiljno naživcirati.

KLM ima friendly uslugu na aerodromu Amsterdam, tolerirat će vam neke stvari, pokoji kilogram viška, neće vas gnjaviti. Air France se drži kao pijan plota pravila. Pa su tako oni bili prvi koji su mjerili težinu ručne prtljage, a sada svaki kofer prije ulaska u avion mjeri težinu. I tolerirat će vam do 12,999 kg, ali ako imate 13,0 kg stavit će vas na stranu i nešto morate izvaditi. Air France vam zabranjuje da imate kofer omotan plastikom i to morate skinuti iako ste prethodno isto platili brdo novaca na polaznom aerodromu. Glupo. To više što na destinaciju dolaze putnici sa omotanim koferima koji su imali konekcije preko Pariza i gdje aerodrom nije imao doticaja sa prtljagom.

Najveća razlika je što vas Air France ako ne platite dodatan novac za rezervaciju sjedala namjerno razbaca po kabini pa sjedite i 20 redova daleko od supruge, iako ima slobodnih mjesta u avionu. Čak mi se desilo i da su maloljetnike od 12 godina stavili da sjede nekoliko redova daleko od njihovih roditelja. Air France nam nije htio pomoći da spojimo maloljetnike sa roditeljima čak i kod inzistiranja i zahtjeva na check inu, te pozivanja na zakon. Jednostavno nije ih bilo briga. Kod KLM-a to nije tako. Oni će vas staviti da sjedite zajedno. Stoga jedan dobar savjet: kada idete na online check in, čak i ako je karta kupljena kod Air France, idite na stranicu KLM-a da to obavite.

Kompanije imaju i različite flote. Smith je objavio da će pokušati utilizirati flote i napraviti da KLM leti sa Boeingom (737, 787 i 777), a Air France sa Airbusom (A220, A320obitelj, A330 i A350). No, i dalje obije kompanije imaju oba proizvođača. Pa tako KLM ima i 737 i A320obitelj, pa A330, nabavlja A350, te ima B787 i B777. Air France pak ima A220, A320obitelj, A330, A350, B787 i B777. Glupo i nepotrebno. Smithova je logika bila ispravna, ali je očito ne može provesti.

Istinski je čudno da se kompanije ponašaju tako različito, da imaju toliko različitu uslugu i da se tako različito odnosu prema putnicima. To tako ne smije ni u ludilu biti kod kompanije koja je spojena i gdje putnici koriste oba prijevoznika u povratnom letu.