Novi terminal bitno povećati troškove aerodroma i radi toga će aerodrom morati povećati aerodromske takse. Svi znamo kako Ryanair i Wizz Air reagiraju na povećanje taksi. Jel najava povećanja taksi najava protjerivanja LCC iz Niša? Jesu li najave i novih linija Air Serbie iz Niša kompenzacija za protjerivanje LCC?

Ako je sve to točno jel to dobro za Niš ili će to do kraja ubiti ovaj aerodrom koji pada u broju linija i frekvencija? Konačno jer se to namjerno radi i ako da, zašto se to radi? Ovaj članak bi nam morao dati odgovore na ova pitanja.

Nova uprava zaustavila rast Niša

Kada je Vladica Đurđanović došao na mjesto CEO-a aerodroma Niš, a uz pomoć Bojana Avramovića, tadašnjeg direktora razvojne agencije Jug, aerodrom je iz potpunog mrtvila uskrsnuo. Niš je dobio četiri prijevoznika sa 11 linija, te brdo cargo linija i velik cargo promet. Niš ja tada putnike oteo okolnim aerodromima sa kojih su do tada putovali niški putnici, prvenstveno Sofiji, Beogradu, Skopju i Prištini. No, još više putnika je oteo autobusima, automobilima i vlakovima.

Brojke putnika na aerodromu su otišle u enormne visine. U samo dvije godine aerodrom je došao sa 36.200 na čak 331.582 putnika. I onda država naglo smjenjuje Đurđanovića i Avramovića, preuzima aerodrom od grada Niša i prebacuje ga na upravljanje državi i Aerodromima Srbije. Postavlja novi management koji je potpuno pod kontrolom i ne smije donositi autonomne odluke. To rezultira nezadovoljstvom i smanjenjima broja linija i frekvencija LCC, no da bi država zadržala obraz vrlo brzo, samo godinu dana od preuzimanja aerodroma pokreće PSO linije za koje daje ogroman novac. Daleko veći nego je npr. hrvatski PSO. No, osim ovog skupog PSO sve ostalo nije dobro.

Aerodrom gubi dobar dio linija Ryanaira i Wizz Aira. Za vrijeme Đurđanovića i Avramovića Niš je imao 4 cjelogodišnje linije Ryanaira (Bergamo, Berlin, Bratislava i Weeze), 5 cjelogodišnjih linija Wizz Aira (Basel, Dortmund, Eindhoven, Malmo i Memmingen), te po jednu liniju Swissa i Germanie za Zurich. Ukupno 11 linija i 22 tjedna polaska, 4 prijevoznika. Za vrijeme novog managementa linije je prvo ukinuo Swiss čime je Niš enormno izgubio. Swiss je bio legacy carrier sa brdom konektiranih linija. Potom su LCC smanjili broj letova, pa danas oni imaju 15 letova uz 2 linije Ryanaira (2  manje nego prije), te još dvije sezonske linije (jedna od 6.5, druga od 2.6.) i 3 linije Wizz Aira (2 manje nego prije). To znači da Niš ima čak 6 linija manje zimi (zapravo u većem dijelu godine) i 4 linije manje u top sezoni nego za vrijeme Đurđanovića i Avramovića.

Da, prošle godine Niš je imao rekordan broj putnika, ali to može isključivo zahvaliti 5 cjelogodišnjih i 2 sezonske PSO linije Air Serbie. No, Niš zadnjih šest mjeseci za redom ima manje putnika nego godinu dana prije. U tih šest mjeseci Niš ima 22.602 putnika manje nego godinu dana prije. To je 11,9% manje putnika nego godinu dana prije. Nažalost brojke će padati i idućih mjeseci i ako se nastavi ovaj trend Niš neće ostvariti niti 400.000 putnika ove godine, dočim neće imati niti broj putnika iz 2019. godine.

Nažalost, Niš nema najava novih linija i frekvencija, te samim time ne možemo biti optimistični. Uz to Niš je prošle godine u IV. mjesecu imao 32 tjedna leta, ovog IV. mjeseca ih ima tek 27. Čak 5 letova LCC tjedno manje, što je nekih 22 letova mjesečno u jednu stranu ili 44 letova ukupno manje, a to je pak nekih 8000 LCC putnika manje.

Koliku ovisnost Niš ima o PSO linijama dokazuje i činjenica da je Niš bio jedini aerodrom u regiji koji je imao manje putnika 2021. nego 2020. Pobogu. Manje putnika nego najgore Covid-19 godine, kada Niš nije imao ni jedan jedini let punih 3 mjeseca. I da, sve do ponovnog pokretanja preskupih PSO linija Niš je imao jako loše brojke.

Niš je imao još veći uspjeh u cargo prometu za vrijeme starog managementa. Imao je stalnu cargo liniju Turkish Carga, te niz ad hoc cargo letova. Udarne 2017. godine, tj. još za vrijeme starog managementa Niš je imao 2538 tona carga. Usporedbe radi to je 1/4 današnjeg cargo prometa Zagreba. Iznenađujuće velik dio carga koji se prevozio preko Niša dolazio je iz Bugarske i Hrvatske. Već iduće godine kada je nova vlast preuzela aerodrom ta brojka pada na tek 688 tona, te potom konstantno pada. Da bi prošle godine pala na samo 69,6 tona cijele godine. Dakle tek 2,7% brojki iz 2017 ili pad od nevjerojatnih 97,3%. O moj bože. I ovdje naglašavam da je Niš za vrijeme starog managementa živio upravo na cargu.

Stari management je bio vrlo blizu break evena, tj. financiranju bez potrebe subvencije lokalne zajednice. To je planirao ostvariti već 2018. tj. te godine je trebao biti profitabilan. I to bi ostvario. Današnji management Aerodroma Srbije je 2021. dobio 92% novaca za poslovanje aerodroma od Državne vlasti, a tek 8% je ostvario sam. Ne znamo kakva je situacija danas, ali vjerojatno nije puno bolja.

Stari management je iznio brojke istraživanja tržišta u kojima su iznenađujuće čak 24,0% putnika bili turisti. Ogroman uspjeh managementa. 54,8% putnika je bila dijaspora, a 21,2% poslovnjaci. Jednako tako je iznenađujuće bilo koliko je putnika stari management uspio privući iz okolnih tržišta. Tako je čak 14,2% putnika bilo sa Kosova, 5,9% iz Beograda i Vojvodine, 4,7% iz Makedonije, te 2,3% iz Bugarske. 12,9% putnika je bilo iz Središnje Srbije koja u prvom redu gravitira Beogradu.

Stari management je franšinzerski dao privatnom prijevozniku da obnaša autobusne konekcije za gradove šire okolice. Prijevoznik je imao stalnu liniju za Beograd i Jagodinu, te je imao kombi prijevoz za putnike prema bilo kojem gradu u Srbiji. Aerodrom tu nije imao nikakvog rizika, a dobivao je novac od franšize. Tako je maleni Niš imao ono što nisu imali ni najveći Zagreb i Beograd. Prijevoznik je planirao pokrenuti i redovne linije za Prištinu, Skopje, Novi Sad, Kraljevo, Zaječar, Pirot i Vranje. Novi management nije smatrao da je ovo aerodromu više potrebno.

Na koncu management je istinski štedio na svakom mjestu. Iznenadio sam se vidjeti Đurđanovća kako vozi minijaturni Fiat 500. Direktori bitno manjih aerodroma voze ogromne limuzine.

Stari management je planirao otvoriti bazu bar jednog LCC (vrlo vjerojatno Wizz Aira), te povećati broj linije oba LCC. Jednako tako aerodrom je intenzivno pregovarao sa Pobedom, Pegasusom, Norwegianom, easyJetom, Eurowingsom i Austrianom. Aerodrom je planirao otvoriti niz chartera za Tursku, Egipat i Grčku. Management je najavio čak 600.000 putnika do 2020. I budite sigurni da bi to ostvario. Pa sve što je do tada najavio je i ostvario. Brojka koja je novom managementu neostvariva.

Zašto je Niš stao?

U I. mjesecu 2018. predsjednik Vučić je u emisiji RTS-a kritizirao upravu Niša i rekao „pustili smo Niš da se razvija usprkos činjenici da management tog aerodroma nije shvatio da tako smanjuje brojke rasta Nikole Tesle“. Pobogu? Kako to vlast „pušta“ neki aerodrom. Zamislite da od političara u Hrvatskoj čujete da su pustili Split, Dubrovnik ili Zadar da raste iako to šteti Zagrebu. Ili zamislite da tako nešto izjave političari Francuske za Nicu, Lyon, Toulouse, a zbog Pariza, ili Njemačke za Berlin, Hamburga, Dusseldorfa ili Minhena, a zbog Frankfurta, ili pak britanska politika za Manchester, Birmingham ili Edinburgh zbog London Heathrowa. Zamislite da netko „dozvoli“ Genevi spram Zuricha ili Milanu spram Rima, ili Barceloni spram Madrida. Bio bi to vrhunski politički skandal u tim zemljama.

Nakon toga je Vučić izjavo da Niš, Morava i Ponikve ne smiju preći milijun putnika jer su takvi uvjeti koncesijskog ugovora sa Vinciem. Za ne povjerovati! Ovo je istinska tragedija. Srbija svjesno limitira svoje ostale aerodrome, koji su u njenom vlasništvu, da bi pogodovala stranom i privatnom koncesionaru u Beogradu. Zamislite da netko kaže da zbog zagrebačkog koncesionara neće dozvoliti da Split ili Dubrovnik pređu 2 milijuna putnika, ili da Zadar ne smije preći pola milijuna putnika. Majko mila!

Pritom je Vučić rekao da će Niš do 2027. narasti na tek 774.068 putnika. I time bi ekstremno usporio rast aerodroma. Dakle Aerodrom je do 2020. trebao narasti na 600.000 putnika, a potom bi u sedam godina narastao tek 174.000 putnika. Zašto? Priznaje li država da nije sposobna da aerodrom naraste toliko ili je to zbog Vincia? Kako god, to nikao nije dobro. Do 2027. Niš je morao imati bitno preko milijun putnika i to bi sigurno pod starim managementom imao. Konačno danas, 2024. i ovih 774.068 putnika je potpuno nedostižna brojka.

Neovisni promatrač ne može se oteti dojmu da inicijativa da se Aerodrom Niš prebaci u državno vlasništvo nije rezultirana istinskom voljom za pomoći, već prvenstveno potrebom da se kontrolira Aerodrom Niš. Zašto je odjednom državna vlast pokazala toliki interes za Niš, nakon što ga je godinama ignorirala? Dok sam analizirao potpisivanje ugovora sa Vinciem rekao sam da će biti jako mnogo „ako“ u ugovoru teškom pola milijarde EUR gotovine + više od 700 milijuna EUR investicije. Za toliki iznos novaca koncesionar traži niz zaštita i garancija. Tada sam naglasio da sam siguran kako će dijelovi ugovora biti tajni, upravo ti „ako“, neovisno o tome što je premijerka Srbije dala javne garancije da će ugovor sa svim anexima biti potpuno javan. I upravo to se desilo. Premijerka je na iznenađenje javnosti objavila da ugovor ipak neće biti javan, a isti ni u manjem djelu nije poznat javnosti, pa ni strukovnoj.

Prisjetio bih se ovdje još jednog detalja. Predsjednik Vučić je više puta u medijima ponovio da se Beograd daje u koncesiju jer Srbija nema dovoljno sposoban kadar za vođenje aerodroma. To znači da je taj nesposoban kadar postavljen da vodi Niš. Čudi li onda da su rezultati Niša toliko loši?

Novi terminal povećava takse!

Jedina pozitivna stvar od preuzimanja Aerodroma Niš od Srbije je otvaranje novog terminala koje se očekuje u VII. mjesecu ove godine. Stari terminal je imao 2100 kvadratnih metara, a novi terminal će imati 7160 kvadratnih metara. Aerodrom će time imati 1,5 milijuna putnika. Niš će dobiti 10 šaltera za check in (do sada je imao 4), self check-in šaltere, osam kabina za kontrolu putovnica, četiri gatea, jedan VIP gate i jedan zračni most. Novi terminal je koštao 10 milijuna EUR uz 5 milijuna za opremanje, tj. ukupno 15 milijuna EUR.

Megaglupost je da će aerodrom rušiti stari terminal i na njegovom mjestu graditi novi. Zašto pobogu? Koliko je terminala u regiji gdje su se novi terminali nadozidali na stari. Tako je u Splitu, Dubrovniku, Ljubljani, Zadru, Tivtu, Sarajevu… Zašto se onda to ne može i u Nišu? Vlast tvrdi da se radi o statici i građevinskim problemima. Kajgot. Majko mila pa jel moguće da netko tako nešto provali? Kako takvih problema nema na drugim aerodromima? Ovo je čisto bacanje novaca i vrlo vjerojatno način da se još nešto novaca smjesti u džep.

No, aerodrom će graditi i novi kontrolni toranj vrijedan 4 milijuna EUR. Niš planira raditi i paralelnu rulnicu. Za koga pobogu. Pa ovdje sleti jedan aviona svakih 2-3 sata. Taj avion može bez problema ostati na pisti i opslužiti se tamo, a kamoli da se ne može okrenuti na pisti i potom izaći na stajanku. Idući avion će sletjeti tek za par sati. Ako se avion okreće na pisti ima kapacitet od 7 operacija u satu, a toliko letova Niš nema cijeli dan. Nišu rulnica neće trebati još bar 30 godina. Ali oni će je svejedno raditi. Produžit će Niš i pistu za 300 metara, što je najavio resorni ministar Vesić, na tek 2800 metara. Istina time neće dobiti gotovo ništa. Hajde da pistu produže na 3150 metara kako bi mogli slijetati širokotrupci. Zapravo, zašto do vraga? Pa koji širokotrupci na Nišu? Za jedan poremećaj svakih 3-4 godine na Beogradu? Za to treba potrošiti puste milijune EUR?

Niš planira i povećati stajanku sa 4 na čak 9 pozicija. Za koga pobogu? Pa aerodrom većinu dana nema ni jedan avion na stajanku, a ogromnu većinu tjedna ima tek 1 avion na stajanki, rijetko kada 2, a samo jednom tjedno ima okupirane 3 parkirne pozicije.  Aerodrom ima tek 11 cargo aviona godišnje, dakle manje od jednog mjesečno, stoga ni cargo avioni ne okupiraju stajanku. Hajde da su povećali stajanku za dvije parkirne pozicije, na šest, ali, na devet, tek dvije pozicije manje od Sarajeva? Aerodroma koji ima tri puta više putnika i četiri puta više letova.

No, najgenijalniji je potez gradnja prometnica oko terminala dugih 1976 metara i parkirališta za dodatnih 407 mjesta (za koga?), te parkirališta za dodatnih 54 kamiona na cargo terminalu za nevjerojatnih 16 milijuna EUR. Pa to je više novaca nego je koštao novi terminal i njegovo opremanje.

OK, super sve je to napravljeno ili će se napraviti. No ova megalomanština je istinski nevjerojatna. Terminal veći za tri puta od sadašnjeg prometa, rulnica, stajanka, i produženje uzletno-sletne staza, parkiranje za preko 500 mjesta, cargo terminal za 103 kamiona… koje nisu potrebne. Sve je to moglo biti bitno manje, pola manje pa bi se potrošilo i bitno manje novaca.

No, sada će operiranje aerodroma koštati bitno više. Terminal je ogroman, on će bitno više koštati, režije za njega će koštati, logistika će koštati… I stoga će aerodrom povećati takse.

Svi znamo kako Ryanair i Wizz Air reagiraju na povećanje taksi. Oba ova prijevoznika su otišla iz Tuzle samo radi 1,50 EUR povećanja taksi. Isto je Wizz Air napravio u Sarajevu. I u Podgorici su opako porezane frekvencije Ryanaira i Wizz Aira samo radi 1,50 EUR povećanja taksi. Već sada su Wizz Air i Ryanaira opako smanjili frekvencije i linije. Što će tek biti kada aerodrom poveća takse. Oba prijevoznika će ili potpuno otići iz Niša ili ostati sa tek simboličnih par letova u Nišu.

I ovdje se treba pitati jel to plan Niša? Želi li on odlazak LCC? Ne bih se začudio. Time bi Srbija imala potpunu kontrolu nad Nišem, zadovoljila bi Vinci i ne bi imala rizika da prekrši ugovor sa Vinciem. Ovu tezu potvrđuje i najava ministra Vesića da pregovara sa Air Serbiom oko uvođenja novih linija iz Niša. Dodatan superskupi PSO? Ajoj. Ako se desi da Ryanair i Wizz Air odu, ili ostanu tek simbolično u Nišu, a Air Serbia poveća broj letova to će biti tragedija na Niš i niške putnike, ali i aerodrom.

Konačno, koliko bi to trebala Air Serbia imati letova sa Airbusom A319 i nekih 70% load faktora da naknadi 15 letova Ryanaira i Wizz Aira u većini godine, odnosno 19 letova tijekom ljetne sezone sa preko 90% load faktora i avionima koji imaju više od 180 mjesta? Air Serbia bi morala imati 300 dodatnih mjesečnih letova (33 tjedno u jednu stanu) da naknadi ovu brojku, tj. ukupno 45 do 49 tjednih letova. Air Serbia danas ima tek 12 tjednih letova zimi, te 16 letova u top sezoni. I time bi tek imala isti broj putnika kao danas. Jel to realno?

Namalo ljudi kaže da se u Srbiji naveliko rade besmisleni projekti poput Morave, nacionalnog stadiona, stadiona trečeligaša… samo zato da se može uzeti provizija na te projekte. Konačno za koga se radi nova zgrada? Broj putnika pada, Swiss je otišao, Ryanair i Wizz Air smanjuju. A manji broj putnika se mogao operirati i sa starom zgradom. Čemu onda nova zgrada od 1,5 milijuna putnika?

Ovime ispada da je novi terminal pucanj u nogu Nišu. On dovodi u opasnost egzistenciju samog aerodroma? Jel to onda logično? Čemu onda tolika megalomanština. Novi terminal je istinski bio potreban. Niš je vapio za novim terminalom. Ni izblizu toliko  velikim, no novi terminal koji bi sa starim imao kapacitet od 700.000 putnika bio bi više nego dovoljan za velik broj godina u budućnosti. No, puno prevelik terminal, rulnica, produženje uzletno-sletne piste, stajanka sa 9 mjesta, preogromno parkiralište, silne prometnice, rušenje starog terminala istinski nisu bili potrebni. Ako radi toga odu Ryanair i Wizz Air biti će to potpuno salto mortale Niša.