analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Aerodrom Podgorica

Natječajni proces za koncesiju Aerodrom Crne Gore je pri kraju. Kandidati za koncesiju Aerodroma Crne Gore imaju rok do 9.5. da predaju ponude za koncesiju. Četiri finalista za koncesiju su ASP i TAV, indijski GMR Airports, južnokorejski Incheon Airport (Seoul) i kompanija Corporacion America Airport. Koncesija se daje na rok od 30 godina.

Aerodromi Crne Gore su 2024. imali 11 milijuna EUR profita. Kako im je potrebna investicija od 137 milijuna EUR da dovedu infrastrukturu na zadovoljavajuću visinu i uz kreditno zaduženje oni bi uz današnji promet kredit mogli vratiti za 16-17 godina. A ostalih 13-14 godina je čisti profit države. Naravno, za očekivati je da će i promet i profit Aerodroma idućih godina rasti pa bi se kredit vratio i za manje od 15 godina. Dakle jasno je da Aerodromi sami mogu vraćati kredit od svog profita. I to prilično brzo.

Očekuje se ulaganje koncesionara u infrastrukturu od 80 milijuna EUR odmah i ukupno 200 milijuna EUR tijekom trajanja koncesije (naravno uz napuhane troškove to neće biti ni 100 milijuna), te koncesijska naknada od 100 milijuna EUR. Ako Aerodromi ne bi išli pod koncesiju Vlada bi u 30 godina zaradila daleko više. Sindikati su energično protiv koncesije.

OK dakle koncesionar će za 30 godina dati 300 milijuna EUR. Ako imamo rast od realnih 3% godišnj(a vjerojatno će biti i više) sami aerodromi bi u 30 godina stvorili 522 milijuna EUR profita. Dakle 222 milijuna više državi i za investicije u infrastrukturu. Kojeg onda to ima smisla.

Zamaaero je već objavio da je ta koncesija gotova stvar. Vrlo jednostavno, kada svjetski vlasnici moći tako odluče to će se i desiti. Pritom oni koriste politički utjecaj, političke ucjene, prijetnje, metode prisile, pa čak i mito i korupciju. Na sve to naša nejaka vlast u regiji nije imuna.

I sad se postavlja pitanje, ako su prošle godine najveći aerodrom regije koji su pod koncesijom Zagreb i Beograd bili u velikom financijskom minusu, a državni Sarajevo, Split, Dubrovnik, Zadar, Podgorica i Tivat su zabilježili velike profite, kako onda objašnjavamo potrebu da se ide u koncesiju. Pa evidentno se aerodromi u državnom vlasništvu vode bolje. Zar nije indikativno da su u Zapadnoj Europi svi veliki aerodromi pod državnom vlasti (osim u Portugalu i Velikoj Britaniji), a samo kod nas se oni ne mogu voditi pozitivno. Konačno čije interese koncesionar u Beogradu štiti Francuske ili Srpske? Ili u Zagrebu, Ljubljani, Skopju i Prištini?

Crna Gora ima 25% BDP-a od turizma. Ceste su loše, putniku iz Europe treba 24 sata autom ili autobusom do Crne Gore, željeznica je još lošija, brodske veze su katastrofa. Zašto onda davati najbitniji strateški resurs u koncesiju i riskirati da se desi koncesijski fijasko kao u Zagrebu i Beogradu, ili primjer Ljubljane koja je najlošiji aerodrom po obnovi zračnog prometa spram 2019. u Europi nakon Minska koji ima sve moguće sankcije.

Konsecija nije bauk. Ako se država odluči za koncesiju mora se maksimalno zaštitit, a ne napraviti glupost kao na drugim aerodromima u regiji. I potrošiti milijune na stručnjake koji će je zaštitit. Jer, budimo realni, koncesionar ima novac, on je bitno bogatiji od Crne Gore, njegovi stručnjaci su plaćeni i preko 100.000 EUR mjesečno, on ima najbolje europske ekonomiste, pravnike, zrakoplovne stručnjake, analitičare, stratege… S druge strane u ime Crne Gore pregovarat će potplaćeni državni službenici koji imaju 700 EUR plaće, u 14:00 sati gledaju kako da pobjegnu kući, a glavna preokupacija je spajanje praznika sa vikendom. To nije poštena bitka i svim mastima premazani preiskusni stručnjaci koncesionara naći će načina da promuljare i okrenu ugovor debelo u svoju stranu, naprave anexe i što god trebalo da koncesionar opako zaradi. Jer koncesionar ne dolazi ovdje da nešto da, da pomogne Crnoj Gori. Njega nije briga za crnogorski zračni promet, povezanost, turiste, on samo gleda kako da zaradi. I to opako zaradi. Pritom se neće libiti ničega da ostvari taj svoj cilj.