Već dugo mi je ova tema na spisku. I uvijek je nešto bilo bitnije. O Lošinju smo pisali samo jednom, no i to je bilo o kompaniji Silver Air, ne o samoj zračnoj luci. O svim drugim zračnim lukama regije smo pisali, o nekima i mnogo puta. Pa, eto došlo je vrijeme da pišemo i o ovoj najmanjoj zračnoj luci regije.

foto: Volim Lošinj

Kako je nastao Lošinj

Lošinj je imao veze hidroavionima od 1923. do 1943. i to sa Zadrom, Portorožem, Trstom i Ankonom. No, sam aerodrom je na otoku otvoren tek 1985. radi Svjetskog prvenstva u padobranstvu. Aerodrom je udaljen od Malog Lošinja 5,9 km. Lošinj (IATA: LSZ, ICAO: LDLO) je jedan od tri otočna aerodroma u Hrvatskoj, uz Rijeku-Krk (160.249 putnika 2025.) i Brač (20.267 putnika 2025.).

Lošinj je najviše putnika imao 2015. kada je ostvario 13.410 putnika. Tu brojku nikada dostigao nije. Samo četiri puta Lošinj je imao preko 10.000 putnika, a u načelu je imao oko 5000 putnika. No, nakon 2021. broj je spao na malo preko 5000, nakon čega broj konstantno pada, da bi najnižu brojku postigao 2024, samo 1554 putnika. Prošle godine aerodrom je imao 1990 putnika. U prvih četiri mjeseca 2026. Lošinj je zabilježio 95 putnika više nego u istom periodu 2025, pa ako se ovaj trend nastavi aerodrom će imati preko 2000 putnika. Kako god Lošinj je zadnjih par godina po broju putnika zadnja od 24 zračne luke regije, slabija i od Maribora.

No, Lošinj ima velik broj operacija. On je kroz godine bio od 3000 do 4000, no prošle godine je bio 2308. Odakle ovako velik broj operacija, veći i od broja putnika? Jednostavno na Lošinj prvenstveno slijeću sportski i business avioni, kao i panoramski letovi koji imaju ili samo pilota ili mali broj putnika. Ovdje je važno za spomenuti da business avioni dovoze visokoplatežno sposobne poslovnjake i upravo radi ovoga ova zračna luka ima smisla.

Stoga ne treba čuditi da je prošle godine Lošinj ostvario 2,25 milijuna EUR prometa, da ima 6,78 milijuna EUR kapitala i 12,99 milijuna EUR sredstava. Ipak Lošinj je prošle godine zabilježio 509.926 EUR gubitka, a gubitaš je zadnje tri godine. Aerodrom ima 7 zaposlenih uz prosječnu neto plaću od 3048 EUR.

Lošinj je ozbiljno limitiran u potencijalnom prometu ekstremno kratkom uzletno-sletom stazom od samo 900×30 metara koja omogućuje letenje tek par modale aviona i limitiranog broja kompanija koje imaju te avione u floti. Govorimo o avionima kapaciteta 10 do 30 mjesta, koji su neisplativi bez subvencija ili PSO-a.

Lošinjski aerodrom je u većinskom vlasništvu turističkih institucija Lošinja. Još 2018. 50,84% je držala Lošinjska plovidba, 20,49% Jadranka hoteli, a Republika Hrvatska je imala 12,63%. No, danas 36,08% drži Jadranka hoteli, 35,25% Lošinjska plovidba i 19,17% Republika Hrvatska.

ZL Lošinj radi tijekom ljeta od 29.3. do 30.4. od 9:00 do 16:00 sati, od 1. do 14.5. od 9:00 do 17:00 sati, od 15. do 31.5. od 9:00 d 17:00 sati, no od petka do nedjelje od 9:00 do 19:00 sati, od 1.6. do 13.9. sve dane od 9:00 do 19:00, te od 14.9. do 25.10. od 9:00 do 17:00 sati. Tijekom zime aerodrom radi od 9:00 do 15:00 sati.

Aerodrom organizira taxi i panoramske letove sa avionima Cessna C-172 i Pipper PA-28 Cherokee (po 3 putnika), te Beechcraft King Air 90B (7 putnika).

foto: Volim Lošinj

Avio kompanije na Lošinju

Za vrijeme bivše država, sve od 1986. na Lošinj je redovno letio Dash 7 (50 putnika) Adrie Airways. Tako je u ljeto 1991. Adria letjela dva puta dnevno nedjeljom za Lošinj. Avion je letio ZAG 06:40 – 07:55 LSZ 08:40 – 09:40 ZAG i ZAG 10:25 – 11:40 LSZ 12:20 – 13:20 ZAG. Krajnje nelogično. Prvo, logično bi bilo da su letovi bili dva dana u tjednu (npr. četvrtak i nedjelja). A ako već nelogična dva leta nedjeljom onda je drugi let trebao biti kasno popodne da se mogu napraviti sve konekcije. Jedno vrijeme letio je i Dash 8 Tyroleana. JAT nikada nije letio za Lošinj.

Croatia je u ljeto 1991. letjela petkom ZAG 17:00 – 18:00 LSZ 18:20 – 19:20 i nedjeljom ZAG 17:40 – 18:40 LSZ 19:00 – 20:00 ZAG i to sa Cessnom 402C Businessliner (6 putnika). Kasnije tijekom tog ljeta kompanija je dodala letove, te je letjela dva leta u subotu i u nedjelju ZAG 09:30 – 10:05 LSZ 10:25 – 10:55 ZAG i ZAG 17:00 – 17:35 LSZ 17:55 – 18:30 ZAG, dakle ukupno četiri leta, a promijenili su i avion u mlaznu Cessnu 550 Citation II (8 putnika). Šteta što jutarnji let nije išao sat i pola ranije dočim bi mogao loviti konekcije na radničke letove.

Nakon prekida operacija u Zagrebu radi rata, Croatia nije odmah obnovila letova za Lošinj. No, sa letovima je krenula od 16.5. do 16.9.1994. kada je sa ATR42 letjela dva puta tjedno ponedjeljkom ZAG 12:00 – 12:50 LSZ 1320 – 1410 ZAG i petkom ZAG 18:30 – 19:20 LSZ 19:50 – 20:40 ZAG. Iduće 1995. Croatia je letjela od 1.6. do 25.8. jednom tjedno petkom ZAG 13:50 – 14:30 LSZ 14:50 – 15:30 ZAG. Na koncu Croatia je letjela za Lošinj od 2.7. do 26.9.1996. i to utorkom i četvrtkom ZAG 17:50 – 18:30 LSZ 18:50 – 19:30 ZAG. No, dolaskom Ivana Mišetića na čelo Croatie u IV. mjesecu 1997. ova linija se više nikada nije obnovila.

Nakon rata Austrian je letio za Lošinj povremeno iz Beča, a zadnja linija je bila za Innsbruck u ljeto 2010. kada je obavljeno 17 rotacija sa Dash 8-300 (50 putnika).

Jedno kraće vrijeme (nekih dvije godine do 9.5.2005.) iz Unija je na Lošinj letio mali aviončić Nord Adria Aviationa koji je letio školarce u školu dva ili tri puta tjedno. Kasnije liniju preuzima Zračna luka Lošinj ali ista se prekida 2013. zbog problema sa imovinsko-pravnim odnosima.

Iz Lošinja je letjela i minijaturna kompanija European Coastal Airlines od 2015. do 2016. sa vrlo starim De Haviland DHC-6 Twin Otter. Linija se zakazivala i otkazivala, mijenjale su se frekvencije, tako da se stanovništvo nije moglo naviknuti na letove. Kompanija je 2016. i pojačala linije iz Lošinja, pa se letjele za Anconu 2 leta dnevno, za Split 2 leta dnevno, za Pulu 5 letova dnevno, za Rijeku 2 leta dnevno i za Zadar 2 leta dnevno, dok je u IV. mjesecu ECA letio i za Rab jednom dnevno. 2015. su letjeli i za Novalju. Nonsens od kompanije pa nije ni čudno da su bankrotirali u samo dvije godine.

Čaška kompanija Silver Air je 2018. sa Let L-410 letjela za Lošinj, gdje je i otvorila bazu. Letovi su bili od sredine VI. do sredine IX. mjeseca. Prvi plan je bio da kompanija leti za Zagreb 3 tjedna leta, za Split i Pulu po dva tjedna leta, te jednom tjedno za Lugano i Elbu. No, na kraju se kompanija ipak odlučila za dva tjedna leta za Zagreb (ponedjeljak i petak) i Pulu (utorak i subota), samo jedan za Split (utorak), no povećala je na dva tjedna leta za Lugano i Elbu (srijeda i nedjelja). Obzirom da se red letenja mijenjao samo par dana prije prvog leta ovo je bilo jako neprofesionalno. Uz to nije jasno zašto se let Lošinj-Lugano-Elba nije prodavao kao jedan sa jedinstvenom kartom, nego su se morale kupiti dvije separatne karte. Nonsens. Na koncu za koga letovi za Split? Avion je sa 7 letova bio jako slabo utiliziran. Uz to je avion u Puli i Zagrebu bio više sati. Krajnje nepotrebno. Totalni nonsens je da bazirani avion nije imao više letova. Mogao je letjeti niz linija za Hrvatsku, Srbiju, Italiju i Austriju.

Iduće 2019. kompanija je ukinula letove za Pulu i Split, ali je nastavila sa dva leta za Lugano (srijeda i subota), povećala je Zagreb na tri leta (utorak, četvrtak i nedjelja), te je otvorila liniju za Veneciju sa dva tjedna leta (ponedjeljak i petak). Letovi su bili od 15.6. do 28.9. (iako je prvi plan bio da krenu 19.5.). Nakon Covida-19 Silver Air nije obnovio letova, a iste nije pokrenula više ni jedna kompanija.

Što bi Lošinj trebao napraviti

Lošinj i Cres koji je sa njim povezan mostom zajedno imaju 12.666 stanovnika. Oba otoka su prošle godine imala 454.380 turista, koji su ostvarili oko 3,31 milijuna noćenja. Upravo velik broj turista je glavni razlog potrebe daljeg investiranja u aerodrom Lošinj.

Lošinj ima izuzetno kratku asfaltnu uzletno-sletnu stazu od samo 900×30 metara, sa 1C signalizacijom i dvije rulnice koje su pod 45 stupnjeva na stazu i stajanku. Stajanka je veličine  90 x 88 metara. Aerodrom ima mali terminal za 40 putnika, upravnu zgradu sa kontrolnim tornjem, manje parkiralište za automobile, restoran sa barom (El Paso), te dva hangara za avione. Aerodrom ima i kombi za shuttle.

Ovako kratka staza vrlo limitira broj potencijalnih aviona i aviokompanija koje lete na otok. Letovi su se operirali sa Let 410 Turboletom, te drugim STOL avionima u prošlosti (v. gore). No, Trade Air sa sadašnjim avionom sa kojim operira PSO (Saab 340) ne bi mogao letjeti na Lošinj jer avion traži 1285 metara staze. Na aerodrom može slijetati Let 410 Tubrolet (19 putnika), DHC-6 Twin Otter (19 putnika), Dornier Do-228 (19 putnika), Cessna 208 Caravan (12 putnika),  Pilatus PC-12 (9 putnika) i Britten-Norman BN-2 Islander (9 putnika). No mogao bi slijetati i ATR 42 sa minimalnim ograničenjima broja putnika i prtljage na oko 40 putnika. I ovo bi bila odlična opcija za Trade Air koji već godinama predlaže Hrvatskoj da se PSO leti sa ATR 42, koji je kompanija čak i razmatrala pribaviti u vlasništvo (ne u wet lease kao Saab 340) ako bi se isto odobrilo.

Kako god i sa ovakvom uzletno-sletnom stazom uz minimalnu investiciju u osvjetljenje staze, da ima pameti nabavila bi se Cessna 208 Caravan ili Pilatus PC-12 koje sa 9 putnika operira samo jedan pilot (bitno niži trošak). Sa ovakvim avionom Lošinj bi mogao imati četiri leta dnevno u VII. i VIII. mjesecu, koji love sve valove u Zagrebu uz polaske u 6:30 (dolazak u Zagreb u 7:15), u 12:30 (dolazak u Zagreb u 13:15), u 16:00 (dolazak u Zagreb u 16:45) i u 19:30 (dolazak u Zagreb u 20:15). U povratku bi letovi trebali biti u 8:15, 14:00, 17:45 i 21:15 sati. Ovime bi se pokrili svi valovi Croatie Airlines a putnici osim što bi imali letove za europske destinacije imali bi i konekcije za Dubrovnik, Split, Zadar, Pulu, Osijek, Sarajevo, Mostar i Skopje.

U VI. i IX. mjesecu ovakav avion bi letio tri dnevna leta (u 1, 2. i 4. valu, a umjesto 1. vala srijedom, petkom i nedjeljom u 3. valu). Jasno takav avion bi od VI. do IX. mjeseca mogao letjet jednodnevne izlete u Dubrovnik, kao i letove za turiste za Beograd i Beč, te za niz destinacija u sjevernoj i središnjoj Italiji (Milano, Firenca, Venecija, Torino, Bologna, Rim, Napulj, Piza, Ancona, Bari).

U IV, V. i X. mjesecu, te oko Božića i Nove godine letio bi dva tjedna leta i to LSZ 06:30 – 07:15 ZAG 14:15 – 15:00 LSZ 16:00 – 16:45 ZAG 21:15 – 22:00 LSZ. U velikim stankama u Zagrebu od 7:15 do 14:15 i od 16:45 do 21:15 mogli bi se odraditi neki letovi iz Zagreba.

Tijekom zime avion bi letio samo jutarnji let za Zagreb (6:30 iz LSZ) i večernji povratak (21:15 iz ZAG), tj. 1 dnevni let, a od 7.1. do 28.2. 6 tjednih letova (ne bi bilo letova sa subote na nedjelju). Tijekom zime sa Cessnama bi se mogli letjeti i letovi ZAG 08:30 – 09:45 DBV 12:00 – 13:15 ZAG 17:45 – 19:00 DBV 19:15 – 20:30 ZAG, te isto tako i Split, umjesto da nezaposleno stoji u Zagrebu (osim petka i nedjelje popodne i ponedjeljka ujutro kada bi trebao biti A220). Ostala dva leta u 2. i 4 valu bi bila sa Airbusom A220. Time bi se dobilo 4 leta dnevno i odlična konektiranost, a ne tek 3 leta kao što je bilo prošle zime. Jasno tijekom ljeta sve četiri rotacije bile bi sa A220.

Takve letove Croatia bi mogla imati i iz Brača, tj. nabaviti dva ovakva aviona. Jasno i Lošinj i Brač moraju biti dio PSO-a. Konačno kompanija bi mogla nabaviti i 4 Cessne, pa sa istima imati 4-5 dnevnih letova za Pulu i Zadar u top sezoni. Letove koji sada imaju jako malo putnika, ne više od 30-tak po letu.

Naravno, godinama govorim kako bi Croatia trebala letjeti Lošinj-Pula-Zagreb i Brač-Zadar-Zagreb umjesto nelogične linije Zagreb-Zadar-Pula. 1stop iz Brača i Lošinja svakako je dobra opcija za otoke koji su sada nepovezani, a put do Zagreba traje satima, dok bi tako i Pula i Zadar imali nonstop letove, a ne 1stop kao sada. Iz Brača nije problem da se leti sa Dash 8-400 ili ATR 72-600, no iz Lošinja je. Taj avion bi morao imati limit na oko 40 putnika. No, isto nije problem. Niti bi bilo više putnika na ovoj liniji, a konačno u Puli bi ulazili ostali putnici koji bi popunili kapacitet.

Jasno bilo koji od ova dva modela (Cessna 208 ili letovi Lošinj-Pula-Zagreb), moraju se financirati iz PSO-a. PSO je upravo i namijenjen otocima i povezivanju ovog hendikepiranog stanovništva sa maticom.

Da postoji više letova na otok na isti bi jednom ili dva puta tjedno mogli dolaziti učitelji te bi otok imao daleko više srednjih škola. Jasno na otocima trebaju živjeti profesori koji predaju predmete koji se više slušaju poput hrvatskog jezika, engleskog jezika, matematike, tjelesnog… no drugi profesori (npr. kemije, fizike, zemljopisa, povijesti…) dolaze jednom tjedno i predaju taj dan u svim razredima svih osnovnih i srednjih škola. Nije li logičnije da na otocima postoji više škola, sa takvim profesorima koji putuju avionom, nego da stotine djece troše ogroman novac za smještaj u učeničkim domovima (smještaj, hrana, odgajatelji…). Konačno djeca koja tako odu se otuđe od otoka, te se nastane u velikim gradovima u kojima se školuju. To nikako nije cilj države. Na isti način na otok bi dolazili i liječnici specijalisti. Liječnici opće prakse i stomatolozi trebaju živjeti na otoku, ali ginekolozi, urolozi, pedijatri, onkolozi, kardiolozi, dermatolozi, oftalmolozi, otorinolaringolozi, psihijatri… mogu dolaziti jednom tjedno ili jednom u dva tjedna. Naravno, tako bi dolazili i suci, administrativni radnici, bankari, serviseri i sve ostale službe potrebne za život na otoku. Takve službe bi ostvarivale potrebE lokalnog stanovništva, čime bi bilo manje potrebe za odlaske brodom i autom na kopno, te bi bilo daleko manje iseljavanja sa otoka.

Naravno Lošinj mora vratiti i poslovne i sportske avione na razinu na kojoj ih je imao prije. Ta brojka konstantno pada što nikako nije dobro. Aerodrom ovaj trend mora zaustaviti i vratiti broj tih letova koje je imao i prije. Redovne linije su poželjne no ipak ne smijemo zaboraviti da je ovaj aerodrom prvenstveno sportsko-poslovni.

No, Lošinju je bitno da produži uzletno-sletnu stazu, koji planovi postoje već više od 20 godina. Čak su uneseni i u urbanistički plan i napravljeni su prvi potrebni dokumenti za ovaj projekt. Prvi plan je bio produženje na 1800 metara čime bi na aerodrom mogli slijetati i neki mlazni uskotrupci. No, u zadnje vrijeme se spominje produženje uzletno-sletne staze na 1260 metara što bi omogućilo slijetanje turbopropnih aviona do 80 sjedala. Iskreno ako bi se staza povećavala za više od 1260 metara, onda bi se morala produžiti na 2100 metara, a ne 1800 metara da mogu slijetati svi uskotrupci.

Kako terminalna zgrada ima kapacitet od 40 putnika istu je potrebno povećati. Planirani troška za povećavanje terminalne zgrade i uzletno-sletne staze za avione do 180 putnika je 35 milijuna EUR, što je i realno.

Na kraju spomenimo i činjenicu da bi ovakve male aerodrome i vezama prema Zagrebu (i Italiji) mogli imati i drugi otoci Hrvatske, dakle Korčula, Hvar, Vis i Rab.

U ovim projektima trebaju sudjelovati kako lokalne turističke organizacije (općinske i županijske), gradovi i općine, lokalne hotelske kuće, tako i državna turistička zajednica. No, država bi morala i osigurati sredstva za revitalizaciju otoka jer ovakve linije ne dovoze samo turiste i obogaćuju turističku ponudu, nego i omogućuju lokalnom stanovništvu bolju povezanost, kao i razvoj svakolikog društvenog života. A što pak znači motivaciju lokalnom stanovništvu za ostanak na otocima i prestanak iseljavanja. Primjer Sjevernoškotskih otoka, o kojem je zamaaro više puta pisao je svakako vrlo znakovit.

Dakle, Lošinj ima perspektive. Čak i da aerodrom ostane sa sadašnjom pistom postoji opcija redovnih letova sa Cessnom 208 ili nekim drugim manjim avionom do Zagreba i Italije. Aerodrom pogotovo ima perspektive ako se konačno produži uzletno-sletna staza. No za sve ovo se trebaju ujedini sve turističke zajednice Cresa i Lošinja, oba gradonačelnika Malog Lošinja i Cresa, svi hotelijeri i drugi subjekti te izlobirati ozbiljan PSO kod Hrvatske. PSO koji će dozvoljavati više dnevnih letova ljeti, te bar jedan dnevni let zimi. Zasukati rukave, primite se posla, isforsirat ono na što imaju svako pravo, te dati ozbiljan prosperitet otoku.