Uz Lučko me vežu istinski jako lijepe uspomene. Od tamo sam letio više puta i privatnim helikpterima i avionima, od tamo sam doživio i jedno od najboljih iskustava u svom životu, dvosatni let sa vojnim Mi-171Sh, od tamo sa jedini puta skakao sa padobranom, radio sam niz svjetskih i europskih natjecanja na tom aerodromu, radio sam promociju replike Penkalinog aviona…

I da, srce me boli svaki puta kada vidim kako taj aerodrom svakodnevno propada. Kako se raspada upravna zgrada, kako se na njemu ništa ne radi, kako su operacije više stihija nego organizirano letenje, kako kompanije odlaze sa aerodroma. Srce me boli. A mora li to biti tako? Apsolutno ne mora. Lučko bi mogao biti više nego uspješan, profitabilan mali aerodrom.

Lučko bilo glavni aerodrom Zagreba

Lučko (LDZL) je nastao tijekom II. svjetskog aerodroma, 1943. godine, gdje je bio drugi vojni aerodrom Zagreba, uz Borongaj koji je bio glavni aerodrom i imao i redovne letove. Aerodrom se nalazi u zagrebačkom ruralnom naselju Ježdovec kraj Lučkog, samo 15 kilometara jugozapadno od centra grada.

Za razliku od Borongaja gdje je bilo smješteno Zrakoplovstvo NDH koje je imalo više stotina raznih aviona iz Njemačke i aviona zaplijenjenih od Jugoslavije i Italije, na Lučkom je bazu imala njemačka Luftwaffe. Aerodrom je tada imao travnatu uzletno-sletnu stazu od 1500 metara, manji hangar, 12 srednje velikih šupa za avione i radionicu. Pri kraju rata aerodrom je koristilo Zrakoplovstvo NDH.

Kako je bio manjeg značaja i sa bitno manje aviona od Borongaja nije bio značajno bombardiran pri kraju rata. Za razliku od toga, nakon teških bombardiranja Borongaja na kraju II. svjetskog rata aerodrom je bio gotovo neupotrebljiv za letenje, pa je Lučko 1947. postalo glavna zagrebačka zračna luka.

Prvi civilni letovi iz Lučkog su krenuli 1.4.1947. Za Lučko je letio Jat, Adria, te niz stranih kompanija, a prvi međunarodni letovi su krenuli već 1947. Te 1947. aerodrom je imao 1430 letova, 11.000 putnika i 30 tona carga. 1959. Lučko je imalo čak 167.000 putnika i 1700 tona carga. Na aerodrom su u početku prvenstveno slijetali DC-3 i Junkers Ju-52, da bi pod kraj glavni avion aerodroma bio Convair CV-340, uz povremene letove Ilyushina Il-14M.

Aerodrom je imao jedan značajan incident. 21.9.1950. Douglas DC-3 JAT-a (YU-ABC) je prilikom prilaza Aerodromu Lučko udario u planinu Medvednicu, pri čemu je poginulo 10 od 11 putnika i članova posade, a preživio je samo rado operater Nikola Jovanović. Bila je to prva nesreća u povijesti JAT-a.

Već 1959. aerodrom se postepeno seli na Pleso, da bi se potpuno preselio 1962, te Lučko postaje sportsko-vojna zračna luka. Civilne letove je još neko kraće vrijeme sa Lučkog imala još samo Adria. Istim značaj Lučkog naglo prestaje, a u aerodrom se doslovce prestaje ulagati.

U Domovinskom ratu Lučko je bilo bombardirano, no kako je napad bio očekivan svi zrakoplovi i tehnika su evakuirani sa aerodroma. Tijekom Domovinskog rata aerodrom je imao značajnu funkciju Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Na Lučkom se održavao Zagreb Air Show, Zagreb Cup (natjecanje u preciznom slijetanju padobranaca), a nekoliko puta ovdje su se održali i Susreti za Rudija (sada u Stubici). Lučko je bilo domaćih 2. Adria Air Race (2012), 14. svjetskog prvenstva u preciznom letenju (2002.) te padobranskog natjecanja 2. Svjetskih vojnih igara (1999). Moja malenkost je suorganizirala sve ove događaje.

Kako danas funkcionira Lučko

Na Lučkom danas imamo četiri institucije koje ovdje operiraju. Aerodromom upravlja Aeroklub Zagreb. I to jako loše. Aerodrom nema niz osnovnih potrepština, zgrade su propale, ne ulaže se u aerodrom, korisnici doslovce ulaze na aerodrom kako se sjete (možete nesmetano uči čak i automobilom, te prošetati po stajanci i uzeletno-sletnim stazama bez da vas itko zaustavi), a vrlo često je zatvoren. I to ne samo u sezoni jakih kiša kada su travnate uzletno-sletne staze neupotrebljive, nego se to često dogodi i usred ljeta zbog nesposobnosti upravitelja. Tako je aerodrom bio zatvoreno od 31.8.2022. kada je imao najviše operacija. Stoga su brojne škole letenja, panoramski letači, avio taxiji, sportski avioni, jedrilice i padobranci, kao i Fakultet prometnih znanosti morali potražiti utočište negdje drugdje. Alternative su obližnji aerodromi Varaždin, Pisarovina i Zvekovac (Dubrava). Avioni su tada mogli samo poletjeti da prebace avione na druge aerodrome i za isto su morali tražiti posebne dozvole Ministarstva. Aeroklub Zagreb je poznat po brojnim svađama sa korisnicima aerodroma.

Druga institucija koja radi na aerodrom je Fakultet prometnih znanosti koji ovdje ima stacionirane svoje avione, te hangar i predavaonice, a iz Lučkog u dobrom dijelu godine leti letove za školovanje budućih pilota. Ovaj broj letova je istinski značajan.

Treća institucija na aerodromu je Helikopterska jedinica policije. Ona ima svoje hangare i zgradu na istočnoj strani aerodroma. Helikopterska jedinica policije ima 11 helikoptera i to jedan Agusta Bell 212 (9A-HBM), tri Bella 206B (9A-HDB, HBC, HBZ), dvije AugusteWesteland AW139 (9A-HRP i HPH), dva Eurocoptera EC135P2+ (9A-HBA i HBB), dva Subaru Bell 412EPX (9A-HRC i HCP), te jedan Robinson R22 Beta (9A-HAG), a dobar dio ovih helikoptera je stacioniran upravo na Lučkom.

Na koncu najveća institucija na Lučkom je Hrvatsko ratno zrakoplovstvo koje ovdje ima 194. helikoptersku eskadrilu 91. zrakoplovne baze (krila) Zagreb (Pleso). Ova jedinica je prije bila neovisna i zvala se 94. baza HRZ-a, no sada potpada pod 91. krilo. Baza ima helikoptere Sirkorsky UH-60M, njih 4. Kako je ovih helikoptera naručeno još 8, za očekivati je da će ih na Lučkom u budućnosti biti daleko više, vjerojatno 6 do 8. U bazi je prije UH-60M bilo 10 Mil MI-171Sh, no nakon izbacivanja svih Mi-8 iz flote veći dio ovih helikoptera preselio se u Divulje kod Splita (nekadašnja 95. baza, a sada 395 eskadrila 93. krila), dok je manji dio ovih helikoptera i dalje u Zagrebu. Baza trenutno ima 6 do 8 stacioniranih helikoptera. Bio sam u ovoj bazi više puta, uključujući i paviljone. Baza je stara i relativno derutna (iako je niz objekata obnovljen), ima prilično objekata i vrlo je funkcionalna. Baza ima i protupožarnu jedinicu sa navalnim vozilima.

Svi objekti HRZ-a su na zapadnoj strani aerodroma. HRZ ima 13 helipeda povezanih asfaltnom cestom, te tri stajanke, jedna 130×45 metara, druga 100×26 do 30 metara i treća 170×20 metara. HRZ ima i tri hangara, od kojih je najveći 80×31 metar, u koji može uči 6 helikoptera.

Na Lučkom, na predzadnjem zapadnom helipadu propada Mi-6 (RA-21132), ruski helikopterski div. Helikopter je navodno kratko letio u domovinskom ratu no nakon što je prizemljen na Lučkom je devastiran, pa je od njega ostala samo ljuštura. Nisam siguran je li HRZ maknulo ovaj helikopter u zadnjih godinu-dvije, ali još prije par godina ovaj fascinantan helikopter je čučao na Lučkom. Bio sam u ovom divu, nevjerojatna fascinantna letjelica. Istinska šteta da se ne obnovi i postavi na ZL Zagreb ili neki drugi aerodrom.

Lučko koje je danas sportsko zračno pristanište Zagreba ima dvije travnate staze od 850×30 metara (10R/28L i 10L/28R). Južna staza se najčešće koristi za avione, a sjeverna za letjelice bez motora. Staze se redovno kose i uređuju, no u sezoni velikih kiša i snijega one su izvan uporabe i tada nema letenja sa Lučkog. Betonsko-asfaltna stajanka aerodroma ima 110×30 metara, a dio stajanke dužine 75 metara je širok 68 metara. Uz stajanku su tri hangara, a uz glavni hangar za civilne aviona je još jedna manja stajanka 27×20 metara na kojoj je oprema i stari neuporabljivi avioni. Na aerodrom sada mogu slijetati avioni do 5700 kg, ultralake letjelice, zmajevi, jedrilice i bespilotne letjelice (dronovi).

Aerodrom ima i upravnu zgradu gdje je smješten Aeroklub Zagreb, te vrlo derutnu nekadašnju zgradu terminala koja je u vrlo lošem stanju. Ovdje je nekada bio aerodromski terminal koji je opsluživao i i preko 165.000 putnika, kasnije je ovdje bio vrhunski restoran u koji se stvarno dolazilo radi odlične hrane. Nažalost zgrada je danas napuštena i derutna, te se može samo srušiti. Aerodrom ima i dva velika asfaltna parkirališta te prometnicu od Ježdovečke ulice do stajanke. Aerodrom ima dva anemometra (mjerni instrument za mjerenje vjetra), te manji samostojeći kontrolni toranj, za praćenje zračnog prometa na aerodromu i u okolnom području.

Pilotska škola Ecos na Lučkom je od 1990. godine. Ecos ima svoja hangar i manju stajanku, 7 parkirnih pozicija za avione, te malu upravnu zgradu. Ecos u floti ima četiri aviona, Cessne 150 (9A-DMM), 172 (9A-DDD) i 172FR (9A-DMJ), kao i Piper PA-34 Seneca (9A-DMO) koji prima 6 putnika. Svi avioni su jednomotorci osim Pipera 34 koji je dvomotorac.

Na Lučkom je uz Aeroklub Zagreb, smješten još i Aeroklub Tandem, škola letenja Ecos, avio taxiji, lete se panoramski letovi, te je tamo stacioniran velik broj privatnih i sportskih aviona, sa Lučkog lete padobranci, zmajevi i jedrilice, a ukupno je na aerodromu čak 28 korisnika.

Aerodrom ima autobusnu liniju ZET-a 168 koja vozi do Savskog Mosta (jug Zagreba) i do Prečkog (zapad Zagreba), a prometuje radnim danom svakih 30 do 60 minuta od 4:10 ujutro do 23:55 navečer. Subotom i nedjeljom autobus prometuje nešto rjeđe svakih 1:00 do 1:30 sata.

Zračno pristanište Lučko se nalazi samo 2,9 km od autoputa za Samobor i Ljubljanu, 3,9 km od petlje Zagreb Zapad (autoput za Krapinu-Maribor), te 3,8 km od autoputa za Split-Rijeku i Zagrebačke obilaznice (autoputevi za Osijek-Beograd, Varaždin-Mađarsku i Sisak). Iz aerodroma vode lokalne ceste za Lučko (pa dalje na Zagreb jug), Kerestinec, Stupnički Obrež i Rakitje (Zagreb zapad).

Koja je budućnost Lučkog

Već godinama se priča o asfaltiranju uzletno-sletne staze na zračnom pristaništu Lučko. Gradonačelnik Bandić je proglasio Aerodrom najvišom sportskom kategorijom 1. i planirao napraviti asfaltnu uzletno-sletnu stazu, te rulnicu do stajanke. Bandić je ovo proglasio vrlo važnim za grad Zagreb, no radove je spriječila nesređeno imovinsko-pravno stanje, nesređeni odnosi sa Mininistarstvom unutarnjih poslova i Hrvatskom vojskom, te problemi sa operaterom Aeroklubom Zagreb. Za novog gradonačelnika Tomaševića Lučno nije prioritet, a grad od njegove uprave se nije bavio ovim zračnim pristaništem.

No, sada je inicijativu preuzela Hrvatska vojska. Te je objavila da se radovi na asfaltnoj uzletno-sletnoj stazi planiraju izvoditi na zemlji u vlasništvu Republike Hrvatske, kojom upravlja Ministarstvo obrane. Planira se izgraditi uzletno-sletna staza dimenzije 1200×30 metara, za vojne i civilne avione referentnog koda 2B. Staza bi bila postavljana u smjeru 10/28 (sadašnja južna pista). Uz to planira se i rulnica do najistočnijeg vojnog hangara.

Za nadati se da će od tuda rulnica biti povučena i do civilne stajanke, jer na ovo prostoru već postoji rulna staza duga 160 metara (i široka 20 metara), a do civilne stajanke nedostaje tek 68 metara rulnice. Bilo bi istinski glupo da Grada Zagreb ne napravi tih 68 metara asfaltne rulnice. Vojska planira na ovoj rulnici imati i dvije dodatne parkirne pozicije za helikoptere. Vojska planira obnoviti i dograditi postojeću stajanku. Planira se i polaganje kablovske kanalizacije kao priprema za buduće elektro instalacije, a što je potrebno za noćno korištenje aerodroma. Iako je većina aerodroma ograđena vojska će izgraditi i preostali dio ograda.

Dosadašnji pokušaji grada da ovo napravi nisu urodili plodom, pa je za nadati se da će sada vojska konačno realizirati ovaj projekt. Jednako tako za nadati se da bi Aeroklub Zagreb mogao obnoviti derutnu pristanišnu zgradu ili dio svoje upravne zgrade pretvoriti u mali VIP terminal (salon za putnike, ured za posade, manji prostor za kontrolu dokumenata i carinu), te dovesti policiju i carinu (dovoljan je jedan policajac i carinik u smjeni). Ovime bi Lučko moglo postati i poslovna zračna luka, tj. operirati business letove umjesto puno preskupe MZL Zagreb. Ovo bi bilo odlično rješenje. Za poslovne avione ovo bi bilo daleko jeftinije, operacije poslovnim putnicima bi bile brže i jednostavnije nego na MZL Zagreb, a Zračno pristanište Lučko time bi i te kako dobilo dodatnu zaradu. Prostora na stajanci za parkiranje više poslovnih aviona ima, poglavito ako se ista prenamijeni.

Aerodrom bi svakako trebao dobiti bar i restoran, kako za korisnike aerodroma, tako i za Policiju, vojsku, djelatnike i polaznike Fakulteta, te Ecos školu, koji bi i te kako imali posla obzirom na brojne korisnike aerodroma. A donosili bi i značajna sredstva aerodromu. Aerodrom bi morao imati i multifunkcionalnu dvoranu za sastanke, školovanja, kongrese, seminare i događaje.

Stoga Lučko i te kako ima budućnosti ako dobije asfaltnu uzletno-sletnu stazu. Vojska, policija i Fakultet prometnih znanosti i te kako sudjeluju u troškovima i smanjuju visokih troškova aerodroma. Privilegija koju druga zračna pristaništa nemaju. Sinergija ova četiri subjekta može biti odličan garant uspješnosti aerodroma.

Sa Lučkog bi po izgradnji asfaltne uzletno-sletne staze trebali i dalje letjeti svih 28 korisnika, među kojima i HRZ, Policija, Fakultet prometnih znanosti, Ecos. Odavde bi svakodnevne letove trebali imati avionski taxiji, panoramski letovi, skokovi padobranaca, poslovni (buisness) avioni, škole letenja, sportsko i rekreativno letenje, te zmajevi, padobranci i ultralake letjelice. Operacija bi i te kako bilo, više desetaka dnevno. A asfaltnom uzletno-sletnom stazom operacije bi se produžile na cijelu godinu i uz sve meteroološke uvjete. Samo da se izgradnja asfaltne uzletno-sletne staze ne produži na još brdo godina. Lučko, aerodrom takve povijesti i potencijala je to zaslužio. Zagrebu svakako i apsolutno treba poslovno-sportsko-vojno-policijski aerodrom uz veliku Međunarodnu Zračnu Luku Zagreb.

Pozdrav čitateljima iz Nina gdje je ovaj članak napisan.