Etihad i China Eastern su pokrenuli joint venture. China Eastern je 28.4. pokrenula letove iz Shanghaia za Abu Dhabi. Linija se trenutno operira četiri puta tjedno, a od 12.9. će ići svakodnevno. Ovo je prvi joint venture između kineske i bliskoistočne kompanije.
analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Etihad
Etihad je učinio verovatno 2 “jaka” koraka u manje od 2 meseca: Prvo potpisan JV sa Ethiopian-om (najjačim afričkim prevoznikom), a sada sa China Eastern-om (jedan od najjačih kineskih prevoznika).
Ovo samo naglašava njihovu jako dobru i izbalansiranu poslovnu politiku ali ujedno i odgovor na Emiratesovo širenje (i šepurenje) na Bliskom Istoku.
Nije tajna da ovaj “turistički aranžman” ima za cilj da se dublje povežu bez obzira što je EY već neka vrsta “virtualnog” člana Sky Team-a, dok je MU član Sky team-a i prevezao je cca 140 miliona putnika u 2024 (nasuprot 18 miliona Etihadovih). Uz odličan LF obe kompanije (preko 85%) ovo partnerstvo bi trebalo da bude “crvena” zastava za zahuktali Emirates ali i za Qatar (koji pomalo okleva).
S’druge strane sviđa mi se kako Abu Dabi razmišlja u odnosu na Dubai i Dohu. Više je tu kreativnosti i kvalitetnijeg predviđanja smera u kome se kreće komercijalno vazduhoplovstvo.
Nije samo cilj da postanu hub za MU, mislim da je EY taktika malo drugačija i čini se da je to više “thinking outside of the box”. Bravo za EY menadžment, zaista 2 odlične odluke u 2 meseca…
Dok se svi bore da uđu u neko partnerstvo, code-share ili da ih kupi “veća” riba, ovde se polako ali sigurno demonstrira način kako će “veliki” da opstanu i ostanu da vladaju komercijalnim nebom. Međutim, “mali” ako se uskoro ne organizuju na isti ili sličan način, verovatno im sledi propast…
Stoji.
Prvo što mi je palo napamet jest da značaj ovog JV-a izlazi izvan puke linije Šangaj – Abu Dhabi!
Na prvu djeluje kao još jedna u nizu vijesti iz kategorije tipa nova linija – još jedan joint venture, međutim, ovaj potez Etihada i China Easterna ima potencijal dubljeg strateškog smisla. Prvo, riječ je o prvom joint ventureu između kineskog i bliskoistočnog prijevoznika, ukoliko se ne varam, a što je samo po sebi signal promjene čitave koncepcije. Nije tajna da su kineske kompanije dosad preferirale bilateralne sporazume, code-shareove i slično, no apsolutna je novost da se pojavljuje joint venture jer je to ipak nekako najdublji oblik komercijalne suradnje!
Drugo, Abu Dhabi se time pozicionira kao alternativni gateway za kineski promet prema Europi i Africi – u konkurenciji s tradicionalno jačim Dubaijem (Emirates) i Dohom (Qatar Airways). Ako Etihad bude znao kapitalizirati na ovom partnerstvu, mogao bi nadoknaditi zaostatak za dvojicom većih igrača iz regije, posebno sada kada Emirates pokazuje nezajažljive ambicije i nastojanje na očuvanju (ili čak jačanju) svoje dosegnute pozicije.
Treće, linija Šangaj – Abu Dhabi, koja prelazi s četiri na sedam tjednih letova u samo četiri mjeseca, otkriva ambiciju, a ne testnu liniju, a time i ozbiljnu namjeru. U svjetlu rastuće potražnje kineskih turista za Bliskim istokom i ambicija UAE da postanu globalni hub, joint venture može poslužiti kao posrednik i katalizator još šire mreže suradnje, tipa teret, MRO, pa čak i zajedničke inicijative na trećim tržištima. Ovdje želim istaknuti kako je najveći broj zaljevskim zemalja omogućio Kinezima bezvizne ulaske ili pak vize po dolasku.
Na kraju, možda je ovo tiha najava promjene smjera kineske zrakoplovne politike. Ako joint venture s Etihadom uspije, put otvaranja prema drugim partnerstvima u regiji, pa čak i šire bit će lakši. U svakom slučaju, vrlo zanimljivo. Na prvu, suho, a kada se razmotri, svega može biti iza ove priče. Kada kažem svega, na umu mi je ono, a kome bi slali svoje izvozne proizvode, ako neće Kini. Kina sudjeluje s oko 20% u cjelokupnom izvozu zaljevskim zemalja, a to nitko drugi ne može nadomjestiti.
Upravo tako.