Imao sam tu čast posjetiti Oman i relativno ga solidno istražiti. Potvrditi ću kako se radi o izuzetno lijepoj arapskoj zemlji s jako raznolikim krajolicima i izuztenom kulturnom i povijesnom baštinom. Planinski lanac Al Hajar je nešto zaista posebno za planinare, povjesničare, arheologe… Oaze su doslovno genijalne, a sama povijest Omana seže u razdoblje kada su kao vrsni moreplovci plovili od Kine do južne Afrike, a usput su držali jedan Zanzibar, danas dio Tanzanije kao svoj, de jure, posjed sve do 60-ih godina prošlog stoljeća… K tome su definitivno najstarija nezavisna arapska država.

Plaže su im odlične, hrana također s naglaskom na besmrtnu shuwu. Tho proba shuwu i taj posebni način pripreme janjetine, uvijek će mu se vraćati. Muscat je kako – tako s obzirom da se razvio u veliki grad, no uvijek će svatko naći onaj wow u njegovom starom dijelu, Mutrahu. Dobro je i što vlast još uvijek ne dozvoljava dizanje nebodera, tako da je Oman još uvijek djevičanski omeđen po tom pitanju i neka je, neka na tome i ustraju.

Da li je BiH ljepša od Omana ili ne i to milijun puta, teško mi je reći, no ako za ljepotu uzmemo kriterij na koji smo mi navikli, onda jest sa svim tim šumama, jezerima i rijekama, no ako malo razbijemo taj europocentrični pogled i kompleks, tada je Oman jako ozbiljan konkurent mnogim državama ovog svijeta.

Na kraju, jesu oni bogati, no kod njih se to puno drugačije manifestira nego u drugim bogatim arapskim državama. U Omanu je na djelu “narodno” bogatsvo jer se nastoji učiniti da svi Omanci žive dobrim životima, tako da taj značajni novac ne dobiva taj tako lako uočljivi sjaj Dubaija ili Dohe ili Kuvajta… Više je to diskretnije, logičnije, razumnije…