autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: Aerodrom Tuzla

Sjećate se što sam rekao prošli puta kada su smijenili Halida Ahmetovića? Rekao sam „ne možete smjenjivati direktore aerodroma svakih par mjesec, to će imati ogromnih i nesagledivih posljedica“. Ahmetović nije opstao na mjestu direktora ni devet mjeseci, a Dževat Haličević je bio četvrti direktor u samo nešto više od godine dana u Tuzli. Pobogu. Kada novi direktor dođe na poziciju treba mu par mjeseci da pohvata sve konce, da ulovi sve poslove. Pa on ima novu viziju, nove prioritete. Onda on kreće pregovarati sa kompanijama, vjerovnicima, nabavljačima, izvođačima…. I tko će ga shvatiti ozbiljno, ako se u uredima kompanija pojavljuju nove osobe svakih par mjeseci? Niti će ih tko shvatiti ozbiljno, niti će htjeti raditi sa takvim direktorom jer će se bojati da i njega smijene za par mjeseci i postave novog direktora koji bi mogao imati nove vizije i nove ciljeve. Upravo zato se direktori aerodroma na smjenjuju svaki čas. To se jednostavno ne radi. Naravno, lokalna politika malih provincijalnih političara to ne razumije. Oni nemaju pojma niti što je aerodrom niti kako se vodi. Oni se samo ravnaju političkim principima, malim političkim igricama i pritom uništavaju potencijale aerodroma Tuzla.

Poseban problem je što radi smjena Tuzla već tri godine nikako da napravi treći gate, nikako da napravi aneks, nikako da napravi parkiralište, nikako da se srede svjetla.

Što sam rekao? Biti će posljedice zbog tolikih smjena. Zato nisu napravljene stvari. I eto otišao Wizz Air i Ryan Air. Tuzla će spasti na tek nekih 150.000 putnika. I što sad? Aerodrom pokušava sam nešto napraviti, iznajmiti avion i pritom će izgubiti kamaru para. Kamaru. A sve radi smjena i zbog njih povezanih daljih prolongiranja, nedostatka strategije, promjene prioriteta i nesnalaženja u pregovorima sa kompanijama. Vidi čuda. Bravo genijalci u gradu Tuzli i kantonu. I sad još jednom 3-4 smjene u idućih godinu-dvije pa da se zatvore i ove zadnje linije Wizz Aira.