Malo toga se slažu svi čitatelji našeg portala, no u jednom se istinski svi slažu. Jadranski aerodromi bi trebali imati daleko više putnika i linija zimi. I to je više nego jasno. Zašto nemaju? Sami aerodromi, poglavito Split i Dubrovnik se opako trude. Pregovaraju, mole, lobiraju, imaju posebne i to vrlo značajne poticaje za kompanije koje bi letjele zimi. No, uspjeh je prilično skroman. OK, ove zime će biti daleko više letova i linija iz Dubrovnika, biti će i tri linije više iz Splita, čak će i Tivat imati dvije linije više. No to sve je još jako daleko od onoga što bi svi željeli. A Split nikako da pređe 50.000 putnika u zimskim mjesecima.

Zašto ima malo turista zimi?

Osnovni problem je što turisti ne žele doći na Jadran zimi. Jasno, hladno je, kiša pada danima, ima malo sunca, bura prodire do kosti. I ovo malo turista što zimi želi putovati odlaze na Karibe, Kanare, u Afriku, Tunis, Tursku, Egipat, južnu Španjolsku, gdje je vrijeme daleko bolje. Tu Dubrovnik može proći do sredine XI. mjeseca i od početka III. mjeseca kada je relativno toplo i ima nešto sunca (ja sam se jednom kupao u Cavtatu krajem X. mjeseca).

No, na Jadranu ima vrhunskih hotela, hotela koji bi turistima mogli omogućiti da dođu i borave unutar hotela i ne trebaju ni izlaziti van na loše vrijeme. Za tako nešto potrebno je u hotelu imati relativno velik zatvoren bazen, jakuzzi, nekoliko sauna, tursku kupelj, zonu relaksacije, razne masaže, kockarnicu, slanu sobu, fitness, skvoš teren, zatvoreni teren za tenis/badminton/odbojku/košarku, niz igara poput stolnog tenisa, biljara, air hokeja, pikada, playstationa, igraonicu za djecu, dobar restoran sa odličnom domaćom hranom i nekoliko barova od kojih je jedan sa animir glazbom, uz animaciju i programe navečer. Ja nemalo puta odem u Splendid u Budvu, budem tamo tri dana (dvije noći) i doslovce ne izađem iz hotela. I boli me briga jel vani bura ili kiša.

Čak i kad bi se turisti odlučili na dolazak to ne mogu. Pula, Zadar, Rijeka i Brač nemaju letova zimi (osim prva dva šest letova za Zagreb), a i broj zimskih letova u Splitu i Dubrovniku je skroman. Niz je destinacija za koje letova nema.

Koji bi turisti mogli dolaziti na Jadran?

I tko su ti turisti koji bi zimi dolazili u takve hotele? U prvom redu to su short break turisti. Takav turist dolazi na 3 dana i dvije noći. On dolazi u petak i odlazi u nedjelju navečer (eventualno ponedjeljak ujutro). On nema vremena za gubljenje, on neće doći na destinaciju na koju mora presjedati i putovati 6-7 sati. Jer tada će od 50-tak sati koliko planira boraviti na lokaciji potrošiti 1/7 na putovanje. To se neće desiti. Takav putnik želi da mu destinacija organizira direktan let, lokalne transfere, hotel i lokalni sadržaj, tj. da ima intenzivna tri dana. I gdje je problem? Problem je u tome što hoteli ili nemaju takve sadržaje ili ih zimi imaju zatvorene. Kada sam zadnji puta bio u Excelsioru, elitom hotelu u Dubrovniku, bazen je imao toliko hladnu vodu da se nitko u njemu nije kupao, radio je samo jedan jakuzzi, od 4 saune nije radila ni jedna, u praznom restoranu radili su prištavi praktikanti koji su bili vrlo nezgrapni, većina jela sa menija nije se mogla naručiti, a bar je radio samo od 14 do 21 sat. Uz to u tri dana nisam uspio natjerati recepciju da mi podigne temperatura u sobi jer mi je bilo jako hladno pošto sam imao temperaturu. I jasno, više nikada neću doći u Excelsior. Zar nije žalosno da ja, koji sam Hrvat, koji do Jadrana imam 2-3 sata, putujem na short break u Austriju, Mađarsku i Italiju?

Drugi vid turizma koji se jako malo koristi na Jadranu je kongresni turizam. Jasno ovdje su i seminari, školovanja stručnjaka, work shopovi… Nije mi jasno zašto ovo nije razvijeno, zašto se ne preuzme daleko veći broj ovih turista. Za to je potrebno tek jedna dvorana za 100-200 osoba, dvije-tri prateće manje dvorane za 6-10 osoba, te mogućnost najma logistike za prevoditelje i razglas. Malo posla i ogroman benefit. Ti ljudi imaju novaca, oni žele platiti.

Ovdje spadaju i veliki međunarodni skupovi i kongresi političara (Dubrovnik je nekoliko puta organizirao tako što), te godišnji ekonomski i politički forumi (npr. Kopaonik business forum), skupovi i koordinacije NATO-a. Ovdje se ne radi samo o političarima i njihovoj pratnji (osiguranje, prevoditelji, administracija, birokracija, zamjenici…), nego i o novinarima koji prate takve skupove, a koji ostavljaju značajan novac.

Isto tako moguće su prezentacije raznih proizvoda za novinare i poslovne partnere, poput prezentacije novih automobila ili vrhunskih brendova. Brendovi na ovo troše enorman novac. Tu se ne pita koliko što košta.

Nadalje, treba organizirati što više svjetskih i europskih prvenstava zimi, kao i turnira. I to ne moraju biti samo najveći sportovi poput košarke, rukometa ili vaterpola. Natjecanja poput karatea, mačevanja, taekwondoa, hrvanja, stolnog tenisa… dovode stotine, čak i tisuće natjecatelja. Svi oni plaćaju hotele, hranu, lokalne transfere, taksije, kupuju suvenire. Moja malenkost je organizirala tisuće ovakvih natjecanja i to znači par dana x puno stotina ili tisuća natjecatelja = velik novac. Jasno i lokalni jak nogometni, rukometni, vaterpolski, košarkaški ili ini klub donosi turiste. Kako samu sportsku delegaciju (50-tak osoba koja plaća skupe hotele, hranu i lokalni transfer), no i stotine navijača i novinara koji dolaze sa njima. Za to destinacija mora imati dvoranu od 1.000 do 3.000 sjedala i nešto logistike. Jasno destinacije moraju organizirati i pripreme sportskih klubova i reprezentacija što također znači stotinjak osoba koje su smještene i troše u gradu.

Ozbiljne turističke zajednice imaju posebne urede koji logistički pokrivaju kongrese, prezentacije i sportske događaje. Primjerice Turistička zajednica Poreča ima takav ured u kome radi 5 osoba i kada sportski organizator dolazi kod njih prvo pitanje je koliko ćete nam noćenja dovesti. Ako ih odgovor zadovoljava (a to je preko 1000 noćenja) ovisno o broju noćenja dobiti ćete od njih besplatno sportsku dvoranu, hitnu pomoć, druge gradske prostore, volontere, nešto logistike (npr. podije za dodjelu medalja, zastave…), te ogromnu pomoć u organizaciji logistike (razglas, lokalno ljudstvo, ekrane za praćenje rezultata…), infrastrukture, hotela, prehrane, lokalnih transfera… Danas bez tako nečeg nećete dobiti takve događaje. No, ovo je izuzetak u Hrvatskoj, obično zimi turističke zajednice spavaju zimski san. Žalosno je da jedan Biograd ima toliko hotela i dvije sportske dvorane, no samo jedna ima tek 100 sjedećih mjesta. Pobogu zašto? Obije dvorane su relativno nove. Kako je moguće da jedna nema bar 1000 sjedećih mjesta, a druga bar 200? I naravno da jedan Biograd ne može organizirati ni omanji sportski događaj i time popuniti svoje kapacitete zimi. Za razliku od toga Poreč koji je tek neznatno veći od Biograda ima sportsku dvoranu sa 3700 sjedećih mjesta, koja je polivalentna (ima ukupno tri dvorane) i može udomiti apsolutno svaki sport. Uz to Poreč ima još tri dvorane: Sportsko rekreacioni centar Veli Jože, dvoranu hotela Valamar i Intesport centar u Zelenoj laguni. Dakle, ovdje se mogu organizirati i vrlo velika natjecanja. Takva natjecanja svakako mogu organizirati Split i Zadar koji imaju velike sportske dvorane i niz manjih objekata, ali mogu i Poreč, Rovinj, Pula, Rijeka, Makarska, Šibenik, Dubrovnik. Svi oni imaju sportske dvorane sa više od 1000 mjesta.

Sva ova mjesta moraju organizirati i vrhunske koncerte i druge velike događaje na kojima bude 5000 do 15.000 gledatelja (tribina + stolice na parketu). Dobar dio tih gledatelja dolazi izdaleka i ostaje bar jednu ako ne i dvije noći, naravno ako je koncert interesantan. Neki gradovi imaju i kazališta (HNK Split, Zadar i Rijeka, Istarsko narodno kazalište, Kazalište Marina Držića u Dubrovniku, ) koje mogu akumulirati takve gledatelje vrhunskim programima. Zašto ne i vrhunske galerijske izložbe. Prisjetimo se koliko stotina tisuća turista su privukle izložbe Kine i Riznice Zagrebačke katedrale u Zagrebu.

Destinacije moraju organizirati i zimske pakete za umirovljenike od 4 ili 7 dana. Dubrovnik već par godina to radi i Freebird svaki dan izvan sezone dovozi po jedan avion umirovljenika (150 osoba) u Dubrovnik. Gospodo to je 4500 turista mjesečno i 9000 zrakoplovnih putnika. Malo li je?

Nadalje trend je organiziranja specifičnih turnira za široku populaciju poput turnira u bridžu, šahu, pikadu isl. Takva specijalizirana natjecanja dovode nekoliko desetaka turista koji su voljni i te kako plaćati. A potrebno je jako malo za organizaciju istog.

Destinacije moraju poraditi i na svojim projektima koji dovode turiste. U Hrvatskoj su zimi najpoznatiji Riječki karneval i Advent u Zagrebu. Oni akumuliraju velik broj zimskih turista. Stoga bi svaki veći grad (Pula, Rijeka, Zadar, Split, Dubrovnik) morao napraviti daleko bolji Advent i doček Nove godine koji će privući turiste, pa programi za Valentinovo, ali i lokalne fešte, festivale i karnevale koji će privući grupe i turiste na dolazak.

Posebna kategorija turista su zdravstveni turizam. Ovdje Hrvatska ima i te kako ogromnu prednost. Kod nas su zdravstvene usluge (stomatolozi, plastični kirurzi, ortopedi, specijalisti) daleko jeftiniji nego na zapadu, a dio smo Europske unije što značajno pojednostavljuje korištenje ovih usluga građanima Europske Unije, ali ostavlja i sigurnost u kvalitetu usluge (takva osoba je prilično skeptična za takve usluge u Makedoniji, Albaniji ili Moldaviji). Takvi ljudi borave na destinaciji danima, a ostavljaju vrlo značajan novac.

Vrlo bogati turisti koji ne pitaju koliko što košta su lovci. Treba daleko bolje urediti lovišta i omogućiti im uživanje u njihovoj djelatnosti. Hrvatska i ovdje ima prednost jer je jeftina u usporedbi sa ostatkom Europske Unije, ima značajan lovni fundus, poglavito u Slavoniji, Središnjoj Hrvatskoj, Lici i Gorskom Kotaru, a Hrvatska je u Europskoj Uniji pa nema „izvoza“ odstreljene divljači u Europsku Uniju što je brdo papirologije, novaca i komplikacija.

A što je sa našim građanima i putovanjima zimi?

Isto tako treba daleko više poraditi na hodočanicima i njihovim skupovima. Velika mjesta hodočašća u Hrvatskoj su Rijeka (Trsat), Marija Bistrica, Gospe Sinjske (Sinj), Festa Svetog Vlaha u Dubrovniku (3.2.). Naravno daleko najveće je Međugorje za koje zimi gotovo da nema letova preko Mostara i tu bi i te kako mogli profitirati Split i Dubrovnik sa hodočanicima za Međugorje. Jasno, i hrvatski hodočanici bi mogli koristiti daleko više letova za hodočašća u Vatikan, Jeruzalem, Fatimu, Lourdes…Treba i više poraditi na dolasku dijaspore za Sisvete, te dijaspore i turista za vjerske praznike (Božić i Uskrs).

Isto tako avio kompanije i lokalne turističke agencije trebale bi organizirati skijanja za hrvatske građane u inozemstvu. Više od 200.000 Hrvata svake godine odlazi na skijanje. Većina njih autom, no i te kako bi se mogli organizirati charteri iz Splita, Zadra, Zagreba i Rijeke za skijališta u Austriji, Švicarskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Češkoj i Skandinaviji. Jednako tako treba organizirati iz ovih gradova i chartere za posjet Djedu Mrazu u Roveniemiu. Takve letove trenutno ima samo Zagreb.

Organizirati se mogu i specifični programi za domaće turista poput pivnskih tura (Prag-Minhen-Bruxelles-Dublin-London), put oko metropola Europe (London, Paris, Madrid, Rim, Berlin, Prag, Beč) ili čak svijeta (to radi niz kompanija zimi pa i sa uskotrupcima pri čemu su letovi 5-6 sati, spavanje na destinaciji i turistički obilazak), primjerice Zagreb-Dubai-Delhi-Bangkok-Hong Kong-Tokio-Havaji-Los Angeles-New York-London-Zagreb.

Nevjerojatno je da zimi nema više turista iz Hrvatske za tople destinacije, gdje bi turisti odlazili na par ili 7 dana tijekom tmurnog i hladnog vremena u Hrvatskoj. Postoji samo let za Lanzarote Ryanaira. Zašto ne i za Gran Canariu, Tenerife, Tunis, Egipat?

Zimi se treba raditi sa nulom. I to svi moraju raditi sa nulom, i hoteli, i turističke agencije, i avio prijevoznici, i aerodromi. Ili čak izgubiti neki novac. Jer ovako se gubi daleko veći novac zatvorenošću hotela, restorana, lokalnih prijevoznika, taksista, suvenirnica i shoping centara. Hoteli tako nemaju cjelogodišnje radnike, sezonski radnici su nepouzdani i skupi sa malim učinkom, što je ogroman minus, troše ogroman novac na zatvaranje i konzerviranje hotela, pa ponovno čišćenja i otvaranje, hladni pogoni zimi košta a ne donosi novac.

Konačno da ima više sadržaja i svih ovih aktivnosti i daleko više turista, bilo bi i daleko više letova. A ti letovi bi koristili i domaćem stanovništvu, kako dijaspori da se češće vraća kući, tako i moreplovcima, radnicima na naftnim bušotinama, poslovnjacima, ali i domaćem stanovništvu koje ima novaca tijekom zime jer su se nakupili novaca od iznajmljivanja apartmana ili sezonski poslova ljeti, pa zimi žele putovati. Namalo dubrovačkih stanovnika želi putovati zimi i potrošiti dio novca koji su zaradili ljeti, samo da ima letova, ovo govorim iz osobnog iskustva.

Jednako tako Hrvatska turistička zajednica, lokalne turističke zajednice i aerodromi moraju osmisliti projekte poticaja kojima bi motivirali prijevoznike da imaju letova i zimi. Primjerice da stave obvezu 5% zimskih letova spram ljetnog broja letova ako prijevoznik želi dobiti subvenciju. Tima bi easyJet u Splitu morao imati bar 6 zimskih letova, Norwegian bar 2, Eurowings bar 2 (ima 3), Wizz Air, Vueling, Volotea, KLM (toliko i ima) i SAS bar 1, u Dubrovniku Ryanair bar 3 (ima 6), easyjet bar 3 (ima 4 ali samo manji dio zime) Jet2 i Norwegian bar 1, u Puli Ryanair i easyJet bar 1, u Zadru Ryanair bar 10 (da ima bar 4 bilo bi to super).

Mogućnosti su ogromne, sezona je prepuna tu nema više mjesta za rast. Stoga Hrvatska treba tražiti svoju šansu upravo u turistima izvan sezone, te zimi. Samo treba zasukati rukave, treba iz glave izbiti hrvatsku logiku „ja radim 4 mjeseca, a onda odmaram 8“, treba napraviti odio loklanih županijskih, gradskih i općinskih turističkih zajednica koji će raditi na ovakvim specifičnim turistima i njihovim potrebama. Zimi stoga treba raditi jednako marljivo kao i ljeti, a ne da u turističkim zajednicama zimi ne možete danima nikoga nazvati jer u uredima nema nikoga, a aktivnosti se svode na poneki odlazak na turističke sajmove i poneki sastanak.