analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Aerodrom Maribor

Aerodrom Maribor nikako da dođe na zelenu granu. Tijekom bivše Jugoslavije Maribor je imao nešto malo letova JAT-a. Tako je u ljeto 1986. imao dva tjedna leta za Beograd (oba subotom sa DC-9), jedan let za Dubrovnik (nedjeljom sa DC-9) i dva leta za Split (ponedjeljkom i subotom sa DC-9). Nevjerojatno ali te godine je Maribor imao i interkontinentalne letove i to za Montreal sa DC-10 (subotom), te za Toronto sa DC-10 (utorkom i četvrtkom). 1989. JAT je letio za Beograd 6 tjednih letova (svaki dan osim nedjelje i to sa DC-9), za Dubrovnik (nedjeljom sa B737-300) i Split (subotom sa DC-9). U zimu 1990/91 JAT je letio tri tjedna leta za Beograd sa ATR 72 (ponedjeljak, utorak i srijeda). Nakon toga JAT više nije imao letova za Maribor.

Od VI. mjeseca 2023. do III. mjeseca 2006. iz Maribora je letio Slovenian Spirit sa jednim CRJ200 za Paris i Salzburg. Aurora je letjela čartere od 2005. do 2009. sa 3 MD82 i 1 MD83, no većina tih aviona je bila u Njemačkoj i Prištini iako im je baza bila Maribor. 2015. Adria je letjela liniju Maribor-Stansted tri puta tjedno, no od istoga je odustala u X. mjesecu. Od 7.6.2007. do 27.3.2008. iz Maribora je letio i Ryanair. U Mariboru je bilo i brdo muljatora koji ili nisu pokrenuli letove ili su letjeli tek par dana. Prisjetimo se Golden Aira koji je 2011. htio letjeti iz Velike Britanije i Zapadne Europe za Indiju. Muljator je bio i Eypress Airways koji je letio od VI. mjeseca 2015. do V. mjeseca 2016. sa BAe 146 i 737-400, no od ogromnih najave bilo je ekstremno malo realizacije. Scam je bio i Sea Air koji je nakon fijaska u Osijeku najavio bazu u Mariboru, a koja se, naravno, nije realizirala.

No, najveći scam je bio VLM-SHS. Kompanija je najavila bazirati 6 Airbusa A320 i 3 A330 u Mariboru uz čak tri linije za Kinu. Početak operacije je trebao biti sa 28 godina starim Fokkerima 50 na čak 8 linija za Beograd, Podgoricu, Split, Barlin, Barcelonu, Hamburg, London i Zurich, te sa A330 za Xi’an, Chongqingi i Nanchang. Na kraju je u VIII. mjesecu 2017. otvorila samo letove za Split i Dubrovnik, no nakon prvog leta liniju je spojila u Maribor-Split-Dubrovnik-Maribor i ostvareno je samo 6 letova iako je plan bio do X. mjeseca. Potom je u zimi najavljeno brdo linija koje se nisu ostvarile. Od 12.2. krenula je linija Antwerpen-Minhen-Maribor i nazad sa pet tjednih letova. Već 16.4. pet letova je spalo na samo dva tjedno. Kompanija je najavila i letove za Beograd i Zurich, te magadiletnatizma i letove za Zagreb iako su gradovi udaljeni tek 120 km tj. malo preko sat vremena vožnje autoputom. Na koncu sve je vrlo brzo propalo i kompanija je nestala sa lica zemlje. Vidi čuda! Najnoviji primjer je ponovni povratak Singh Sadikua u Maribor (prvi „pokušaj“ je bio Golden Air) sa KS SS, no i od toga nije bilo ništa, samo puste priče. Maribor je rekordan broj putnika (85.000) imao 1990, a u zadnjih 20 godina je imao od 2400 do 25.000 putnika godišnje, najčešće manje od 10.000.

Maribor je svoju povijesnu šansu izgubio do 2019. godine kada je mogao otvoriti baze Ryanaira i/ili Wizz Aira i imati oko 600.000 putnika, te preuzeti LCC putnike iz Ljubljane, Zagreba i Graza koji tada nisu htjeli LCC na svojim aerodromima. Nažalost danas je to gotova stvar. Ryanair ima velike baze u okolnim gradovima, Zagrebu, Beču, Budimpešti i Trstu. Svi ovi aerodromi su samo 120 do 360 km ili malo više od sat do 3:30 sati vožnje (Beč i Trst samo 2:30 sati). Eurowings je otvorio bazu u 30 minuta udaljenom Grazu znači ni tu nema kruha. Jedina mala šansa je Wizz Air koji ima baze u Beču, Budimpešti i Veneciji. Tu bi jedan, kasnije eventualno drugi avion (a što je do 500.000 putnika) mogao imati prođu uz preuzimanje putnika Ljubljane, Graza i Zagreba koji nemaju letova Wizz Aira (Ljubljana ima samo letove za Skopje). No i ta je šansa danas jako mala i lokalna zajednica bi morala izdvojiti ogroman novac za ove letove, poglavito što Wizz Air ima problema sa avionima.

Maribor je razapet između Graza (0,7 milijuna putnika), Ljubljane (1,3 milijuna) i Zagreba (3,7 milijuna putnika 2023.) koji su na samo 30 do 90 minuta vožnje od Maribora. Ova tri aerodroma zajedno imaju 134 linije. U neposrednoj okolici su i Klagenfurt, Salzburg, Linzi, Beč, Bratislava, Budimpešta, Pula, Rijeka, Trst, Treviso, Venecija i Verona.

Najviše što bi Maribor mogao napraviti je da uz subvencije dobije letove Air Serbie 3 puta tjedno za Beograd (Ljubljana već ima skoro tri dnevna leta i logično je širenje na drugi aerodrom). I to je to. Austrian je puno preblizu, a druge kompanije nisu realne. Aerodrom bi možda mogao privući letove Transavie za Amsterdam ili Paris, te Norwegiana za Copenhagen. No, to je istinski jako mala šansa. Ekstremno mala.

Maribor bi mogao imati neku charter liniju za Grčke otoke, Tursku, Egipat ili Tunis. Ljubljana ima jako puno takvih linija. Nešto od toga mogao bi preuzeti i Maribor. No, ovdje govorimo o najviše 3-4 leta tjedno.

Maribor već ima pilotsku školu i ovdje bi trebao ozbiljno poraditi da privuče još koju školu, pa da ih ima 2-3, možda i više. Nemalo je aerodroma Europe koji na ovome žive. Uz to moglo bi biti i nešto trening letova, poglavito u kasnu jesen, zimu i rano proljeće. Aerodrom bi mogao privući i maintenance, bar jednu ili čak nekoliko ovakvih kompanija. Uz to aerodrom bi mogao poraditi na više business i sportskih letova, pa čak i parkiranju business avione poglavito zimi. Zimi bi prilično velika stajanka mogla parkirati i prizemljene avione niza europskih kompanija. Na glavnoj stajanci Maribor bi mogao parkirati čak sedam aviona ako jednu poziciju ostavi za redovne letove. No, na izdvojenim pozicijama aerodrom bi mogao parkirati još dva aviona, a kada bi maknuli ovaj MD-82 koji tu stoji već brdo godina sveukupno bi mogao parkirati 10 aviona. Priličan prihod. Sjetimo se kako je prošle godine Rijeka napunila svoju stajanku ovakvim prizemljenim avionima.

Sa svim ovim aktivnostima (pilotske škole, maintenance, business i sportsko letenje, redovni turistički charteri, ad hoc charteri koje ima i danas, nešto letova Wizz Aira, trening letovi i parkiranje aviona zimi) Maribor bi mogao biti na pozitivnoj nuli i ne pržiti novac Slovenije. Dakle, aerodrom treba biti realan, vidjeti koji su mu potencijali, iskoristiti pistu, stajanku, hangare, terminal, zasukati rukave i napraviti realan business.