analiza objavljena: 3.7.2018; analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Croatia Airlines

Svašta se pisalo o štrajku u Croatiji Airlines. On je u zraku već godinu dana, od prošlog kolovoza (augusta). No, sada je više nego izvjesno da će se on vrlo skoro desiti. U idućih nekoliko dana.

Manipuliram li netko sindikatima ima li na njih utjecaja?

To je jedan od spinova koji se provlače kroz medije. Vršitelj dužnosti CEO-a Croatia Airlines, Jasmin Bajić, tvrdi da jedan od kandidata za CEO-a koristi sindikate za svoju kandidaturu.

Vrlo hrabra i čudna izjava. Hrabra iz dva razloga. Prvo CEO time vrijeđa par stotina sindikalnih članova i tvrdi da su izmanipulirani, tj. smatra da su povodljivi, da nemaju svoje ja, da nemaju dovoljno moralnosti i intelekta da misle svojim glavama, jer, eto, netko njima manipulira. Iskreno, malo je ljudi na čelu kompanija koji bi javno iznijeli stav da njegovi radnici rade po tuđem diktatu i da su povodljivi. Hrabro, jel to još više iritira radnike, još ih više potiče u njihovom buntu.

Drugi razlog zašto je to hrabro je što v.d. CEO o tako čemu nema baš nikakvog dokaza. To su njegove pretpostavke, zapravo, njegova mantra kojim sebi opravdava ono što se dešava. Jer eto, on nije kriv, stanje je zapravo dobro, no radnici su izmanipulirani, njima se upravlja. Zašto je to hrabro? Pa takve javne izjave bez dokaza su klevete i kazneno su (krivično) djelo. Bajiću sada najmanje treba tužba za klavetu.

Sindikati su potpuno neovisni, samostalno i bez ikakvog utjecaja donose odluke. Iskreno mnogo znam o tome kako i na koji način rade, upoznao sam dobar dio rukovodstva sindikata i mogu sa sigurnošću ustvrditi da su samostalni, bez utjecaja, te da čak koji puta i vrlo tvrdoglavo inzistiraju na nekim stvarima koje im naprave i štete. No, kada i pogriješe to čine neovisno i upravo je to dokaz da nema iza njih neke lobističke skupine, interesne grupacije ili pojedinca koji na njih utječu.

Druga mantra koja se provodi je da sindikalni lideri postupaju protivno interesa radnika i da nemaju podršku istih. I ovo je vrlo lako demantirati. Sindikalni vođe su odabrani na svoje funkcije, njih članstvo u svakom momentu može skinuti sa funkcija, sindikati barem jednom godišnje održavaju skupštinu (a koji puta i češće) na kojoj članstvu podnose izvještaje i gdje je moguće iste smijeniti, a djelovanje im je transparentno. Em, za sve svoje djelatnosti konstantno članstvo informiraju kroz newslettere, em glavne akcije ne provode bez glasanja članstva. Tako je Hrvatskih sindikat prometnih pilota do sada proveo nekoliko anketnih pitanja, a na zadnjem anketiranju članstva je u stvari proveo referendum sa pitanjem „podržavate li da HSPP uđe u štrajk“. 92% članstva je izjasnilo za štrajk, a tek 5% je bilo protiv štrajka (3% neutralno). Kako je ogromna većina pilota članova HSPP-a jasno je da sadašnja uprava ima podršku članstva. I ostali sindikati u Croatiji Airlines funkcioniraju na sličan način. Konačno tri sindikata (pilota, mehaničara i stjuardesa) ujedinjeni su u ORCA-u (Organizacija Radnika Croatije Airlines) gdje se odluke donose transparentno i demokratski.

Treća mantra je da sindikatima manipuliraju kvazi stručnjaci. I ova mantra nije istinita. Sindikati angažiraju pojedine stručnjake poput odvjetnika, računovodstvenih eksperata, stručnjaka za sigurnost, analitičara, psihologa, liječnika, sveučilišnih profesora, stručnjaka iz inozemstva idr. Svi ti stručnjaci sindikatima daju savjete za pojedine segmente njihova rada, no odluke na koncu sindikati donose sami, bez utjecaja tih stručnjaka. Primjerice kada je HSPP raspravljao o Pay to fly programu, kontaktirali su inozemne stručnjake preko ECA-e i IFALPA-e, koristili njihove znanstvene radove, ali na koncu stvorili vlastite stavove. Čak štoviše svi ti stručnjaci ne sudjeluju u radu tijela sindikata, ne poziva ih se na sjednice, te u načelu nemaju ovlaštenja i ne zastupaju sindikate (pokoji izuzetak je odvjetnik sindikata koji je imao par pravničkih istupanja).

Ove tri mantre zapravo su izgovor svima onima koji u svojim glavama ne mogu dokučiti da su radnici jedinstveni i da ih imaju protiv sebe. Lakše je tražiti takve izgovore i onda ih plasirati u javnost. No, osnovno pitanje je zašto su radnici nezadovoljni i zašto su voljni krenuti u tako rigorozne akcije.

Zašto radnici posežu za rigoroznim mjerama?

Radnici svakako ne žele štrajk. Oni to jasno iznose. Svjesni su negativnih posljedica štrajka. Svjesni su i da će to naštetiti kompaniji, oni bi ga izbjegli pod svaku cijenu. Ali tvrde da su iscrpili sve ostale mjere.

I ja smatram da štrajk nije dobar za Croatiju Airlines. U kolovozu (augustu) prošle godine žestoko sam bio protiv štrajka i javno sam se borio protiv njega. Ni ovaj puta ne smatram da će on donijeti dobro Croatiji Airlines, te hrvatskom zrakoplovstvu, turizmu, gospodarstvu i imageu. On je loša opcija, učiniti će mnogo lošeg i ogroman financijski gubitak. Bitno će naštetiti Croatiji Airlines i ako potraje sigurno će uništiti kompaniju. Na njemu će profitirati samo i isključivo strane firme, a Croatiju će još više gurnuti prema dnu na kojem se već nalazi.

No, što je preostalo sindikatima? Već 20 mjeseci nemaju kolektivni ugovor. Već dvije godine se ne postavlja CEO. Kompanija rapidno umire, rasprodaje se imovina, otkazuju letovi, stanje je istinski vrlo loše. U travnju (aprilu) i svibnju (maju) su angažirane preskupe kompanije na kratkim najmovima da se pokuša ostvariti dio reda letenja, no ipak je otkazano 103 leta u mjesec dana, a u prvih 15 dana svibnja otkazano je 7% svih letova, u neke dane i po 10% letova. Zbog toga je potrošeno nekoliko milijuna kuna, a putnici su sa pravom ogorčeni na kompaniju. Ni u lipnju otkazivanja nisu stala, otkazano je nekoliko desetaka letova. Radnici su u veljači (februaru) na sastanku kod ministra upozoravali da će se ovo desiti, tj. da će zbog premalog broja mehaničara servis kasniti 45 i više dana. Tada su tražili blagovremenu reakciju da se isto spriječi. Kompanija je mogla angažirati dodatne radnike na održavanju ili je mogla dva aviona negdje drugdje servisirati, a sve bi to potrošilo bitno manje novaca nego zbog dešavanja u svibnju. Kompanija je mogla i tri mjeseca prije promijeniti red letenja i smanjiti broj frekvencija na pojedinim linijama. Posljedice bi bile bitno manje. Kompanija je mogla angažirati stranog prijevoznika na duži rok (dva mjeseca) što bi bilo bitno jeftinije nego ovakvi kratki najmovi u predsezoni kada su kapaciteti zauzeti i ad hoc najam košta basnoslovno puno. No, uprava nije napravila ništa, ona je čekala da dođe dobra vila, zamahne čarobnim štapićem i riješi problem.

Konačno dio letova, posebno sada u lipnju, otkazan je i radi manjka pilota. Piloti se rastežu na sve načine, diže ih se iz slobodnih dana, rade na granicama maksimalnog broja sati, mijenjaju se rasporedi u zadnji čas. Stjuardese rade do iznemoglosti, nemalo puta su naglasile da im trpe obitelji, djeca, da psihički i fizički stradavaju.

Radnici Croatie su pristali prije godinu dana da odustanu od štrajka i tako ne naštete Hrvatskoj. Pokazali su ovdje da im je interes Hrvatske prioritet. Za razliku od njihovih kolega u Lufthansi (koji su štrajkali 15 puta u godinu dana), u Britishu (više od 15 dana štrajka u dva top mjeseca sezone), ili Air Francea (15 dana štrajka u pola godine) koji nisu bili toliko nacionalno osviješteni.

I, sukladno dogovoru, nisu izlazili u javnost 4 mjeseca. Ni jednom jedinom rečenicom. Bili su korektni i poštivali dogovor sa ministrom. Kada su vidjeli da se približava kraj godine, i rok do kojeg je ministar obećao da će se riješiti kolektivni ugovor i CEO-a, kontaktirali su ga nekoliko puta, tražili ispunjenje obećanja ili bar sastanak. I bili potpuno ignorirani. Potpuno! Potom su iznijeli prvo priopćenje. Jedini način da natjeraju ministra da ih ne ignorira. Tada je ministar zatražio još 4 mjeseca vremena. I dobio ga. I ponovno su sindikati šutjeli. Ni jedne rečenice. Ali i ponovo su bili izigrani. Tek po isteku drugog roka uslijedilo je drugo pismo.

I što im preostaje? Dva puta su bili izigrani, ignorira ih se, 20 mjeseci nemaju kolektivnog ugovora, CEO se ne može postaviti ni nakon nekoliko natječaja i dvije godine, kompanija rapidno propada, sve se rasprodaje. Što da naprave? Kolektivno odu u inozemstvo (gdje ih se i te kako traži) ili da se teatralno spale na Trgu bana Jelačića? Na cesti će ostati i ovako i onako, jer ovi rapidno uništavaju kompaniju, ovako imaju bar nekakve šanse, nadaju se da će natjerati vlasnika da nešto poduzme.

Imaju li radnici pravo na ovakve pritiske?

Neki od radnika smatraju da je to sve smišljeni plan da se rasproda imovina i potom obezvrijeđena kompanija pokloni strancu. Nažalost, primjer iz susjedne Slovenije gdje je proveden upravo takav scenarij, ide u prilog toj tezi, osim što se u Sloveniji nije kompanija samo poklonila, nego je Slovenija pritom još platila 3,1 milijun EUR da bi se kompanija preuzela od strane 4K.

No, čak i da nije tako radnici imaju svako pravo, ali i obvezu upozoravati na nemoral i poteze koje uništavaju javnu imovinu i javno dobro. Croatia Airlines nije privatna kompanija, ona je državno poduzeće, vlasništvo građana Republike Hrvatske, pa i tih pilota, stjuardesa i mehaničara. Kako je moguće da u današnje vrijeme, 2018. godine, itko smije i može tvrditi da su zviždači nešto negativno, da oni čine štetu? Zar je moralno i prihvatljivo šutjeti kada netko uništava ono što pripada građanima Republike Hrvatske. Šutnjom će se učiniti nešto dobro? Ili će se tako samo omogućiti onima koji uništavaju kompaniju da to čine još energkičnije jer znaju da nema pritiska javnosti, medija i pravosudnih organa? Zar je normalno, da direktori javnog poduzeća imaju pravo na imunitet, da ih se ne smije kritizirati? Ili je normalno upravo suprotno? Zašto se smije kritizirati Zagrebački holding, Hrvatska elektroprivreda, Hrvatske autoceste, Hrvatske željeznice, Hrvatski nogometni savez, a ne smije Croatia Airlines?

Jel veća šteta da se javno iznose podaci i time naškodi imageu Croatie Airlines (a nije sporno da se time šteti imageu), ili je veća šteta da se nastavi rasprodaja slotova, motora, aviona, imovine Croatie, da se stvaraju gubici i rapidno uništava kompanija? A ona više nema 10, nema ni 5 godina. Možemo biti sretni ako prodajom imovine izdrži još dvije godine. Kada će biti vrijeme da se govori o destrukciji? Kada se proda i zadnji od preostala tri motora? Kada se proda tehnika koja se rapidno uništava? Kada se prodaju preostalih 5 avionskih trupova i preostala 4 slota na LHR? A više ničeg drugog nema! Prodano je ili uništeno. A u međuvremenu su se digli deseci milijuna kuna novih krediti, opteretilo se novim hipotekama, iako je 2012. Vlada dokapitalizacijom očistila kompaniju od kredita.

Sindikalni vođe naglašavaju da nemaju baš nikakvih ambicija voditi kompaniju ni na koji način. Ne smatraju ni da trebaju biti ekstremni kao sindikati Air Francea koji su fizički napali članove Nadzornog dobra i razderali im odjeću dok su u panici preskakali ogradu da se spase. Čak štoviše takvo ponašanje osuđuju. Oni nisu tražili da ih se pita kakve avione da nabavi kompanija, za razliku od Delte, Americana i Uniteda gdje bez dozvole sindikata kompanije ne kreću u kupnje. Oni ne tuže sudu kompaniju radi izgleda uniformi kao što je to učinio jedan od sindikata Air Canade prije par tjedana. Ne zanose se da će rušiti CEO-a kao što su to prije mjesec dana napravili sindikati Air France-KLM. Jesu li sindikati Air Canade razmišljali o tome da je kompanija u stečajnom postupku kada su štrajkali u lipnju 2011? A British (prošle godine) da je srpanj i kolovoz dok su štrajkali? Jesu li ovim štrajkovima, istupima, napadima i tužbama djelatnici Air Francea, Air Canade, Ryanaira, Lufthanse, Britisha naštetili kompaniji? Jesu! Ali jel su trebali šutjeti i pustiti da uprava čini što je volja? A u svim tim kompanijama nije opstanak u pitanju. U Croatiji jest!

Zašto si radnici uzimaju pravo procjenjivati kandidate za CEO-a?

Kada je na čelo kompanije došao Mišetić sindikati su šutjeli. I dali mu priliku. Jednako tako su šutjeli i dali priliku Šimunoviću, u startu su bili nezadovoljni, no dali su mu priliku. Čak štoviše, bili su vrlo kooperativni. Tek nakon mnogo mjeseci krenuli su u štrajk, kada su vidjeli da se kompanija uništava. Vidjeli su i kako se postavlja Kučko, znali su sve o njemu i stagovnim postupcima koje je provela sama kompanija protiv njega, pa bio je iz kuće. No, ipak su se suzdržali od istupa. Sastančili su sa njim, dali mu šansu. Isto tako nisu istupali ni protiv Bajića, prvo su odradili sastanke, pregovore, dali mu šansu… I do kada? U svim tim „davanjima šansi“ prošlo je 20 godina.

Gdje je otišlo zrakoplovstvo u tih 20 godina? Gdje su otišle druge kompanije? 2003. Aegean je imao tek 2 regionalna aviona. Danas ima 61 avion i 30 naručenih. Zašto sam istaknuo Aegean? Zato što radi u vrlo sličnom okruženju, države u katastrofalnom financijskom stanju, jakog turizma, ogromne sezonalnosti, i jake konkurencije posebno LCC. A mogao sam dati i primjere desetaka drugih kompanija poput Icelandaira, Loganaira, CityJeta, Air Greenlanda, Titana, Euro Atlantica, Azoresa, Air Nostruma, Helvetica, Luxaira, Neosa, Windrosea, Isaira, Freebirda, DAT-a, Sun Aira, Finnair, Travel Servicea, Trade Aira…

Do kada dalje? Koliko još „šansi“? I nažalost Croatia više nema vremena za „šanse“. Sindikati imaju svoj stav. Koji se temelji na osobnim iskustvima. Ti kandidati radili su sa tim ljudima, oni o njima imaju spoznaje, osobna iskustva. Imaju li pravo iznijeti svoje stavove? O tome će suditi javnost! Moj stav ili stav bilo koga od nas ovdje nije bitan. Ne radi se o našem poslu, našoj egzistenciji, našim obiteljima. O njihovim obiteljima se radi. Iz svega objavljenog ja nisam vidio da su sindikati ucijenili vlast izborom nekog od kandidata. Oni sam traže da se kandidati ne postavljaju po političkoj liniji, kako je to bilo prije. Oni naglašavaju da vlast više nema vremena, da više nema mogućnosti pogrešaka. Kao što je griješila u prošlim izborima za CEO-a. No, vlast čak ni ne bira CEO-a već dvije godine!!! Zašto pobogu?

Što radnici zapravo žele?

ORCA tvrdi da je sustav bodovanja i primanja bio bolji 2009. godine nego danas. Činjenica je da je Croatia nekoliko puta smanjivala prava i primanja djelatnika vezano uz recesiju i restrukturaciju, a posljednje veliko smanjenje je bilo 2013. ORCA je posebno iziritirana činjenicom da je nakon smanjenja radničkih prava 2013. uprava podigla sebi naknade za 30%, te tražila isplate bonusa radi profitabilnog poslovanja, koje se temelji na prodaji imovine. Radnici su se ponašali sukladno kolektivnom ugovoru iz 2013. koji je bio posljedica restrukturacije, iako njima nisu bili zadovoljni. No, radnici ističu da uprava naglašava da je restrukturacija uspješno provedena. A „restrukturacijski“ kolektivni ugovor se i dalje primjenjuje?! Uz to već više od godine i pola radnici nemaju kolektivnog ugovora. Uprava pak tvrdi da su od 2000. do danas plaće prosječno rasle 10.000 kuna, te da postojeći kolektivni ugovor osigurava rast plaća. Kontradiktorne izjave konfrontiranih strana.

Upravo konstantno ponavlja tezu o visokim primanjima djelatnika Croatie Airlines. Na strukovnom portalu nećemo objašnjavati što znači pilotski posao i odgovornost koju on nosi, kako su iznosi koje piloti investiraju u svoje školovanje (najčešće dižu kredite) u visini više desetaka tisuća EUR (iznos je najčešće oko 100.000,00 EUR), kako se piloti konstantno moraju školovati, kako je posao razbacan i u dane tjedna i u doba dana zbog čega ozbiljno pati obiteljski život, te kako nije nimalo primamljivo boraviti izvan mjesta prebivališta danima i to više puta u toku godine.

No, čak i da sve gore činjenice zanemarimo indikativno je da je 1/2 mehaničara, 1/3 pilota i 1/4 stjuardesa otišlo iz Croatie u posljednjih 6 godina, jer su u inozemstvu plaćeni nekoliko puta više. Čak i u neposrednom susjedstvu plaće radnika u zrakoplovstvu su bitno veće. Radnici se sa pravom pitaju kako kompanije u okruženju mogu funkcionirati sa bitno većim primanjima, a Croatia to navodno ne može. Radnici Croatia se žele približiti primanjima europskih kompanija. Naglašavaju da se ne zanose da mogu imati primanja kao u Njemačkoj, Švicarskoj, Irskoj ili Švedskoj, ali se nadaju da bi se mogli približiti primanjima kao u Mađarskoj, Češkoj, Poljskoj ili Rumunjskoj. ORCA-ini članovi nisu zadovoljni činjenicom da su troškovi rada u Croatiji Airlinesu najniži u odnosu na konkurenciju.

Konačno, radnici naglašavaju kako Croatia iznosi da je financijski pozitivna, pa ako su solidarno pristali na rezanje prava dok je stanje bilo financijski loše, onda bi trebali sudjelovati i u podjeli profita. Naravno, svima je jasno da je ova profitabilnost nerealna, no upravo to dokazuje dubioznost Croatijinog poslovanja. Ili kompanija u stvari nije profitabilna, pa uprava iznosi neistine, ili je kompanija profitabilna pa je došlo vrijeme da se radnička prava povećaju nakon što su se godinama rezala dok firma nije bila profitabilna.

No, glavni ORCA-ini zahtjevi nisu financijske prirode. ORCA želi europski standard u kojima posade rade u blokovima od 4-5 dana te 2-3 dana odmora, dok u Croatiji rade 6-7 dana, uz odmor od samo 36 sati. Jednako tako mehaničari tvrde da imaju nezakonit broj prekovremenih sati.

ORCA je nezadovoljna izmjenama radnog plana koji se događaju vrlo često, po njima na dnevnoj bazi što ih posebno frustrira. Uprava tvrdi da je ovo netočno i da se događa jednom u dva mjeseca.

ORCA nije zadovoljna međuljudskim odnosima koji ne funkcioniraju na svim nivoima i u svim sektorima poslovanja. Mladi radnici su izuzetno isfrustrirani i nesigurni zapošljavanjem na određeno vrijeme preko agencije.

Piloti su posebno nezadovoljni pay-to-fly programom kojeg Croatia provodi kao jedna od rijetkih kompanija u Europi i jedina u Star Alliance, a koji je vrlo dvojben kako sa pozicije struke, tako i sa pozicije sigurnosti.

ORCU frustrira i činjenica da je Croatia smanjila broj aviona na 12, a da je u posljednje tri godine povećala broj linija za čak 10. No, ovo se ne čini vlastitim snagama nego se iznajmljuju avioni sa posadama, dakle plaćaju se stranci. Croatia će u ovoj godini za najam Air Nostrumovog CRJ-1000 platiti 55.560.066,00 kn (7,4 milijuna EUR) za 1.440 letova (1.810 live sektora). Konzultirao sam stručnjake na ovom polju koji su rekli da je ovo previsoka cijena i da je Croatia trebala proći bar 30% jeftinije, kao i da su ugovori sa Trade Airom i Adriom bili bitno povoljniji.

ORCA je nezadovoljna rasprodajom slotova, aviona, motora i druge imovine, te smanjenjem vrijednosti kompanije koju su njihovi djelatnici gradili desecima godina, neki od samog početka. ORCA je nezadovoljna i činjenicom da Vlada ne postavlja CEO-a već dvije godine, nego produžuje na funkciji vršitelja dužnosti.

Uprava ponavlja da ne može pristati na zahtjeve ORCA-a jer isto ne može financijski podnijeti, te da bi to uništilo kompaniju. No, Uprava prekida svaki pregovor iako ORCA jasno naglašava da nije isključiva i da želi pregovarati.

Ministar i njegovi suradnici naglašavaju da je kompanija financijski  vrlo slaba, te da bi štrajk sigurno uništio kompaniju. I tu je u pravu. I Uprava, i Ministarstvo, i djelatnici moraju napraviti sve da do štrajka ne dođe. Ali baš sve. Jel bude li štrajk dugotrajan u srcu sezone to će uništiti kompaniju. A onda će Hrvatska ostati bez nacionalnog prijevoznika, a tih 1.000 ljudi tražiti novi posao. No, odgovornost je na svima njima. Sindikati su do sada pokazali veliku suzdržanost i strpljenje. Koji je izgovor Ministarstvu da godinu dana nije poduzelo baš ništa? Usprkos obećanjima! I to isto Ministarstvo ima obraza tražiti još 4 mjeseci prolongiranja. Po treći puta? Sa kojim garancijama da će nešto napraviti? Istim ovima koje je isti ministar dao u kolovozu i ponovno u veljači? Zašto će ovaj treći puta biti drugačije?

Štrajk bi ozbiljno naštetio imageu kompanije. U to vrijeme uprava neće moći naći zamjenske avione za kratkoročne najmove. U top sezoni oni su već odavno iznajmljeni. U to vrijeme putnici neće imati alternative, druge zrakoplovne firme su tada prepune sa gotovo 100% popunjenosti, tu slobodnih mjesta biti neće. No, neće biti ni slobodnih mjesta na autobusima, vlakovima, brodovima, u to vrijeme nema slobodnih rent’a’cara.

U slučaju štrajka 30% linija morati će se ostvariti po zakonskoj obvezi. Croatia će na isti staviti najveća avione da ima što manji negativni efekt. Oba CRJ-1000 Air Nostruma sigurno neće štrajkati obzirom da su posade španjolske, a ne Croatijine. Uz to Croatia će možda pronaći i neki avion trećih kompanija da uskoći na pojedine letove. No, ipak tisuće isfrustriranih putnika sigurno će idući puta tražiti alternativnu, a ne putovati Croatiom Airlines. O milijunskim iznosima kompenzacija da i ne govorimo.

Spin sa interesom LOT-a i 4K

I taman pred najavljeni štrajk, odjednom Croatia se ponovo prodaje i već je pronađen interes LOT-a i 4K. I da se razumijemo i LOT i 4K bili su u Croatiji na pregovorima, LOT čak dva puta. Informaciju sam provjerio. Za sada je 4K bitno više zainteresirana od LOT-a. No, natječaj još nije ni otvoren. A ovakva „žurba“ zapravo je spin u kojem se pokušava nagovoriti radnike da odustanu od industrijskih akcija samo zato da ne naštete prodaji.

Za razliku od radnika ja ne smatram da bi za Croatiju bilo dobro da ostane bez strateškog partnera, bez investitora. O da, Croatia bi i te kako mogla raditi uspješno kao mala neovisna kompanija da ima dobar management. Ali vlast neće postaviti dobar management, već i ponovo partijske poslušnike, aparatčike ili stranačke uhljebe. Postojeći management je već najavio da je potrebna još jedna dokapitalizacija. Samo 6 godina od kada je pokrenuta prošla u kojoj je vlast firmu dokapitalizirala sa 862 milijuna kuna (114,9 milijuna EUR). Samo dvije godine od dovršetka restrukturacije kompanija treba bar 250 milijuna kuna (33,3 milijuna EUR). Od „uspješne“ dokapitalizacije? Pa tko je tu lud? Rasipništvo? I više od toga, obzirom na to što se sve u međuvremenu prodalo.

I upravo zato bilo bi dobro da se Croatia proda. Ali ne bilo kome i na bilo koji način. Naravno, nemoram ni elaborirati zašto sam protiv 4K, o tome će biti poseban članak, kada priča sa strateškim partnerom i stvarno krene. Nadam se samo da vlast neće ovo napraviti nabrzaka, uz dvojbene i upitno provedene manevre, te ekspresno „nalaženje“ strateškog partnera. Jer u ovom momentu bar 20 vrlo ozbiljnih igrača kupuje. Svakog brzanje značilo bi da iza tog posla postoje neki „drugi razlozi“. Razlozi koji nisu prihvatljivi i koji su zasigurno nemoralni.

u svakom slučaju sindikati sada moraju biti sigurni da neće dozvoliti vlasti da napravi spin po kojem su oni svojim štrajkom „uništili odlične šanse Croatiji da se proda“. Jel eto, interesa je bilo.

Koordinirana akcija protiv sindikata!

No, ono što je vidljivo je da je pokrenuta koordinirana akcija protiv sindikata. Vrši se pritisak na pojedince, zaredali su se medijski istupi inače šutljive uprave (CEO je čak i bježao od kamera), dva pilota na rukovodečim funkcijama su odjednom istupili protiv sindikata i to u svega dva dana, na forumima su se naglo aktivirali ljudi koji inače mjesecima nisu napisali ni reda.

A Croatia i dalje rapidno juri prema dnu, CEO-a i dalje nema, novi javno izneseni rokovi su prošli, kolektivnog ugovora nema, sindikate se i dalje ignorira. Osobno ću učiniti sve da se štrajk ne desi, da vlast shvati da je zadnji čas da konačno donese neke odluke, a sindikati da budu odgovorni u svom opravdanom buntu, ali ja sam tek jedna mala i nebitna individua sa vrlo malim utjecajem. Nebitan borac koji istinski voli Croatiju Airlines. Štrajk nije dobar ni za Croatiu, ni za Hrvatsku, ni za radnike! Ali tko će tim ljudima reći da trebaju još jednom pognuti glavu, prolongirati svoj bunt i da postoje druge metode pritiska na vlast? I oni koji to kažu neka jasno izjave koje su to druge metoda? I kako natjerati vlast da ne ignorira Croatiju Airlines?

U međuvremenu i oni preostali radnici koji su u kompaniji proučavaju gdje da odu u inozemstvo. Većina pilota i mehaničara tako razmišlja. Većina ne želi otići, ovdje imaju život, obitelji, rodbinu, prijatelje, nekretnine. I voljni su raditi i za bitno manju plaču, za lošije uvjete nego vani. No, granica negdje postoji. Još jednom naglašavam, nisam apriorno na strani radnika Croatia. I te kako znaju pretjerati, i te kako znaju biti neracionalni. No, to su vrijedni ljudi, koji se ubijaju za kompaniju i izuzetno im teško pada kada uprava koju loše odabire vlast uništava kompaniju. Samo zajednički rad kvalitetne uprave i dokazano kvalitetnih radnika, uz veliko odricanje i jednih i drugih, može napraviti to da kompanija stane na noge. Croatia Airlines ima kvalitetne radnike, zašto vlast ne postavi kvalitetnu upravu? To je njen posao, njena odgovornost. A ako to prolongira već dvije godine onda treba i snositi političke posljedice. Jer, izgovora i opravdanja već odavno nema. Prije devet mjeseci napisao koliko štete radi vlast prolongiranjem izbora CEO. Ovo sada više nije šteta, ovo je tragedija.

Prije godinu dana sam tekst dovršio sa „za sada ova priča ima sretan kraj“. Ispostavilo se da kraj nije sretan, upravo suprotno, vlast je još jednom izmanipulirala radnike, u godinu dana od tada nije napravila baš ništa, a Croatia i dalje nema CEO-a, ni kolektivni ugovor. No zato ima stotine otkazanih letova.