Oradea nije mali i nebitan rumunjski grad. Grad ima 245.000 stanovnika. Na samoj je granici sa Mađarskom i vidi se ekstremno jak mađarski utjecaj. Iako u nekim stvarima mislite da ste u Mađarskoj ipak se lokalna vlast opako trudi podsjetiti vas da ste u Rumunjskoj. U Oradei sam bio jako puno puta, nekada samo u prolazu, nekada sam i stao, pojeo nešto, popio, bio par sati u gradu. Zadnji puta sam u Oradei bio prije par mjeseci i to na više sati. I da, Oradea mi se istinski i jako sviđa. Ali baš mi je ono sladak grad u kojem volim zastati na putu iz ostalih rumunjskih gradova.

Predgrađe grada i ulaz u grad je ostao u šezdesetim godinama. Loše ceste, propale, uske, prepune rupa, gužvetine, brdo prastarih zgrada, socrealističkih mastodonata, napuštenih tvornica, majušnih sklepanih kuća. Sve je jako tmurno, sivo ili crno. Baš ono kao da ste upali u apokaliptično predgrađe iz Mad Maxa. No, što se više približavate centru grada to se više vidi ulaganje u isti.

I onda dođete u centar koji vas istinski oduševi. Glavni gradski trg Piata Unirii je više nego fascinantan. Nevjerojatne zgrade iz XIX. stoljeća i ranije, potpuno preuređen i vrhunski popločen, te fascinantan spomenik Mihaiu Viteazu. Na Trgu imate kafiće i vrhunske restorane koji će vas izuti iz cipela. U Oradeji morate posjetiti arkade Vulturu Negru, Oradea utvrdu, Mjesečevu crkvu (Biserica cu Luna), fascinantnu Gradsku vijećnicu, Katoličku katedralu, Zion sinagogu, Manastir Svetog križa, Državno operu, Palaču pravde, staru Batrana lokomotivu (na displeju), Moskovitza palaču…

Od muzeja posjetite Darvas La Roche kuću, Vojni muzej, Muzej židovske povijesti Oradeje, Chris Muzej, Ady Endre memorijalnu kuću (osobno sam vezan uz Ady Endre), Muzej Oradeje, Rodia muzej farmacije. Ima još nekoliko memorijalnih kuća lokalnih uglednika.

U Oradeji se jede Ciorba de burta koju pisac ovih redova obožava i jede je tri puta na dan u Rumunjskoj. To je krepka juha od fileka (tripica, škembića), sa punomasnim vrhnjem i mrkvom koja se jede dan nakon pijanke. Chiorbu de burtu imate u cijeloj Rumunjskoj, ali u svakom kraju ju spremaju specifično. Pojesti morate i Mititei ili Mici, malo veći ćevapi od naših, ali od svinjskog mesa koji se kupuju po komad. Svakako trebate jesti i sarmalu (sarmu), te chiftele (mesne okruglice), tochituru (rumunjski svinjski gulaš sa sirom i jajima) i Drob (janjeće iznutrice, mladi luk, začini, jaja i kruh namoče u mlijeku). Na koncu u Oradeji jedete Papanasi, najbolji desert na svijetu, koji je zapravo krafna sa rupom u sredini, no napravljena od hrskavog tijesta, punjen šumskim bobicama i preliven slatkim vrhnjem.

U Oradeji nemojte naručiti Ursus, jer je to pivo iz „konkurentskog“ Cluja, a kojeg ovdje ne mogu smisliti, pa će vas čudno pogledati. Lokalna piva baš i nisu nešto. Možete popiti nešto ispodprosječnih vina, Tuicu (šljivovicu), te Palincu (rakiju od marelice, višnje ili kuške).

analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Oradea