autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: Norwegian

Norwegian je 2019. bio pred bankrotom, dakle prije Covida-19. Vlasnici su morali pokloniti vjerovnicima i lezorima 96% vlasništva. I nakon toga kompanija je zadnjim atomima snage preživljavala. Prodala je sve što je prodati moglo, avione, prava, sav udio u uspješnoj banci, imovinu… Prodalo se doslovce sve što se prodati moglo. Istovremeno je kompanija masovno izdavala obveznice, nove dionice, dizala komercijalne kredite, uzimala pozajmice države. Na koncu više nije mogla izdavati ni obveznice jel su bila potpuno bezvrijedne i nitko nije htio ulagati u kompaniju. Izgledalo je da je kompaniji došao kraj.

No, po izlasku iz Covida-19  kompanija se čudnovato i vrlo brzo oporavila. U Covidu su letjeli sa tek 7 aviona u jednoj bazi (Oslo). No, danas imaju 81 avion i 55 naručenih, lete na 104 destinacije i 10 baza (Oslo, Copenhagen, Stockholm, Helsinki, Bergen, Stavanger, Trontheim, Malaga, Alikante, te sezonska Barcelona), a idućeg ljeta otvara sezonske baze u Palma de Mallorci i Rigi. Riga je prva baza izvan Skandinavija i Španjolske. Norwegianu kasne avioni i kompanija je luda radi toga, a uzima avione u wet leasu radi potražnje. I sve to je kompanija uspjela sa enormnom konkurencijom SAS-a, Eurowingsa, Ryanaira i Finnaira koji imaju baze i hubove na Norwegianovom tržištu. Čak štoviše, Norwegian je uspio sa tržišta istjerati Wizz Air koji je podvio rep i zatvorio dvije baze u Norveškoj, te Flyr nakon samo godinu i pola operacija, koji je bankrotirao iako je imao isti poslovni model kao i Norwegian. Svi su opako stisli Norwegian sa svih strana u nadi da će ubiti konkurenciju, ali pritom nisu uspjeli. Kompanija opako raste i razvija se. Kompanija je danas izuzetno profitabilna.

Zašto je Norwegian bio u krizi i kako to da se tako čudnovato oporavio? Vrlo jednostavno: long haul. Long-haul letovi sa Boeinzima 787-8 i 787-9 su kompaniju doveli na sam rub bankrota. Nakon što su zatvorili sve long-haul letove i posvetili se isključivo operacijama unutar Europe (uz Tel Aviv i Antalyu u Aziji) sa Boeinzima 737-800 i 737-8 kompanija je procvala.

Kompanija je letjela long-haul iz Copenhagena, Stockholma, Osla, Bergena, London Gatwicka, Barcelone, Madrida, Pariza CDG, Rima Fco, Atene i Amsterdama za San Juan (Puerto Rico), Bangkog i Krabi (Tajland), Singapore (Singapur), Fort de France (Martinik), Pointe-a-Pitre (Guadeloupe), Cayenne (Francuska Gvajana), Saint Crox (Djevičansko otočje), Hemilton i Montreal (Kanada), te Austin, Baltimor, Boston, Chicago, Denver, Fort Laurdeldale, Hardford, Las Vegas, Los Angeles, Miami, New York JFK, Newark, Newburgh, Oakland, Orlando, Providence, San Francusco, Seattle i Tampu (SAD). Kompanija je imala 35 širokotrupnih aviona (B787-8 i B787-9).

Da nešto ne valja bilo je jasno kada je kompanija prvo ukinula poslovnicu u Agentini i prodala ju je JetSmartu (Indigo Partners). Iz Argentine kompanija je letjela za Buenos Aires, Cordobu, Mendozu, Puerto Iguazu, Saltu, San Carlos, San Salvador de Juyuy, Ushuaiu i za Rio de Janeiro u Brazilu. Sve to skupa bilo je vrlo logično postavljeno, no long-haul LCC očito nije imao prođu, veliki su odlučili uništiti kompaniju da im ne preuzme posljednji bastion zarade i da pokažu svima ostalima što ih čeka ako pokušaju.

I sad se postavlja pitanje što će biti sa Norse Atlanticom. Kompaniju su pokrenuli Bjorn Kjos (bivši CEO Norwegiana) i drugi Norwegianovi manageri. Oni su rekli da su naučili lekcije iz Norwegiana, da će maknuti sve negativno i na brojnim pozitivnim iskustvima izgraditi uspješan i profitabilan LCC long-haul. I nikako da im krene. Morali su dati avione u podnajam. Trenutno imaju 10 aviona u floti, no 5 aviona su morali dati u lease-out. Kompanija intenzivno treži nove investitore, dižu kredite, izdaje obveznice, load faktor je jako loš, poglavito zimi. Kompanija je tek krenula i već traži korijenite promjene, posebno zimi.

Kompanija, po uzoru na Norwegian long-haul leti iz Pariza, Rima, Osla, Berlina i London Gatwicka za SAD i to Fort Lauderldale, Los Angeles, New York, Orlando, San Francisco i Washington Dulles. Norwegian će ove jeseni i zime otvoriti letove za Bridgetown (Barbados), Kngston i Montego Bay (Jamajka), Bangkok (Tajland) i Miami (SAD), dok će neke od postojećih linija postati sezonalne. Na ovaj način pokušava zimske operacije napraviti iole prihvatljivima jer je prošla zima bila potpuni fijasko.

Kompanija ima tek 63% load faktora. Long-haul mora imati preko 85% da bi bio uspješan, LCC long-haul bi morao imati bar 95%. U I. mjesecu im je load faktor pao na tek 50%. Tragično. Norse je ukinuo letove iz Berlina za Fort Laurderdale i Los Angeles, opako porezao letove za New York, a i tu liniju će ukinuti na jesen. Kompanija će iz Berlina zimi letjeti samo za Miami. Potom Norse masovno prebacuje letove iz Fort Lauderdalea za Miami.

Kompanija očito pokušava, ali za sada nikako nije uspješna. I kažu manageri da su naučili na greškama Norwegian long-haula. Pa kako onda toliko svaštare i pokušavaju? Dakle, Norwegian se opako i brzo oporavio kada su ukinuti long-haul letovi, a Norse Atlantic nikako da dođe na zelenu granu. I što nam to govori?