dopisnik: Ivan Pusineri (Beograd), foto: Boeing
Po navodima lokalnih medija italijanski avijacijski konglomerat Leonardo, koji je jedan od glavnih dobavljača delova za B787 program, je potpuno obustavio proizvodnju fuselage komponenti za B787 usled više meseci neredovnih isporuka i nesuglasica sa Boeing-om. U Leonardovoj fabrici na aerodromu Grottaglie, blizu grada Taranto na jugu Italije, po tvrdnjama medija stoji nagomilano preko 40 trupova za B787 koji čekaju pre svega prihvat, a zatim i otpremljenje Boeing-u. Uz njih čeka još barem dupli broj raznih aerodinamičkih komponenti, kao i manjih mehaničkih delova aviona.
Otkud fabrika za B787 u Italiji?
Boeing je prilično famozno tokom projektovanja B787, da bi smanjio troškove, planirao da osnuje globalni proizvodni lanac gde su glavne komponente aviona proizvodile razne kompanije primarno iz Japana, Italije i Velike Britanije, koje bi zatim završene komponente poslale u Everett i Charelston za sklapanje aviona. Za ovu svrhu su napravljeni poznati “Dreamlifter” avioni, modifikovani B744 koji služe da prenose ove komponente iz fabrika u Boeing-ova postrojenja u SAD. Samim time je B787 “podeljen” na svoje konstituentne komponente, a za njihovu proizvodnju su recimo primarno zaduženi: u Japanu Kawasaki i Mitsubishi (prednji trup i krila), u Velikoj Britaniji Rolls Royce i Messier (motori i stajni trap), a relevantno za ovaj tekst, u Italiji (originalno) Alenia i AerMacchi za proizvodnju centralnog trupa (bez wing-box-a), horizontalnih stabilizatora, kao i brojnih drugih sitnijih komponenti. AerMacchi je vremenom otkupila Alenia, a Alenia je 2017. uklopljena u novoformirani konzorcijum Leonardo koji je danas zadužen za sve aktivnosti vezane za proizvodnju B787 u Tarantu.
Nesigurno partnerstvo
Ovo nije prvi put da fabrika u Tarantu ima probleme sa Boeing-om. Isti su se prvi put pojavili još 2017, kada je tek oformljeni Leonardo pretio Boeing-u sudskim postupkom jer je tadašnji CEO Dennis Mullenberg hteo da pregovorima smanji naknadu koju Leonardo dobija za komponente koje proizvodi. Ovo je prilično zanimljivo jer je u tom periodu Leonardo bio u gubitku sa svojom “Aero Structures” divizijom, primarno zbog problema sa Boeing-om – isto kao i Spirit Aerosystems, glavni proizvođač trupa za B737 koji igrom slučaja isto već godinama ima problema sa niskim naknadama koje Boeing nudi.
Boeing je zatim 2019. optužio Leonardo za isporuku nekvalitetnih komponenti – istragom je utvrđeno da je nekvalitetne delove proizvodio Leonardov podizvođač kog je Boeing izabrao – Boeing je izvesnog podizvođača takođe i zvanično sertifikovao za proizvodnju ovih komponenti, a pritom je zaobišao dodatne korake provere koje je tadašnja Alenia planirala. Nakon ovog otkrića, Boeing je naravno povukao optužbe.
Tokom 2021., dve kompanije su mesecima pregovarale o kompenzaciji za više meseci nesigurnosti pandemije jer Boeing nije objavljivao planove za tempo proizvodnje B787, usled novih problema sa avionom, kao i naređene pauze isporuka, tokom koje je tempo proizvodnje pao na samo dva aviona mesečno. Ovo je dovelo prvo do nedovoljne, a zatim do preterane proizvodnje u Tarantu, zbog čega je Leonardo tada otpustio preko 100 zaposlenih, od tadašnjih oko 1400.
Trenutna situacija
Boeing je drastično smanjio tempo proizvodnje B787 sa maksimalno dostignutih 14 aviona mesečno početkom 2020., do trenutno samo 5 aviona mesečno, sa minimumom od samo dva aviona mesečno u jednom periodu od 2020. do 2022. kada su stopirane isporuke zbog problema u kontroli kvaliteta. Zbog ovoga je potpuno logično da Leonardo ima ozbiljne probleme sa Boeing-om, pogotovu jer isti prilično kasno deli informacije sa dobavljačima, pa isti ne mogu da planiraju promene svom tempu proizvodnje.
Leonardo je na četiri meseca stopirao proizvodnju, već od V meseca. Ova pauza bi trebalo da unormali stanje u Tarantu, barem ako se Boeing bude držao svog tempa prihvata od pet trupova mesečno. Budućnost za Boeing i njegove dobavljače je sve osim jasna – s obzirom da se pre nekoliko nedelja pojavio prvi uzbunjivač za B787 program, a pitanje je da li će taj biti poslednji, sve se više povećava pritisak da FAA ponovo naredi stop isporukama B787. Ovo bi bila potpuna katastrofa za Boeing koji i dalje ima preko 40 neisporučenih B787, a ne deluje da će uspeti da to promeni jer je od početka 2024. isporučeno samo 19 aviona – ako uzmemo u obzir planirani tempo od pet aviona mesečno, kao i da su ovo nekada čak i 3 do 4 godine stari avioni koji su već spremni za isporuku, vidimo da Boeing i dalje masovno kasni. A pored svega ovoga treba se i setiti da bi eventualno ponovno stopiranje isporuka predstavljalo čak peti put u poslednjih pet godina da FAA naređuje stopiranje isporuka Boeing-ovih aviona, što je samo po sebi skandalozno i više nego bilo šta drugo govori o stanju kompanije.
Leonardo je prilično jasno naznačio da sebe smatra neumešanim i nezainteresovanim za ove probleme. Kompanija smatra da je svoj deo posla odradila, a CEO je na sastanku investitora početkom 2024. najavio da je u pregovorima sa Boeing-om za povećanje cena od 10-15%. Nije bilo komentara o promeni tempa proizvodnje, osim kada je napomenuto da se na duže staze i dalje planira povećanje, skladno sa Boeing-ovim planom da se do 2025/26. vrati na tempo proizvodnje od deset aviona mesečno. Sindikati, regionalna uprava, a sada i eksterni konsultanti pojačavaju pritisak na upravu Leonarda da divestira od svog odnosa sa Boeing-om i da se fokusira na diverzifikaciju mušterija, da postrojenje u Tarantu ne bi ostalo jednog dana (ne)očekivano bez posla.
Trebaju se Leonardo i Spirit trampiti za djelove proizvodnog programa. A350 sekciju trupa prebaciti u Taranto, B787 iz Taranta poslati Spiritu, 🙂
BTW, neki dan sam vidio veliki plavi brod sa natpisom “Airbus inside”.
Ivane, iako je sama analiza vrlo detaljna i zanimljiva, moram da prokomentarisem nesto sto mi nije puno jasno.
U poslednjem pasusu spominjete da je Leonardo konzorcijum pod pritiskom da diverzifikuje musterije u avioindustriji. Ja Vas pitam zasto bi Leonardo to radio? Zar ne proizvodi Leonardo vec M346 i M345 trenazne avione, kao i delove za celu AW liniju helikoptera? Mozda i AW helikoptere proizvodi, ne secam se da budem iskren
Kako tumacite ove predloge prosirenja musterija, jer ipak, gde bi jos Leonardo mogao da se prosiri, ipak je na ogranicenom trzistu?
Hvala
Sve je to tacno, razlicite divizije Leonarda proizvode M346, C27, celu liniju AgustaWestland helikoptera, a izmedju ostalog i ceo trup za sve ATRove jer je Leonardo vlasnik 50% ATRa.
Mozda je trebalo da konkretnije napisem, ali ti predlozi za diverzifikaciju se odnose konkretno na Aero-Structures diviziju, koja je zaduzena iskljucivo za proizvodnju delova za B787. Mogli bi mozda da prosire saradnju sa Airbusom, ipak se planira povecanje proizvodnje za A320 valjda do 75 aviona mesecno do kraja decenije, a ja licno sumnjam da ce AIrbus to moci da izgura bez otvaranja jos FAL-ova.
Mozda Leonardo moze i da profitira od prodaje Spirit-a. S obzirom da isti prizvodi delove i za Airbus, a Airbus ne zeli da Boeing bude vlasnik njihovih dobavljaca, mozda moze Leonardo da pokupi deo te proizvodnje.
Vrlo zanimljiva analiza Ivane
Nisam samo skapirao kako Boeing ima preko 40 neisporucenih B787? Sve koji su neisporuceni iz 2020/2021 su valjda otpremili, a mislim da su i sve white tail avione prodali
Tih 40 su upravo ti nagomilani iz 2020/21, ranije ih je valjda bilo preko 80. Boeing je valjda na svakom morao da izvrsi neke modifikacije i provere sto je naravno sve islo sporije nego planirano.
Da bilo ih je nekih 80.
Nista neobicno, pisah ja vama da se raspadaju. Ne nece dozvoliti vlada kako da ne…. Niko im momentalno ne narucuje Max posle ispadanja panela. Starliner mozda i ostane gore posto im helijum curi na pet mesta.
Mislim da je Boeing trenutno prezadovoljan sto nema novih narudzbina za MAX jer i ovako i onako jedva odrzavaju tempo proizvodnje od 35 aviona mesecno. Pored toga FAA im ne dozvoljava da idu preko toga, vec imaju backlog od valjda oko 4000 aviona, a pitanje je kad ce moci da se vrate starom tempu proizvodnje koji je valjda dogurao 2019. do 50 aviona mesecno.
U medjuvremenu Airbus vec sada proizvodi 50 A320 mesecno a planira povecanje na 65 do kraja godine…
Upravo tako.
Odlicna analiza.
Pretposlednji pasus je najveci indikator stanja u Boeingu koje je ocajno. Ako bi FAA ponovo naredila prizemljenje B787 i stop isporukama, to bi bio ja mislim cetvrti put da se to desava – 2012, 2020. i 2021.
Da, to bi bilo četvrti puta. Avion je do sada bio prizemljen više od dvije godine.
Hvala!
Potpuno se slazem, doduse, ako bas hocemo da budemo korektni sa terminologijom – isporuke su stopirane ja mislim samo 2020. i 2021, dok je avion prizemljen samo jednom, izvesne 2012.
Slazemo se oko poente doduse 🙂