Po novim podacima objavljenih od strane Centra za istraživanje industrijalne ekonomije Milana, Alitalia je u svim svojim varijantama od 2000. Italiju koštala malo više od 25 milijardi evra u kumulativnim dugovima, dokaptilaziacijama, prinudnim pozajmicama itd… Od ove svote, oko 14 milijardi predstavljaju gubici koje je pokrila država, dok preostalih 11 milijardi predstavljaju dugove prema privatnim kreditorima, koji nisu isplaćeni/kompenzovani. Dobar deo ovog iznosa zapravo ne predstavlja finansijske gubitke same Alitalia-e, već ukupne gubitke po kreditore i državu, zato što je kroz svoje razne krize Alitalia morala da dobije veći broj dokapitalizacija i tzv. “Bridge Loans”, čija je svrha bila, ne da pomognu u razvoju kompanije, već da eliminišu sumnje potencijalnih investitora (AFKLM, Etihad, Intesa, UniCredit) da kompanija nema likviditeta. U ukupnu cifru su takođe uračunate isplate “CIGS-a”, programa italijanske vlade koji je otpuštenim radnicima garantovao isplatu određenog procenta plate (>50%) 2-5 godina nakon prinudnog otpuštanja – ukupno isplaćen iznos za petnaestogodišnji period nakon prvog bankrota Alitalia-e 2008. je veći od 5 milijardi evra. Vredi podsetiti da je trenutno oko 2000 osoba i dalje na CIGS-u zbog bankrota i gašenja Alitalia-e 2021. Za ove je CIGS trebao da konačno istekne na kraju 2024, ali je nakon pobune sindikata CIGS produžen još do kraja 2025. U pitanju su zaposleni koje ITA nije stigla da preuzme, ili nije htela jer traži mlađe regrute.
Ukupni troškovi Alitalia-e po državu, od osnivanja kompanije, su procenjeni na oko 27,5 milijardi, manje više od 1970. pa do 2021. Detaljan uvid otkriva vrlo indikativan podatak – kumulativni trošak Alitalia-e je od 70ih do 1999. bio vrlo stabilan, nikada ne prelazeći ukupno 3 milijarde evra, dok je kompanija čak postala značajno profitabilna u drugoj polovini 90ih godina. Od 2000. na dalje, gubici kompanije i države rastu eksponencijalno, u proseku preko milijardu evra godišnje, posledice čega su vrlo dobro poznate. Ovaj eksponencijalan rast gubitaka se najčešće povezuje sa promenom vlasništva kompanije – do 2000. Alitalia-om je upravljao investicioni fond države, a nakon 2000. vlasništvo nad kompanijom, kao i upravljanje istom prelazi na Ministarstvo finansija, čime se drastično ubrzala politizacija, kao i prateći kolaps Alitalia-e.
dopisnik: Ivan Pusineri (Beograd), foto: Alitalia
To vam je EU “pravda” ono sto je Alitaliji dozvoljeno nije Malevu koji je oteran na dobos.
Jeste sigurni da su to isti slučajevi? Sad pročitajte što je Pusineri napisao…
Da li je Alitalia naterana da vrati sav novac? Nije. Tu se svaka diskusija zavrsava.
Sve ovisi kako je to provedeno i opravdano. Postoje neki modaliteti investiranja u kompanije koji su dozvoljeni. Primjerice restrukturacija svakih 10 godina.
I kako je to dozvoljeno prema EU pravilima? Posle ovde citamo kako je Srbija nezakonito ulozila u JU, itd… kad ono Alitalia dobila neuporedivo vise!
Pretpostavljam da ste ironicni?
Ako iko imalo poznaje prilike u EU odnosno citavom takozvanom “zapadnom svijetu” veoma dobro zna da su njihova “pravila” jedna ogromna šarena laza pogotovo za “velike igrače”.
Nije to drugačije nigdje drugdje u svijetu, medjutim ovi drugi se bar ne foliraju i otvaraju mozak ostalima kako su pravedni,pošteni itd itd itd
Caka i jeste u tome sto je vecina navednog potpuno legalno. Alitalia je bila u restrukturaciji oko 2003, bankrotirala 2008. I presla na novu kompaniju, bankrotirala ponovo 2014. I presla na novu kompaniju, i konacno je bankrotirala ponovo 2017. I likbidirana je 2021. ITA je takodje potpuno nova i, u pravnom smislu barem, odvojena kompanija.
Nista od ovoga nije ilegalno po EU pravilima, cak do te mere da je isto ponovljeno nedavnim prelazom Air Malte u KM Malta.
EU je “prelaske” iz jedne Alitalie u drugu svaki put istrazivala, i svaki put je za odobrenje trazila penale tipa oslobadjanje slotova, potpisivanje nekonkurentnih ugovora sa konkurencijom, limiti na finansiranje itd…
Po pitanju JU, EU je takodje istrazivala Etihadove investicije 2013-2014. I dala je zeleno svetlo. Problem lezi u investicijama Republike Srbije, koje nisu okarakterisane kao potpuno transparentne, jer EU nema uvid u finalnu dokumentaciju a vide sumnjive naznake.
Kada bi jednog dana u dalekoj buducnosti Srbija usla u EU, i kada bi se pregledali svi papiri, EU bi sigurno mogla da okarakterise kao ilegalne sve investicije napravljene na racun Srbije tokom prelaza JATa u ASL, dok je sam JAT jos leteo (2013.), i da zahteva da JU to sve vrati Srbiji. Slicna bi prica vazila za sve indirektne subvencije koje je kompanija dobila, tipa privremeni popusti od tada idalje drzavnog aerodroma BEG, ili popusti na kerozin od NISa, sto bi sve bilo okarakterisano kao ilegalna drzavna intervencija, tj. kako oni to zovu “anti-kompetitivne mere / trzisne manipulacije”
Presedan vec postoji – EU je 2023. tuzila Alitaliu (da, iako je bila u bankrotnoj administraciji) za 400 miliona dobijenih od Italije pred koronu u obliku ilegalne privremene drzavne pomoci, i presudjeno je da Alitalia tih 400 miliona mora Italiji da isplati (sto naravno nije jer je kompanija vec bankrotirala)
Ovaj ekstremno ozbiljan novac nažalost je naplaćen kroz poreske obveznike države Italije, (ali sigurno i kroz ostale članice EU i njenih građana) a ne iz džepa političara-onih koji su doneli ovakvu katastrofalnu poslovnu odluku.
Italija je zemlja koja je imala 69-70 vlada za period od skoro 80 godina. Ispada da skoro nijedna italijanska vlada nije pregurala ceo mandat. Na to dodajte 20 regiona/županija/entiteta/kantona, a svaki region po “svoju vladu, ministre, sekretare. A to je previše…previše političara koji će da pokažu kako se “žvaće i pije” i kako se posluje sa nacionalnim kompanijama…zvuči poznato?
Samo 1 mali “detalj” koji je meni zapao za oko je trenutak kada Alitalija prelazi iz ruku investicionog fonda države u ruke Ministarstva finansija?! Zašto su svoju nacionalnu kompaniju “degradirali” na taj način da su sve za njeno poslovanje prepustili jednom ministarstvu, a čiji ministri su promenjivi u zavisnosti od stranke koja je u tom trenutku na vlasti? Kako je moguće da sama država Italija nije intervenisala i vratila Alitaliju nazad sebi u vlasništvo kada je videla šta se i kako se radi?
Najveći američki avioprevoznici (United, American, Delta, Southwest) su investicione privatne kompanije koje će država samo spasavati u slučaju da je u pitanju bankrot ili “nacionalna bezbednost” (kao što su učinili sa bankama 2008 godine).
Alitalija je bila upravo do 2000 godine- investiciona državna kompanija sa odličnim finansijskim i poslovnim rezultatima koja se onda kao “plen” prebacuje Ministarstvu finansija i od tada kreće njen sunovrat. Do tada verovatno jedna od 5 najvećih evropskih a u svetu sigurno u bar 10-15 najvećih aviokompanija.
Šteta, a nije moralo biti tako…
Da, šteta.
Po pitanju prelaska pod ministarstvo finansija:
Alitalia je do tada bila pod vlasnistvom necega sto se zvalo IRI – Institut za industrijalnu rekonstrukciju, koji je osnovan nakon Drugog sv. rata. IRI je pod svojim patronatom drzao udele u znacajnom broju velikih kompanija do 90ih, kada je pocelo da se prica o konacnom gasenju IRIa, privatizaciji svih kompanija koje je drzao, sve pod izgovorom ideje o prelasku na trzisne principe, koji su se ubrzali za vreme Berluskonijeve prve vlade.
Kada je prelazak vlasnistva Alitaliae finalizovan 2002, IRI vec vise nije ni postojao, jer je ugasen 2000. godine. Alitalia je uvek bila pod vlasnistvom drzave tako da nije mogla drzava da, kako Vi kazete, intervenise i vrati AZ u svoje vlasnistvo.
Za ostalo se sve slazem. Problem AZ nije bio IRI (koji je za sobom ostavio lep i uspesan trag), vec politika. Pre svega kad je Berluskoni zakocio spajanje sa KLMom 99te, zatim kad restrukturacija 2002/3. nije koretno uradjena, upravo jer je to bio posao ministarstva finansija, a tek od 2008. pa na dalje da ne pricamo. Od cuvanja “nacionalnosti kompanije” nedozvoljavanjem prodaje preko 25% udela AFKLMu, preko udovoljavanja sindikatima koji nisu prihvatali neophodne otkaze, pa do korporativnio / politickih kombinacija koji su uklonili jedinog sposobnog CEOa 2012, a Etihad bolje i da ne spominjem.
Naravo Ivane da su Ministarstvo finansija i IRI država, ali nisu isti ljudi. IRI je morao kao tadašnji vlasnik AZ-a da uredi vlasništvo u slučaju da se Ministarstvo finansija pokaže kao nesposobno za rukovođenje. Odnosno da se pronađe dovoljno dobra i kvalitetna alternativa u tom slučaju ili u najgorem slučaju monitoring nad samim Ministarstvom upravo da bi se zaštitila nacionalna imovina, jer nacija je “stalno” a vlast “trpno” stanje…
Naravno ako je vlast ista i tamo (IRI) i vamo (MF), a najčešće jeste, onda je tu sve jasno, “ne mešaj mi se u posao, ne mešam ti se u posao, pa se vidimo na okupljanju stranke”.
A to je problem svih problema na globalnom i političkom nivou, nemogućnost priznavanja da ne znaš da radiš posao u korist nacije i države već isključivo u korist stranke. Kada se to reši (utopija) i ako se to reši, svet će postati jedno lepše mesto. Do tada…
Jasno je i da je preteča Trumpa u vidu Berslukonija uradio sve da smanji italijanske i EU regulative radi “slobodnog” tržišta, što je na kraju i dovelo do bankrota AZ-a, a radi isisavanja i kobajagi upumpavanja novca iz/u kompaniju, a radi tobože “pomoći likvidnosti i konkurentnosti”.
Ništa na kraju nije pomoglo, ni restruktuiranje, likvidacija, bankrot, pa opet pokretanje…jer na kraju štapa su bili ljudi koji nisu znali kako da tržišno konkurišu sa brendom kao što je AZ, a FR se “prišunjao” i zaseo na tron…
Oh, koliko smo se mi tih “slučajeva” nagledali na ovom našem brdovitom Balkanu…
Još jednom, šteta…
Pretjerano je ovo.
Apsolutno je.
Meni ovdje problem uopće nije novac jer se tu radi o 1 milijardi EUR po godini dana. Odmah da vam kažem, kikiriki za Italiju. Pa Italija subvencionira putnički želejznički prijevoz s, ukoliko se ne varam, nešto preko 3 milijarde EUR godišnje! Mislim da je čak i više, no nema veze.
Ono što je u ovoj priči važno je da usprkos besplatnom novcu, oni zaduženi nisu znali voditi kompaniju i k tome su osim novca gubili i tržišni udio. Sjećam se uvredljivog natpisa na jednom Ryanairovom avionu u Trevisu gdje je pisalo: “Arrivederci Alitalia”… Pametnom dosta.
Nikome kikiriki nije milijarda. I veće kompanije od Alitalie su propadale radi milijarde EUR.