Turkish je dobio pozajmicu od 408,5 milijuna USD od Bank of China i to na pet godina. Turkish tvrdi da mu je pozajmica potrebna radi velike ekspanzije broja aviona. Kompanija ima naručeno 329 aviona od čega 139 širokotrupaca, što je tek malo manje od postojećeg broja aviona.
analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Turkish
Mala svota za tako velikog prijevoznika. Čudi me da Turska nije dala… Mozda je pozadi politički/gospodarski dogovor zbog elektronike….
Ovo je potpuno komercijalni (tržišni) kredit koji je ugovoren između strane koja ga treba i strane koja novca ima i koja ga je ponudila za po Turkish najpovoljnijim uvjetima. Vuk sit, a ovce na broju.
Turska nema taj novac, niti ga imaju njihove banke. Ako ga i imaju, daleko je skuplji od kineskog. Država se obično poziva ako treba vaditi kestenje iz vatre, no kada se rade ekspanzije onda ima smisla zvati državu tek ukoliko ona ima jaku i bogatu razvojnu/investicijsku banku, što Turska nema. Kad je tako, ide se na tržnicu i traži najpovoljnija ponuda od onih koji imaju jake i bogate investicijske banke.
Inače Alene, koristim ovu “slabu” temu. Čekam Vaš komentar oko Dalmatinskog aerodroma kraj Šibenika.
Ma megaglupost.
Nije glupost. Naprotiv. U par sam navrata zazivao upravo ovaj projekt koji bi zamijenio ludost od dvije zračne luke (Split i Zadar) s pripadajućim sezonalnostima i koncetrirao cjelokupnu zrakoplovnu priču na logično mjesto. Naravno, dubrovačka bi zračna luka ostala tamo gdje i jest. No, kako nije Dalmatinska zračna luka tema ovdje, to ju nema smisla ovdje razrađivati, a vas ću zamoliti da jednom ovoj temi ipak posvetite jednu kolumnu jer o istoj se priča, pa makar se na istu negativistički osvrnuli.
Totalna glupost.
Da se napravi na pol puta bila bi prefaleko i od Splita i od Zadra.
I odakle novac za to.
Konacno luka u Sibeniku se ne planira na taj nacin nego kao treca luka. Glupost.
Novac? Jednostavno, jedan dio prodajom imovine na aktualnoj splitskoj i zadarskoj zračnoj luci. Drugi dio iz EU sredstava (fondova) na ime razvoja infrastrukture i povezivosti. Treći dio iz komercijalnog kredita. Ovo treće bi bilo i najmanja stavka, a u nevolji, može i koncesija. Jamčim da bi se pojavili brojni zainteresirani, no zaista u ovom slučaju nisu potrebni.
To gore je riješeno i nimalo nije sporno. Velika većina potrebnog zemljišta je u državnom/gradskom/općinskom/županijskom vlasništvu, a nalazi se u neprosrednoj blizini tj. uz autocestu Dalmatinu.
Udaljenost od Splita i Zadra je nešto više ili točno 1 sat vožnje – autocestom. Nikakav problem jer kada se to zna, tada se i planira… Sve široko, protočno i jasno, posebno nakon što se ukinu ove nakazne naplatne kućice. Ništa posebno duže od udaljenosti od zračne luke Stansted do Londona.
Napraviti pretpostavke za provedbu lake pruge koja bi povezala Zadar i Split.
Šibenik kao dosadašnje trinaesto prase postaje mali epicentar zbivanja i srednja Dalmacija dobiva lijep razvojni podstrek.
Zračna luka Dalmacija se izdiže, smanjuje se sezonalnost i zbog domaće publike, zračna luka dobiva na težini koja prelazi okvire Hrvatske i time još i više privlači zračne prijevoznike.
Singerija čuda radi, a znamo da u sinergiji 2 + 2 jest i više od 4…
Opet na vas aludiram da sačinite jednu kolumnu, vi tamo postavite svoj negativistički stav, no vidjet ćete da će biti ljudi koji o tome itekako misle jako ozbiljno. Ne želim vas u ništa uvjerevati jer se i osobno bojim da se u ovoj državi nema cojones, tako da od svega izvjesno ništa, no kada bi se ključna ekipa odvažila, ovo bi bio infrastrukturni projekt odmah iza Dalmatine po značaju.
Splitska ZL bi se jos i mogla prodat ni u ludilu i za blizu takav novac. Zadarska nikako ona je usred nicega.
EU vise ne odobrava novac za aerodrome.
Taj novac nitko nema ni izblizu.
70-80 km je puno previse za ZL.
Kako bi se to smanjila sezonalnost? Svasta. Bila bi ista. To je i dalje isto trziste.
Jos i zeljeznica. Super umjesto milijarde to je onda milijarda i pol.
Hajde, nebi bila loša kolumna o ovoj temi… Tamo je pravo mjesto za ovu raspravu. Cijenio bi to, a vjerujem da bi tema bila itekako posjećena i da bi se razvila solidna diskusija 🙂
Bilo bi lijepo barem hipotezirati o prvom slučaju u regiji gdje bi potpuno nova zračna luka na novoj poziciji zamijenila staru, odnosno u ovom slučaju čak dvije stare. Eto, ako bi netko sakupio novce i to uradio pa neka bude što bude, kako bi stvar funkcionirala u praksi, koliko bi bilo putnika, kakvih sinergija, itd.
O bože. Ma što je skupit tih traljavih milijardu EUR.
Molim, ne ovdje o tome raspravljati. Kolumnu napraviti 🙂
Ne. Sorry, ali ja imam novo i ne pišem o nonsensima.
Jako loše. Ne za pozajmicu nego do države pozajmice. EU se treba zapitati jer Turkish je naše dvorište.
Zašto se tu išta ima EU zapitati? Turkish je išao potražiti kredit na financijskom tržištu i kineska banka mu je ponudila najbolje uvjete. Što se tu ima dalje za pričati i zapitkivati?
Kako bi vi? Nebi uzeli povoljniji kredit od kineske banke, već bi “domoljubno” radije plaćali kredit po, za vas, lošijim uvjetima nekom Talijanu, Austrijancu, Mađaru? Nebi rekao, no ostavljam mali prostor i za mazohizam, razumije se.
Veoma cudno, pa imali su 2.4 milijarde profita prosle godine.
Nije čudno. Zar vi mislite da je tih 2,4 milijarde USD profita negdje pohranjeno ili zamrznuto ili izuzeto iz poslovanja? Ne, nije. Profit se dijeli dioničarima ili se zadržava u kompaniji. Prema tome, taj novac je nakon obračuna, ušao u redovito poslovanje i skoro nema nikakve mogućnosti, a da bi Turkish odjednom ili kroz neko srednje razdoblje nagomilao taj novac na hrpi, a bez da našteti tekućm poslovanju.
Upravo iz tog razloga, kompanijama, koje su u ozbiljnom poslu, uvijek je bolje, ekonomičnije i praktičnije, uzeti ugodan kredit i njime premostiti nastalu financijsku obvezu. To je u poslovanju većih tvrtki, a i onih manjih, gdje je menadžment toga svjestan, uvijek povoljnije raditi s tuđim novcem nego sa svojim. Ovo važi čak i za fizičke osobe. Npr. treba mi 100 000 eura za nespecificirane potrebe, a situiran sam. Da li ću sada ići prodavati imovinu ili isprazniti račune do kraja? Nipošto. Lijepo ću otići do banke, zatražiti lombardni kredit, staviti moj novac na računu kao jamstvo, a uzeti njihovih 100 000 eura i s njima učinti što sam planirao… Iz tekućih prihoda ću lijepo vraćati tih 100 000 ugodno rapoređenih kroz vrijeme i kada ih otplatim, em sam obavio što sam trebao s tuđim novcem, em je moja polazišna imovina i poslovanje ostalo netaknuto. Eto, zato je Turkish to uzeo.
Nadam se da je i Alen ovo procitao.
Bila je slicna rasprava za Er Srbiju i druge kompanije koje su plusu a uzimaju kredite.
Jesam, jasno.
Nije. Profit ide dioničarima, a procjena uprave da pola milijarde Eura zaduženja nije nešto što treba brinuti