Airbus A321XLR je najavio dodatno kašnjenje projekta. Projekt je već pomaknut sa 2023. na 2024. no sada se pretpostavlja da će isporuke još kasniti i da će se pomaknuti na kraj 2024. ili čak na 2025. Airbus trenutno ima 465 narudžbi za ovaj avion.
autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: Airbus
Ne čudi. Danas je to očito normalna stvar da novi avioni kasne. Kako kompanije ne uspjevaju isplanirati dobro, te time stvaraju enormne gubitke. I hajde jedan-dva modela, ali baš svi?
Upravo tako. Ono pa kako baš kod svakog modela uspiju promašiti rokove i to ne za malo. I pritom kompaniji napucaju višemilijunske troškove. Pobogu! Pa dodajte koji mjesec više i nemojte gubiti novac. Koja glupost.
Kao i obično, stvar je u sistemu koji tako nešto dozvoljava i čak nagrađuje. Ako ste neki od menadžera zaduženi za vođenje projekta, brže ćete napredovati i biti uspešniji ako prikažete svoj projekat kao brži ili jeftiniji, pa čak i ako to nije realno. Jer sve je manje stručnjaka na visokim pozicijama i ako imate dva menadžera, jednog koji kaže “projekat će trajati 10 godina i koštati 2 milijarde” i drugog koji kaže “projekat će trajati 7 godina i koštati 1,5 milijardu”, pa čak i ako to nije realno, taj drugi će sigurno proći. Štos je što oni koji donose odluke znaju da će dobijati masne bonuse sledećih sedam godina, a posle toga će lako promeniti firmu ako treba. Što je najgore, najčešće ni to ne moraju – lako okrive kašnjenje na radnike (štrajkovi i sl.), višu silu (krize, pandemije, ratovi, zombiji) ili šta god je zgodno, i onda iako kompanija ima penale, oni nastavljaju da dobijaju svoje bonuse i retko kad budu odgovorni za bilo šta. I, onda kad se tako pogleda – zašto ne?!
Isto važi i za samu kompaniju – kada treba da proda taj svoj avion, lakše će prodati proizvod koji će “brzo” bit gotov i biti “jeftiniji”. Čak i ako znaju da neće biti tako, ako friziraju brojke, lakše će proći na tenderu, a kada jednom sve postane očigledno, kupcu je već kasno da traži alternativu, pa će morati da pristane na većinu probijenih rokova. Čak i ako kompanija mora da plaća penale, a vrlo često ne mora ni to jer imaju para za dobre advokate, opet niko od menadžera neće biti odgovoran niti će prestati da dobija svoje bonuse. Ako je kompanija jaka, onda će verovatno i lobirati, dobijati pomoć od države/država, pa će ceh na kraju jedino platiti Žika i Mika koji u životu nisu videli avion osim na slici. Boeing je očigledan primer svega toga, ali ne treba imati iluziju da u drugim kompanijama nije slično.
Jedini način da se to prekine je da oni odgovorni budu debelo kažnjeni i udaljeni iz avioindustrije. Ali, dokle god su ti odgovorni oni koji kroje pravila, od toga neće biti ništa i mi nastavljamo da idemo u istom pravcu, nizbrdo.
Nažalost potpuno ste u pravu. Potpisujem svaku riječ. Svaka čast na komentaru. Respect!
Vrlo lepo ste sve rekli.
Izgleda rec odgovornost ne vredi nista i nema težinu ako ste vi ti odozgo koji pi**ju po drugima ispod sebe. Ali zato vrlo brzo se nađu odgovorni na mnogo nižim pozicijama koji u većini slučaja i nemaju uticaj na razvoj i tok dogadjaja (čitaj : projekta).