ToMontenegro će dobiti još milijun EUR, pa su sada izdvajanja za kompaniju 20 milijuna EUR, na koje treba dodati i 21,8 milijun EUR za kupnju dva Embraera E195. Istim su izdvajanja prešla 41,8 milijun EUR. I to sigurno nije sve, biti će tu još puno milijuna na ovaj iznos. A pritom još nisu vraćeni dugovi Montenegro Airlinesa koji prelaze 100 milijuna EUR.
Kompanija je raspisala natječaj za 50 zaposlenika. Ova brojka zaposlenih nije dostatna ni za jedan, a kamoli dva aviona, što znači da će se raspisati još bar jedan natječaj do pokretanja kompanije. Na ovom natječaju traže se piloti, kabinsko osoblje, operativno osoblje, administracija, te voditelji ureda u Podgorici, Tivtu i Beogradu. Kompanija još ne zna koliko će imati aviona, zaposlenika, te na kojim linijama će letjeti. A do pokretanja kompanije ostalo je tek dva mjeseca. Karte su već odavno morale biti u prodaji.
I na kraju, vlast se ipak odlučila da će se brend zvati Air Montenegro. Ajde, hvala ti bože bar nešto pameti. ToMontenegro je zvučao kao LCC. Treba li Crnoj Gori takav image? Zadržavanjem kontinuiteta sa starim imenom potencijalni inozemni putnik, koji nema pojma da se stara kompanija ukinula, je mogao zadržati kontinuitet i nastaviti letjeti sa kompanijom. ToMontenegro to sigurno neće napraviti. A uz sve probleme profiliranja na tržištu, stanke od pola godine, kompaniji istinski još ne treba zbunjenost stranaca. Domaće stanovništvo će još i krenuti letjeti sa novom kompanijom, što inercijom, što iz nacionalnog ponosa, što iz praktičnih razloga, ali stranci će se pogubiti, stranci će misliti da se radi o novoj kompaniji, stranci će biti uvjereni da se radi o startupu koji je i te kako nešto što putnik izbjegava u strahu da mu ne propadne karte. Zašto pobogu još jedan minus kompaniji koja će se boriti sa tolikim problemima da se profilira? No, eto bar nešto oko ovog ludila zvanog ToMontenegro da je vlast napravila kako treba.
autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: Montenegro Airlines