analiza objavljena: 19.5.2019, analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Eurowings

Gotovo svatko tko iole poznaje situaciju u regiji, rekao bi da će Eurowings napraviti svoju prvu bazu u regiji negdje u Hrvatskoj, moguće u Splitu, u kome ima 10 linija od čega 4 cjelogodišnje, ili Dubrovniku gdje operira 7 sezonskih linija, no najvjerojatnije u Zagrebu gdje ima 5 linija od čega 4 cjelogodišnje. Na svim ovim aerodromima Eurowings kao dio Lufthansa grupe imao bi sinergijski efekt sa ostatkom grupe, obzirom na brojne letove Lufthanse, Austriana, Swissa i Brusselsa, a može uspostaviti bolju suradnju sa Croatiom Airlines najbližim mogućim partnerom Lufthansa grupe. Zagreb je najlogičniji izbor jer bi sa Croatiom imao konekcije prema Splitu, Dubrovniku, Puli, Zadru, Braču, Osijeku, Sarajevu, Mostaru i Skopju, tijekom zime Zagreb ima više Eurowingsovih letova nego Split, a i sinergija sa Lufthansom bila bi neusporedivo bolja obzirom na 5 dnevnih letova Lufthanse (FRA, MUC) i 3 Austriana (VIE), uz još 11 dnevnih letova Croatie prema Munichu (2), Frankfurtu (3), Zurichu (2), Beču (2) i Bruxellesu (2). I pisac ovih redova prognozirao bi bazu u Zagrebu ili u Splitu, a nikako ne u Prištini.

Iako Priština ima najviše cjelogodišnjih linija (dvije više od Zagreba i Splita), frekvencije ovih linija su vrlo skromne. Priština je imala manje Eurowingsovih letova ljeti nego Split, te jednako kao i Zagreb, no od Zagreba ima manje letova zimi.

 No, kako će ovaj članak pokazati, ukoliko je Eurowings već tražio prvu bazu u regiji, Priština je, zapravo, najbolji izbor.

 Osim otvaranja baze u Prištini sa dvije nove linije, Eurowings je u regiji otvorio nove linije iz Splita za Nuremberg (4.4.), iz Sarajeva za Berlin (3.6.), iz Ohrida za Stuttgart (1.7.) i Dusseldorf (2.7.). To je sveukupno 6 novih linija i velika povećanja postojećih frekvencija.

PRIŠTINA ZA VRIJEME SFRJ GOTOVO NIJE IMALA LETOVA

Prištinski aerodrom otvoren je tek 1965. godine. Uz civilni dio aerodroma bila je i jedna od najvećih zrakoplovnih baza JRV-a, Slatina, koja je nakon Željave imala najveći podzemni kompleks na prostoru bivše Jugoslavije.

Za vrijeme bivše države Priština je imala tek simboličan promet. Tako je u ljeto 1989. JAT letio tek 6 tjednih letova na dvije linije, da bi u zimi 1990/91 i ljetu 1991. JAT imao tek 1 liniju sa samo 2 tjedna polaska.

Tijekom NATO napada 1999. godine aerodrom je bio bombardiran, a potom su isti zauzeli ruski padobranci. Od lipnja (juna) 1999. na aerodromu su međunarodne snage KFOR, koje su tamo još i danas.

Priština je 2010. dana u koncesiju tursko-francuskom koncernu Limak Kosovo International Airport Sh.a. Indirektno, preko koncesije Lyonskog aerodroma, Vinci, koncesionar Aerodroma Beograd, postao je suvlasnik ove koncesije. Koncesija je dana na rok od 20 godina. Limak je 2013. u Prištini otvorio novi terminal kapaciteta 5 milijuna putnika, povećao je stajanku, izgradio novi kontrolni toranj, cestovnu infrastrukturu i parkiralište. Terminal je veličine 45.000 četvornih metara i ima 3 zračna mosta. Investicija Limaka je bila 130 milijuna EUR. Prošle godine najavljena je nova investicija od 30 milijuna EUR za proširenje piste sa 2.560 metara na 3.000 metara što bi omogućavalo slijetanje manjih širokotrupaca u Prištinu.

Od 2009. na Prištinskom aerodromu bio je baziran LCC Belle Air Europe koji je u floti imao dva aviona (A319 i A320) i letio na 12 linija u Albaniji, Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Švicarskoj. Belle Air je bio i najveći prijevoznik u Prištini. Uz to Belle Air je imao dobru konektiranost iz Prištine preko svoje glavne baze u Tirani, a jednako tako kompanija je konektirala putnike i preko prištinske baze. No, 26.11.2013. kompanija je bankrotirala i prekinula sve letove, zbog čega je Priština izgubila više od 220.000 putnika, a oporavak je trajao čak dvije godine.

Od zime 2010. na Prištini bazu ima i Adria sa jednim A319 (prošle zime iz baze je letio CRJ-900). Iako je već idućeg ljeta baza imala čak 7 linija (Ljubljana, Frankfurt, Munich, Dusseldorf, Bruxelles, Copanhagen, Paris), broj linija je konstantno padao, da bi danas prištinska baza imala samo tri linije sa 28 tjednih polazaka: Ljubljana (14 letova tjedno), Frankfurt (8) i Munich (6), a bazirani avion leti i Tiranske linije (po tri tjedna leta za Frankfurt i Munich).

U Prištini posluje i virtualna kompanija Air Prishtina, koja je u 2005. registrirana u Zurichu, Švicarska. Kompanija je nastala od turističke agencije Reisebüro Prishtina. Ova turistička agencija djeluje od 1981, a ima poslovnice u 15 europskih gradova. Air Prishtina je virtualna kompanija koja nema svoje avione i operacije, već je koristila avione Germanie, kao i Germanijin AOC, dok Air Prishtina prodaje karte na zakupljenim letovima. Germania je planirala i bazirati jedan avion u Prištini, no bankrotirala je par mjeseci prije realizacije ovog plana. Letove je umjesto nje nastavila mala grčka charter kompanija Orange2fly (u floti ima samo 4 A320), a Air Prishtina je ušla u vlasništvo preživjele švicarske podružnice Germania Flug. Preko ovih kompanija Air Prishtina trenutno obavlja 5 linija.

Na isti način je funkcionirala i virtualna kompanija Kosova Airlines. Kompanija je od 2003. do 2006. iz Prištine letjela sa avionima različitih kompanija, posljednje sa Boeingom 737-700 Hamburg Internationala. Iako nakon 2006. nisu imali vlastitih letova, 2009. su pokušali sa MD-82 slovenske Aurore, no isto se nije realiziralo zbog bankrota Aurore. Posljednjih godina Kosova Airlinese se više ne pojavljuje.

U usporedbi sa drugim aerodromima regije, Priština ima vrlo slabu konkurenciju. U krugu 200 km ima tek jedan veći aerodrom (Sofija), tri aerodroma svoje veličine (Tirana, Skopje i Podgorica), te jedan manji aerodrom (Niš).

Ipak Skopski aerodrom ogromna je konkurencija Prištini i oba aerodroma doslovce vode rat za svakog putnika. Prištinski aerodrom je godinama imao više putnika od Skopja, no prošle godine ova razlika se smanjila na samo 7.491 putnika. U prvih tri mjeseca ove godine Priština je ostvarila 476.154 putnika, a Skopje 454.448 putnika.

No, Skopje tek treba povećati broj putnika baziranjem petog Wizz Airovog aviona i uvođenjem četiri nove linije, uz već uvedene linije Aegena za Atenu (akumulirat će nove putnike prvih 10 mjeseci godine), te dvije charter linije Pegasusa za Dalaman i Izmir koje se pokreću 2.6. Ipak i Priština ima nove linije i to tri linije Wizz Aira, uvedene prošle zime, ali koje će akumulirati nove putnike cijelo proljeće, ljeto i jesen, jednu liniju Norwegiana (Stockholm Arlanda), te dvije nove linije baziranog Eurowingsa, uz povećanje frekvencija na postojećim linijama.

Ova dva aerodroma imaju bitno različitu strategiju. I dok Skopje ima baziranih 5 aviona Wizz Aira, koji akumuliraju najveći broj putnika, Priština nema dominantnog prijevoznika, već niz kompanija ima više linija iz aerodroma.

*Swiss i Edelweiss

**uključujući i dvije nove linije koje se pokreću u lipnju (junu)

Priština ima ukupno 38 linija, Skopje bitno više 52 linije. Skopje ima nešto više LCC linija, i manje legacy prijevoznika.

No, Priština je bitno povećala udio LCC u svojim linijama u samo godinu dana, obzirom da je omjer sve tri vrste prijevoznika prošlog ljeta bio podjednak. 

Očito je novu inicijativu za privlačenje kompanija koju je prošle godine objavio Prištinski aerodrom uradila plodom, pa je osim zimus uvedenih linija Wizz Aira, i niza drugih linija i povećanja frekvencija, i ovo baziranja Eurowingsovog aviona rezultiralo tom inicijativom. Da bi kompanije mogle dobiti popuste moraju koristiti avion od najmanje 21 tonu MTOW, što znači da je najmanji avion za ove linije ATR 72 (ATR 42 je manji od toga). Uz to nova linija ili nova frekvencija ne smije se obnašati najmanje godinu dana. Linija mora biti nonstop, tj. ne smije biti preko neke druge destinacije, a prijevoznik mora garantirati da će je održavati minimalno dvije iduće godine i da će pritom imati bar 90% ostvarenja linije. Za svaku novu liniju Priština odobrava dvije godine 100% oslobađanje od taksi za slijetanje, te 60.000 EUR za dvije godine za promociju linije, a za svaku novu frekvenciju postojeće linije jednu godinu 100% oslobađanje od taksi za slijetanje i 30.000 EUR za promociju linije (u oba promotivna slučaja i kompanija mora dokazati da promovira liniju). Aerodrom će davati i potpore prema količini putnika kojeg prijevoznik ostvari u kalendarskoj godini i to

Tako kompanija koja bi imala 350.000 putnika (ekvivalent jednog baziranog aviona) u godinu dana može očekivati godišnju potporu od 825.000 EUR. Aerodrom je odlučio motivirati i baziranje aviona, što definiraju kao obvezu aviona da prenoći u Prištini, te da prvi jutarnji let bude iz Prištine, pri čemu avion mora obaviti minimalno 500 povratnih letova godišnje iz Prištine. U ovom slučaju aerodrom odobrava 100% popusta na prve dvije godine za parkirališne takse, te za 20 m2 prostora unutar airsidea. Aerodrom daje još popuste za letove izvan top sezone, te za letove u vrijeme dana kada nije vršno opterećenje u sezoni, kao i za još niz drugih opcija kojima se motivira povećanje putnika. Više nego motivirajuće za Eurowings.

Zašto se Eurowings bazirao baš u Prištini?

Već godinama govorim kako je Eurowings pokazao koje je njegovo strateško tržište. Potpuno je poharao Hrvatsku, gdje sa ostalim prijevoznicima Lufthansa grupe ima više tjednih letova nego i nacionalni prijevoznik Croatia Airlines. Osvaja BiH (ima tri linije iz Sarajeva i dvije iz Mostara), simbolično je prisutan u Crnoj Gori (samo jedna linija), kao i u Makedoniji (u srpnju otvara linije za Dusseldorf i Stuttgart). Iz Srbije se povukao, ukinuvši posljednju sezonsku liniju iz Stuttgarta za Beograd. No, u Prištini Eurowings je prisutan već vrlo dugo, konstantno raste po broju linija i frekvencija. U nizu članaka sam jasno naveo da će Eurowings prije ili kasnije otvoriti bazu u Prištini. No, bio sam uvjeren da će to prije učiniti u Zagrebu, Ljubljani i Splitu, a u Prištini u drugom valu zajedno sa Dubrovnikom.

Kao što sam u uvodnom dijelu rekao, ipak je niz faktora koji su ubrzali odluku Eurowingsa za baziranjem aviona u Prištini.

U prvom redu Eurowings ne želi da se posrnula Germania, tj. njen švicarski ogranak ponovo razvije. Učinit će sve da kompanija propadne kao i njena starija sestra u Njemačkoj. Naime, udio u švicarskom Germania Flugu kupila je upravo Albex Aviation (Reisebüro Prishtina), vlasnik brenda Air Prishtina. Trenutno posrnula kompanija ima samo tri aviona (A319) i leti na 24 leisure destinacije. I to ne bi bilo tako opasno po Lufthansa grupu da prije par dana u Germaniu Flug nije odlučila investirati i poljska kompanija Enter Air koja je kupila 49% udjela. Enter air je ozbiljna charter kompanija koja ima flotu od 25 aviona (23 Boeinga 737-800 i 2 Boeinga 737MAX8), a ima naručenih još 4 MAX8 aviona. Enter leti iz 4 baze u Poljskoj na čak 74 destinacije u 19 zemalja. Novi vlasnici su najavili rebrendiranje kompanije i mijenjanje imena Germania Flug. U regiji Enter leti u Dubrovnik, Split, Ohrid i Podgoricu.

Sada je jasnije zašto je Eurowings uveo baš dvije linije u Švicarskoj. Na ovaj način oni udaraju na Geramniu Flug, te su preduhitrili možebitno reaktiviranje plana o baziranju aviona u Prištini koji je prekinut bankrotom njemačke Germanie. No, kako Germania Flug 2020. povećava flotu za 100% sa tri A320neo, vrlo lako bi mogla ponovo donijeti odluku o baziranju aviona, te preuzimanju svih linija od Orange2Fly. Nije li indikativno da na novouvedenim destinacijama Eurowings gotovo uopće ne leti. Tako za Basel ima tek jednu cjelogodišnju i jednu sezonsku liniju, a za Genevu tek jednu liniju. Vrlo indikativno!

Konačno ogromna većina putnika iz Prištine je dijaspora, koja prvenstveno živi u Njemačkoj i Švicarskoj. Više nego logično da stoga Eurowings pokuša preuzeti većinu tih putnika. I dok u Hrvatskoj Eurowings već dominira u prijevozu dijaspore iz Njemačke, a gdje i nema baš neke konkurencije, u Prištini to baš i nije tako. Tamo na svim linijama, osim na Cologneu, ima konkurenciju, a na nekima su i tri prijevoznika. Najveća konkurencija Eurowingsu su linije Air Prishtine koje operira Orange2Fly, a koje će vrlo brzo preuzeti Germania Flug. Orange2Fly i nakon povećanja Eurowingsa ima gotovo jednak broj letova tjedno.

Neke linije Orange2Fly operira Germania Flug

Naravno, Swiss kao dio iste Lufthansa grupe, te Adriu koja leti kao feeder Lufthanse iz Prištine Eurowings ne doživljava kao konkurenciju, upravo suprotno.

Kako je ovaj prostor vrlo udaljen od Zapadne, Središnje i Sjeverne Europe, gdje se ta dijaspora nalazi, vrlo je demotivirajuće dugotrajno putovanje autobusima, vlakovima i automobilima, pa jeftine avionske karte i te kako mogu biti motivirajući faktor korištenja zrakoplova. Politička nestabilnost ove regije svakako je dodatan motivator na korištenje zračnog prijevoza. Stoga je i to jedan razlog da je Eurowings odabrao Prištinu umjesto Zagreba ili Splita koji su bitno bliže Zapadnoj i Središnjoj Europi, a potencijalni putnici daleko više koriste automobile, vlakove i brojne autobusne linije.

Ovim potezom Eurowings je napao i na easyJet i Wizz Air koji imaju zavidno prisustvo u Prištini, a posebno Wizz Air koji se ozbiljno počeo širiti, povećavši broj linija zimus sa dvije na pet, te ozbiljno povećavši broj frekvencija.

Ovaj potez bi mogao ozbiljno naštetiti Adriji. Njeni letovi iz Municha su i dalje u code-share sa Lufthansom, no, svi znamo kako rezonira Lufthansa. Nemalo je primjera kako je odbacila svoje dojučerašnje najbliže partnere i prekinula suradnju sa njima, što je izazvalo brze bankrote tih kompanija. Još su svježi primjer njemačkog Augsburg Airwaysa i Cirrusa.

U svakom slučaju Eurowings je na ovaj način ozbiljno uštedio. Em će baziranjem aviona dobiti ozbiljne uštede iz motivacijskog plana Prištinskog aerodroma (a uvjet od 500 letova godišnje je već odavno ispunjen), em će angažiranjem jeftine lokalne radne snage učiniti poslovanje bitno isplativijim barem na linijama iz Prištine. Iako, ne bih se čudio da Eurowings u budućnost bazira i dodatne avione koji bi, po uzoru na Adriu, u budućnosti mogli letjeti i iz Tirane, a, zašto ne, i iz Skopja i drugih gradova.

Stoga ne treba čuditi da je upravo Priština prva baza Eurowingsa nakon Palma de Mallorce izvan Njemačke i Austrije.

U ovoj bazi Eurowings je bazirao svoj A319 sa 150 sjedala. Osim uvođenja dvije nove linija bazirani avion će značajno povećati i broj frekvencija postojećih linija.

Priština je baziranjem Eurowingsa napravila bitan iskorak. Svakako bitno bolje rješenje nego prvotno planirano baziranje Germanie. U svakom slučaju, ponavljam zadnju rečenicu iz komparativne analize o Prištini i Skopju od prije godinu dana: ostaje za vidjeti čija strategija jest uspješnija. Za sada je Skopje bolje na kratkim stazama, no pitanje je koliko je na duge pruge pametno „stavljati većinu jaja u jednu košaru“. Baziranje Eurowingsa u Prištini u prvom redu je ozbiljan udarac Skopju.