Airbus ima ozbiljnih kašnjenja u isporukama aviona, a zbog problema sa radnicima, kašnjenja isporuka dijelova i manjkom radnika. Airbus je u prvih četiri mjeseca isporučio 204 aviona, dok je prošle godine u isto vrijeme isporučio 181 avion. Kompanija ove godine planira isporučiti 800 aviona, što znači da je u prvih četiri mjeseca trebao isporučiti 267, a n 200 aviona i da u ostatku godine morao ozbiljno povećati proizvodnju. Prošle godine kompanija je isporučila 735 aviona.
No, backlog kompanije se ozbiljno povećava. Primjerice A320neo obitelj ima backlog od 7171 aviona, a prošle godine je Airbus isporučio 317 ovih aviona. To znači da u ovom momentu Airbus treba 22,6 godina da isporuči sve avione. Potpuno neprihvatljivo.
Nažalost identična situacija je i u Boeingu koji također ima enormna kašnjenja, te mu backlog ozbiljno raste. Backlog B737MAX je 4.768 aviona uz isporuku prošle godine od 387 ovih aviona, što znači da bi se backlog isporučivao 12,3 godine.
analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Airbus
Prilika za Embraer i njihov možda budući MOM kojeg toliko kriju pa čak i nijekanju.
Idealna šansa kinezima da pokriju Kinu i dobar dio istočne i južne Azije svojim Comacom. Tehnologiju i standarde su iskopirali od Airbusa, resurse imaju, para imaju koliko hoće, sirovine i izvore energije isto tako, radnu snagu u neograničenim količinama, sada im samo treba poslovne mudrosti da to uobliče i proizvode Comace prvo u desetinama komada, a zatim u stotinama godišnje. Doduše, u Europu ih Airbus neće pustiti nikada, a ni ne treba im Europa. Azija je toliko ogromno tržište da Comac bez problema preuzima kontrolu u tom dijelu svijeta. Samo da još fino profiliraju poslovnu komunikaciju i vode računa o standardima i Comac ima Aziju u šaci.
Comac za sda nema ni izblizu kapacitete ni za svoje kineske potrebe, a kamoli za izvoz. No, obzirom na žestoku kampanju u jugoistočnoj Aziji vrlo vjerojatno žele izvoziti i povećati proizvodnju. Hoće li uspjeti? Vidjet ćemo.