autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: Montenegro Airlines
CEO Montenegra Vlastimir Ristić je ekskluzivno za zamaaero podijelio svoja razmišljanja o budućnosti crnogorskog nacionalnog prijevoznika. Gospodin Ristić se složio sa zamaaero da male zemlje moraju financirati avijaciju, no pritom mogu birati hoće li financirati svoju ili tuđe kompanije. Ipak, gospodin Ristić ističe da ako financiraju svoje kompanije novac ostaje u zemlji, zapošljavaju se svoji ljudi, koji plaćaju porez, zemlja ulaže u svoje pilote, koji imaju svoje obitelji u zemlji, a svoje visoke plaće troše u svojoj zemlji. No još je bitnije da tada država upravlja svojim destinacijama, ulaže u linije koje vremenom postaju ozbiljan turistički tok.
Jednako tako država upravlja svojim avionima u kriznim situacijama, a važnost istoga se najbolje pokazalo upravo u Covidu-19. Gospodin Ristić je pritom naglasio da je Montenegro Airlines spreman za prijevoz cjepiva, te samo čeka odluku vlade i cjepivo će za par sati biti na raspolaganju građanima.
Gospodin Ristić smatra da je samo kupovina aviona rješenje za male zemlje koje žele imati funkcionalne kompanije. Pritom smatra da je iznajmljivanje avione loša opcija jer mala tržišta ne mogu osigurati nalet koji opravdava fiksnu rentu. Lizing ima smisla samo ako se fiksna renta razbije na velik nalet. U suprotnom slučaju fiksni troškovi gutaju svaki rad.
Gospodin Ristić se složio sa zamaaero da je sada izvrsno vrijeme za kupovinu, ili lizing aviona, posebno Embraera kojih ima velik broj svježe prizemljenih, a govorimo o avionima koji nisu jako stari i imaju relativno mali broj sati leta, a koji je avion na kojem će Montenegro graditi flotu.
Radi malog pojašnjenja cijele stvari i poštovanja prema čitaocima da dodam. Moja gledišta se prvenstveno odnose na MA, ali nijesu bitne razlike ni za druge male zemlje (ovdje ubrajam sve ex YU zemlje). Države moraju pomoći kompanije sa nacionalnim imenom jer su to preduzeća od nacionalnog značaja. Meni je sasvim u redu, pomoć koja je dozvoljena regulativom EU – da se jednom u deset godina može dobiti. I tada pomoć iskoristiti za nabavku/obnovu flote. Time država obezbjeđuje (ili pomaže da se obezbijede) osnovna sredstva ovih kompanija. I to mora bitii dovoljno. Strategija mora ići dugoročno, a deset godina je dobar period. Svim ostalim učesnicima u avio saobraćaju, koji je btw, hvale uspješnim poslovanjem, (aerodromi, kontrole leta, agencije…) su države dale osnovna sredstva. I/ili monopole po osnovu kojih posluju. Zato su oni u ogromnoj prednosti u odnosu na kompanije koje u stvari, obezbjeđuju putnike od kojih sve zavisi. A kompanije uživaju u često i nelojalnoj konkurenciji. Konkurenciji koja se skriveno, sa više strana pomaže (LCC). Bilansi poslovanja nacionalnih prevoznika u vazdušnom saobraćaju se ne smiju posmatrati odvojeno, kao bilansi bilo koje druge firme u zemlji. Oni ne postoje da pravili profit, naročito, ponavljam, u malim zemljama, već da bi vršili društvenu funkciju i omogućile zemlji čije ime nose, bolje, savremene uslove za rad i napredak. Sve u svemu, previše kritika a pramalo podrške nacionalnim prevoznicima. Kad i ako ih izgubimo, vidjećemo svoje! Dobro ste Alene vi pitali, da li smo i da li ćemo nešto naučiti od Slovenije? Oni su mnogo puta, pametno, učili na našim greškama. Pa evo prilike da i mi naučimo od njih, kako ne treba.
Hvala na interesovanju i komentarima svim čitaocima portala.
Vlastimir Ristić
Sasvim logicno pojasnjenje, gdina Ristica. Kao sto je i logicno da bi bila druga prica da su aerodromi i avio kompanija jedno preduzece. Aerodromi raspolazu drzavnom imovinom, kao sto Plantaze raspolazu hektarima zemlje. A MA nema kapital,ali zato zaposljava domace ljude, skolovao je kadrove, i trebalo bi ih sacuvati, preko cijele godine dovoli turiste, preko zime odrzva dosputnost kad nema price o profitabilnosti i omogucuje da ekonomija napreduje.
Hvala na pojašnjenju g. Ristić, i što sudjelujete u rapsravi.
Sve što ste napisali je logično. Posebno mi je nonsens podrška stranih LCC, kompanija koje niti ne plaćaju porez u državi, niti imaju zaposlenih, niti održavaju avione, često kada niti ne nabavljaju išta na dolaznom aerodromu. To nema apsolutno nikakog smisla. Ni najmanjeg. A stvara se nacionalnim prijevoznicima konkurencija. Nelojalna.
Logično je to što ste napisali g. Ristić. Pitanje je jeste li Vi naučili na primjeru Slovenije? Mislim da nije problem ako se u neku kompaniju ubaci ogroman novac, nego što će sa njom biti nakon tog novca. Ako tim novcem napravite AirBaltic nikom neće biti žao ulaganja. No, ako je to još jednom bačen novac. Nadam se da neće biti. Mislim da ćete se složiti sa mnom da sam u pravu.
Sa g. Ristićem sam imao jedan višesatni ručak u Podgorici. Čovijek je iz realnog sektora, vodi vrlo uspješnu privatnu kompaniju. Više je nego realan, upija ko spužva, pita, uči, interesira se, i nadasve je racionalan. Iskreno, ako itko može onda je to on.
Nije nelogicno to sto govori Ristic. Samo ne razumijem logiku sa lizingom. Pa svi ga koriste, i oni veliki i oni mali, kako onda to nije isplativo za Montenegro?
Pa hoće čovjek da mu poreski obveznici kupe avione i da po tom pitanju kompanija nema nikakvog troška. Baš bistro i pametno.
Upravo tako. Kakav genije, bolje da država potroši 10x da bi on i jagnjeća brigada imali uhlebljenje, nego da plati x kroz javne tendere kompanijama koje ustvari imaju neki poslovni model i nisu rupe bez dna. Ma nije valjda. Katanac i zbogom.
Koje javne tendere? Pa slovenci sada plaćaju druge za milost da lete na neprofitabilno tržište. Što njima nisu nagrnuli lou kosteri i legacy prevoznici kad je Adrija bankrotirala?
Lou kosteri mogu, pored svih legalnih i nelegalnih varijanti u poslovanju, da funkcionišu na velikim tržištima gde je velika potreba za putovanjima i veliki broj putnika, što ex-YU nije. Zato se ovde njima plaćaju poznate i nepoznate subvencije.
Šta katanac i zbogom, tebe će konsultovati!?
Kompanija je u vlasništvu države (poreskih obveznika) tako da imati trošak preko kompanije ili preko pomoći vlade, u konačno, isto. A ko misli da se ovaj biznis na našim prostorima može finansirati iz realnih prihoda neka se osvrne na predhodne decenije i kaže koja je to nacionalna kompanija bila pozitivna a da po sredi nije neka finansijska gimnastika. A ukoliko takođe misli da su lou kosteri modeli poslovanja koji su u skladu sa zakonima, posebno onim monopolističkim, onda je vreme da se otrezni.
Entuzijasta, tamo gde je izražena sezonalnost, troškovi lizinga van sezone (čitaj 7-8 meseci godišnje) su omča oko vrata kompanijama. Lizing kompanije su medju najvećim finanansijskim predatorima na svetu, avion se u konačnom plati i za 30% više nego kataloška cena, pa je ušteda više nego logična.
Autobuse u BG ne kupuje GSP, nego država. Autoput ne finansiraju Koridori Srbije, nego država putem kredita, Aerodrom Beograd nije napravilo aerodromsko preduzeće nego država, itd.
Postavlja se moralno pitanje: da li je država nekome majka a nekome maćeha? Kako nekome država može da pruži osnovna sredstva za rad a nekome (avio kompaniji) ne može. Koji je to finansijski kriterijum da li neko to zaslužuje, da nije profitabilnost? Sigurno nije jer znamo da GSP to nikada ne može biti.
I onda je potrebno samo se odrediti, da li je bolje da plaćamo prevarante lou kostere ili lokalne ljude.
Uzdravlje!
Što se tiće financiranja kompanija činjenica je da male države moraju davat novac za zrakoplovstvo, svoje ili strano (LCC ili pak nekom drugom poput LOT-a u Budimpešti i Pragu). A vlastita kompanija je bar garant da će razvijat linije i tržišta i zapošljavat domaću raju. Kad jednom to otkantate nema povratka nazad.
Je li financiranje LCC sretno rješenje? Ako jest zašto Tuzla ima manje od jednog leta dnevno, zašto je Skopje desetkovano, zašto Banja Luka ima samo jednu liniju Ryanaira? Jesu li drugi legacy kojima se daje novac sretno rješenje? A jesu li u Ljubljani i u Sarajevu uspjeli u tom naumu?
Za sada je najbollje rješenje vlastita kompanija. Naravno, da je uvjet za tako što da se novac pametno uporabi, kao što je to bilo u slučaju LOT-a, airBaltica i niza drugih. Na koncu te države imaju ozbiljnu konektiranost i još prihod od nacionalnog prijevoznika. Jel se tu isplatilo ulaganje od 200+ milijuna EUR? Naravno da je.
Što se tiće lizinga, to sve stoji što ste napisali Fin momak. Ali ne u ovom momentu. Sada se bez imalo problema, posebno za starije avione i novije Embraere može dobiti lizing na 5 ili 10 godina na power by hour. A tu onda nema puno rizika za kompaniju i to je svakako bolje i povoljnije nego kupovina aviona. Konačno, i druge kompanija su vrlo sezonalne. Pogledajte Voleteu, zimi ima prizemljeno 80% flote (i prije Covida-19). Pa svejedno ima avione na lizing. NI easyJet, a i mnogo drugi koji zimi imaju prizemljeno brdo aviona nisu daleko od toga.
Alene, hvala Vam na dodatnim komentarima, drago mi je da delimo razumne stavove …
Pitanje lizing ugovora na ovim prostorima se svodi kao i sve ostalo – pristup povoljnim finansijskim paketima. Mi u regionu teško, gotovo nikako nemamo pristup povoljnim kreditima i zato se ne možemo porediti sa ostalima. Na koja god vrata se zakuca, zna se odakle dolazimo i lako se pogledaju kreditni rejtinzi S&P-ija, Moody-ija i sličnih te se prave ugovori koji su nepovoljni ne samo po ceni nego i ostalim uslovima. Ugovori koji su napravljeni u predhodnom periodu sada lizing kuće posebno jako eksploatišu (bogati su još bogatiji) te prekidanje takvih ugovora (radi sklapanja povoljnijih koji se sada mogu sklopiti) bi koštalo nerealno mnogo i ne pada im na pamet da ih olabave, nego davljenika drže milimetar iznad površine i cede koliko može. Meni potpuno razumno, oni ljudi rade samo svoj posao i maksimiziraju profit.
Svi smo svesni da jedan Wizz (čitaj JP Morgan) dobija uslove kreditiranja za kupovinu aviona koji ostali mogu samo da sanjaju i onda pričamo o istim uslovima poslovanja. Zato ne volim da se poredimo baš sa svima.
Quod licet iovi, non liced bovi.
Ovde u lokalu moramo biti pametniji i sposobniji u samoj delatnosti mislimo li preživeti u ovom biznisu.
Sve najbolje!
Ma jasno, tu ste potpuno u prvu. U jednom od prošlih tekstova sam upravo to napisao. Lezori jako dobro znaju i tko je u kakvom stanju, i tko će dobiti državnu pomoć, a tko neće, i tko je velik (i bitno im je da opsatne), a tko je mali i puca im klinac. I da, oni će držat kompanije taman na milimetar iznad vode. Jer im nije interes da kompanija umre jer ju mogu musti još godinama, ali ih želi i oguliti. Norwegian je najbolji primjer.
No, ipak je bilo nekih dobrih primjera. Evo Trade Air i nabava 3. A320. A i Croatia i Air Srbia su, navodno, reprogramirali svoje lizinge.
U konačnici, mi i ne govorimo o lizinzima koje Montenegro ima i iz kojih se ne može izvući i može biti samo sretan da ih malo olabavi, mi ovdje govorimo o eventualnom novom ugovoru za dodatne avione. Oni su sada vrlo povoljni i mogu se čuda nabaviti. Pa F100 u Australiju za bilo koji novac, a nabaviti još 2 E195 pod superpovoljnim uvjetima sada. Preostala tri kad istekne ugovor, ako će tada biti stanje još uvijek dobro, a bojim se da neće.