analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: JetBlue

Do sada su JetBlue i Alaska bili žestoki konkurenti. Kolju se, nemaju dodirnih točaka, nemaju code-share. Čak štoviše radi preuzimanja Hawaiiana od strane Alaske, JetBlue je objavio prekid dugogodišnjeg code-share ugovora (prekid sa 30.9.) sa Hawaiianom o čemu je zamaaero jučer pisao. Čak štoviše u Los Angelesu obije kompanije imaju hubove i tu se opako kolju. Stoga niti nisu razmišljali da postave ikakvu suradnju, a kamoli da se kompanije ujedine. Kompanije su se prvi puta ozbiljno i otvoreno konfrontirale oko kupnje Virgin Americe, 2016. godine. Rat je bio opak, no na kraju je pobijedila Alaska i preuzela je Virgin Americu, što je lansiralo Alasku na 5. poziciju u SAD, ispred JetBlue.

JetBlue i American su 2020. pokrenuli stratešku alijansu Northeast Alliance koja je rezultirala najbližom mogućom suradnjom u New Yorku i Bostonu, a kako bi kompanije mogle parirati Delti i Untiedu koji su u ovim lukama imali bitno više linija, frekvencija i putnika. JetBlue je tako preuzeo neke short-laul linije Americana, a American je povećao broj long-haul linija iz ovih aerodroma. No, 2023. sud je zabranio ovu alijansu pod preglupim izgovorom da štiti putnike (treći jak prijevoznik može samo koristiti putnicima, a ne štetiti im). Upravo je prije par dana Vrhovni sud odbio žalbu Americana i ova alijansa je sada definitivno mrtva, o čemu je zamaaero pisao.

JetBlue je pokušao i preuzeti Spirit. I ovdje se umiješao sud i zabranio ovo preuzimanje. Opet nonsens, jer Spirit će evidentno bankrotirati, opako reže linije i flotu, stvara ogromne minuse, bio je u predstečajnoj zaštiti. I ako Spirit bankrotira, a što je prilično izvjesno, kako je to onda dobro za putnike i njihovu zaštitu. Očito netko ima nešto opako protiv JetBlue. Da je uspjelo spajanje Spirita i JetBlue kompanija bi postala 5. najveća kompanija SAD-a, bitno ispred Alaske. No, istovremeno je dozvoljeno spajanje Alaske i Hawaiiana, kao što je u prošlosti dozvoljeno spajanje Alaske i Virgin Americe, Uniteda i Continentala, Delte i Northwesta, te Americana i US Aira. Ovo su bila daleko veća spajanja pa su se dozvolila.

JetBlue također opako reže linije i frekvencije, trudi se, no svake godine stvara opake gubitke od Covida-19. U 2024. kompanija je imala gubitak od čak 795 milijuna USD, više nego duplo veći nego 2023. Od 2020. do 2024. JetBlue je akumulirao preko 3 milijarde USD gubitka. Opak novac. Kompanije te veličine bankrotiraju sa 2 milijarde gubitka. I zato se nakon zabrane spajanja sa Spiritom kompanija jako trudi uči u bilo kakav deal sa bilo kime. Zadnje što je dogovoreno je suradnja sa Unitedom. Za sada je JetBlue rekao da neće biti spajanja ili preuzimanje, čak i jakog code-share ugovora. No, bojim se da JetBlue očajno traži da ga netko preuzme prije nego bankrotiraju. A to nije daleko.

Ako se JetBlue spoji sa Unitedom isto će United sa 4. baciti na 2. mjesto u SAD-u (214,1 milijuna putnika) odmah iza Americana (226,4 milijuna putnika). No, isto će značiti potpuno uništavanje brenda JetBlue, te nikakvu samostalnost ili opstojnost. Nije li onda bolje za JetBlue da se spoji sa Alaskom. Alaska, Horizon i Hawaiian imaju 60,2 milijuna putnika, sa JetBlue imali bi 100,7 milijuna, ipak bitno bliže četvrtoplasiranom Untiedu koji ima 173,6 milijuna putnika. Alaska Grupa ima 392 aviona, JetBlue ih ima 286, to bi značilo da bi zajedno imali 678 aviona, i opet daleko bliže Unitedu koji u mainline ima 1037 aviona, dok mu United Express ima 458 aviona.

Spajanjem kompanije bi imale 13 hubova, no ono što je bitno imale bi hubove po cijeloj Americi, jer Alaska svoje hubove ima na zapadnoj obali, a JetBlue dobar dio baza ima na istočnoj obali (5 od 6 baza). Ostalo bi otvaranje 2-3 huba u središnjoj Americi kao prioritet kompanije. U ovom spajanju problem ne bi bio ni činjenica da JetBlue leti A220/A320obitelj, a Alaska B737/E175 jer bili bi dovoljno velika kompanija da imaju dualnu flotu. Konačno Alaska već sada ima uz svoje B737 još i 18 A321neo Hawaiiana. Stoga bi ovo spajanje bilo daleko logičnije nego spajanje JetBlue i Untieda, a SAD bi konačno dobio i četvrtog značajnog legacy prijevoznika, te 5. ozbiljnog prijevoznika.