Istorija aerodroma Toronto Lester B. Pearson (CYYZ) neraskidivo je povezana sa pričom o Toronto Island aerodromu, o kojem smo pisali u prethodnom članku. Kada je gradska komisija 1936. razmatrala izgradnju novog aerodroma, prvobitna zamisao bila je da Malton, tada još ruralno područje nadomak grada, postane glavni aerodrom, dok bi Ostrvo služilo hidroavionima.
Odluka je, međutim, brzo promenjena: Ostrvo je dobilo ulogu glavnog aerodroma, a Malton je ostao alternativa. Već 1937, uz delimičnu državnu pomoć, od trinaest farmera kupljeno je 570 hektara zemlje. Prvi let stigao je 1938, a za to vreme moderna oprema — osvetljene tvrde piste, meteorološka stanica i radio-servis — brzo je privukla ozbiljniji saobraćaj.
Država je 1958. otkupila aerodrom od grada, preuzela upravljanje i preimenovala ga u Toronto International Airport. Današnje ime dobio je 1984. Godine 1964. otvoren je Aeroquay One, tada novi, a danas istorijski Terminal 1, koji je zamenio prethodne terminale. Njegovo rešenje bilo je neuobičajeno za to vreme: pravougaona centralna zgrada za čekiranje i garažu bila je okružena kružnim objektom sa avio-mostovima, što je avionima omogućavalo prilaz sa svih strana. Deceniju kasnije otvoren je Terminal 2 — funkcionalan, ali bez arhitektonske osobenosti vredne dužeg zadržavanja. Terminal 3, današnji i znatno elegantniji brat starijih terminala, otvoren je 1991. Godine 1999. počela je izgradnja sadašnjeg Terminala 1, koji je zamenio stare terminale 1 i 2; usput je proširen Terminal 3 i izgrađen infield terminal za vanredne situacije.
Kanada je 1996. uvela National Airports Policy, kojom je 26 velikih aerodroma od nacionalnog značaja povereno lokalnim zajednicama na upravljanje. One su morale da osnuju neprofitne organizacije koje će aerodrome voditi komercijalno, održavati ih i širiti bez finansijske podrške države. Aerodromi su dati u dugoročni najam na 60 godina, dok se profit ulaže u razvoj i plaćanje najma državi. Tako je nastao Greater Toronto Airports Authority (GTAA), upravljač aerodroma do danas.
Toronto Pearson je 2025. opslužio 47,3 miliona putnika, povezivao oko 200 destinacija i sarađivao sa 55 avio-kompanija, ne računajući njihove podružnice poput Air Canada Expressa ili WestJet Connecta. Kroz aerodrom prolazi oko 30% svih putnika i 45% karga u Kanadi. Terminal 1 koristi Air Canada i uglavnom članice Star Alliancea, dok su na Terminalu 3 WestJet, Air Transat, American, Delta, Air France-KLM, British i ostale kompanije. Aerodrom je povezan sa tri autoputa — 401, 427 i 409 — kao i gradskom autobuskom linijom 900 i regionalnim GO linijama 40 i 94. Za odlazak u centar grada najpraktičniji je UP Express: voz koji sa Terminala 1 polazi svakih 15 minuta, vožnja traje oko 25 do 28 minuta, ima tri usputne stanice, a povratna karta košta oko €15.
Za avio-operacije Pearson koristi pet pisti. Okosnicu čine tri paralelne piste istok–zapad (06/24 L/R i 05/23), dok je par sever–jug (15/33 L/R), postavljen pod pravim uglom, koristi pri jakom južnom ili severnom vetru — približno 8% vremena.
Piste 06/24 L/R nalaze se dovoljno blizu da paralelne operacije nisu moguće, ali omogućavaju da se jedan avion pozicionira dok drugi sleće. Velika platforma za odleđivanje, smeštena blizu pragova 06 i 15, skraćuje taksiranje tokom snežnih uslova i pokazuje da je infrastruktura prilagođena lokalnoj klimi.
Aerodrom radi 24 sata dnevno, ali su zbog buke uvedena ograničenja za operacije između 00:00 i 06:30. U tom periodu koriste se posebni prilazi ili poletanja preko industrijskih zona. Nekoliko puta sam u Vankuveru čekao na zemlji i do 45 minuta, jer bismo, zbog dominantnih vetrova, u Toronto stigli prerano.
Finansijski, Pearson je 2025. ostvario prihod od CA$2,1 milijarde (€1,3 milijarde), uz CA$990 miliona EBITDA i čist profit od CA$366 miliona. Istovremeno, Toronto važi za jedan od skupljih aerodroma za operacije, što je verovatno doprinelo padu sa oko 30. mesta u prethodnoj deceniji na 49. mesto u 2025.
Od otvaranja Pier E za međunarodni saobraćaj na Terminalu 1 2007. godine, uz izuzetak rekonstrukcije piste 24L, velikih razvojnih investicija gotovo da nije bilo. GTAA je nedavno najavio projekat LIFT — dugoročnu investiciju od 3 milijarde kanadskih dolara za modernizaciju aerodroma i povećanje putničkog kapaciteta. Novac će biti obezbeđen od kredita, profita i Airport Improvement Fee. Plan uključuje dodatni prostor u zgradama za 15 miliona putnika, zamenu zastarele infrastrukture za prtljag, smanjenje zagađenja, efikasnije grejanje zgrada, priključke za električna vozila, nova svetlosna rasveta, jačanje bezbednosti, dodatne pozicije za avione i niz drugih poboljšanja. Cilj je da 2030. godine aerodrom bude u mogućnosti da opsluži 65 miliona putnika godišnje.
Sa ovakvima najavama, ostaje otvoreno pitanje da li će se konačno graditi treća ruka Terminala 1 — famozni Pier F, koji nikada nije izgrađen, već ga je zamenio privremeni, skučeni deo terminala kojem su nedavno dodati avio-mostovi za deo letova ka SAD. Dodatna pista 05R/23L, za koju je prostor ostavljen, za sada nije u planu jer aerodrom ima dovoljno kapaciteta za rast.
Naravno, kao i svuda gde se okreće veliki novac, politika pre ili kasnije pronađe put do piste. Liberalna vlada premijera Michaela Carneyja odlučila je da osnuje investicioni fond za kapitalne projekte u zemlji, pod nazivom „Jaka Kanada Fond“. Još nije jasno kako će fond poslovati, kakav će mu biti mandat ni ko će nadzirati potrošnju. Za takav fond potreban je početni kapital, a vlada planira da ga obezbedi prodajom kanadskih aerodroma za 25 milijardi dolara. Potencijalne kupce nije teško naslutiti: među njima se lako mogu zamisliti akteri sa snažnim osloncem u Liberalnoj vladi, poput kvebeškog penzionog fonda Caisse de dépôt ili građevinske firme SNC-Lavalin. Prethodni premijer bio je pod istragom zbog afere SNC-Lavalin, u kojoj je navodno tražio od ministra pravde da navodno utiče na pravosudni sistem u slučaju podmićivanja libijskih zvaničnika.
Vratimo se aerodromima: Carney javnosti prodaje priču o boljim uslugama i nižim cenama za putnike posle privatizacije. Mnogo realnije, prodaje se državna srebrnina za namene koje još nisu jasno objašnjene. Zvuči li vam poznato?
dopisnik: Zoran Cetković (Toronto), foto: Toronto Person
Hvala na članku Zorane.
🙂
Molim.
Kao sto i sami vidite nije Balkan jedinstven sto se tice politike i njihove prodaje magle za dobrobit interesnih grupa.