Air Canada je članica Star Alliancea. Realno kompanija je sa 335 aviona u floti (uključujući i 4 podružnice) jedina velika i ozbiljna kompanija Kanade. Air Canada spada u II. kategoriju kompanija i vrlo je bitna za Star Alliance. OK, ona nije Lufthansa, United, Air China ili Turkish, ali je istinski bitna u alijansi. Air Canada ima 3 huba (Toronto, Montreal i Vancouver), te 3 fokus grada.

Delta najbliže moguće surađuje sa WestJetom. One nemaju joint venture, ali nisu daleko od toga jer imaju vrlo jak code-share, blisko surađuju u ff programima, a imaju i suradnju na svim ostalim poljima. WestJet je istinski na samom rubu da uđe u SkyTeam i to će se vjerojatno brzo desiti. Kompanija ima code-share sa SkyTeam članovima: Aeromexico, Air France, China Airlines, China Eastern, JAL, KLM, Korean, Virgin Atlantic, Xiamenom, te sa još jedim de facto SkyTeam članom LATAM-om. Iako nije velik, jak i moćan kao Air Canada WestJet ipak ima 195 aviona u floti (zajedno sa WestJet Encore). Kompanija ima 3 huba u Kanadi (Toronto, Calgary i Vancouver), te 5 fokus gradova.

Nažalost Oneworldu nije baš nešto puno preostalo, te su se zadovoljili ostatkom. Pa je American potpisao suradnju sa Porterom, malom regionalnom kompanijom sa hubovima u Torontu Bishop i Personom i Ottawi, te fokus gradovima u Montrealu i Halifaxu. Porter ima 82 aviona u floti (53 Embraera E195-E2 i 29 Dash 8-400), ima naručena još 22 E195-E2, te leti na 32 destinacije u 8 država (najviše, naravno, u Kanadi i SAD-u). Flota mu je u prosjeku stara 7,3 godine. Kompanija ima code-share sa Americanom, s kojim sve više surađuje.

No, Porter ima jak joint-venture sa Air Transatom. Air Transat je leisure kompanija Kanade, također „ostatak“ i logično je da su Porter i Air Transa krenuli u suradnju. Air Transat ima 42 aviona u floti, među kojima i 15 širokotrupaca. To znači da kompanije zajedno imaju 124 aviona, te se na ovaj način nadaju biti bar neka alternativa Air Canadi i WestJetu. Air Transat ima hubove u Torontu i Monterealu, te fokus grad u Ottawi gdje se prelama sa Porterom, uz što ima i fokus grad u Quebec Cityu odakle Porter ima samo 2 linije za Toronto. Sa Air Transatom Porter je dobio i interkontinentalne veze, dok je Air Transat dobio jak feeding svojih interkontinentalnih letova iz Kanade i SAD-a. Air Transat sezonski leti i za Zagreb.

Želi li Porter biti kompanija Oneworlda mora potpisati code-share sa kompanijama koje lete na njegove hubove i fokus gradova iz ove alijanse, a to su: Alaska, British, Cathay Pacific, Finnair, Iberia, Philippine, Qatar, Royal Air Maroc i Royal Jordanian, te de facto članovima Aer Lingus i China Southern.

Također bi bilo logično da u tom slučaju American krene sa letovima za Ottawu i Halifax (sada ima samo sezonske letove), te da Alasca ima više linija za Toronto (sada leti samo sa Seattle) i Montreal. Isto tako još pokoju liniju mogao bi otvoriti i British, te Qatar. U daljoj budućnost Porter bi morao otvoriti i hub u Vancouveru (sada ima 6 linija od tamo) ili Calgaryu (sada ima 6 linija od tamo) da postane istinski svekanadski prijevoznik i omogući konekcije partnerima iz Oneworlda diljem cijele Kanade.

Kako god logično je da Porter u skoroj budućnosti postane član Oneworlda. Na tome bi i više nego profitirao. Logično bi bilo i da sa sobom u alijansu dovuče i Air Transat. Kao što sam rekao, ove dvije kompanije nisu na razini Air Canade i WestJeta, ali su dobra alternativa. Na ovaj način sve tri alijanse bi imale članove koji bi ih feedali u Kanadi.

analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Porter