analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Aerodrom Trebinje

Aerodrom Trebinje se prvi puta spominje 2006. godine kada je Dejan Todorović, direktor Direkcije za civilnu vazdušnu plovidbu objavio početak radova. Prvi puta je najavljivao da će se aerodrom dovršiti 2009. godine, za što je postavljen direktor i par zaposlenih, te je najavljeno zapošljavanje 400 osoba. No, nakon potrošenih milijun maraka (500.000 EUR), te za studiju Vienna Airport Consultinga od 300.000 BAM, kao i 1,6 milijuna BAM za otkup zemljišta, dakle bar 1,5 milijuna EUR, kompanija Aerodrom Trebinje je zatvorena 2014.

I onda je bio mir dok Vlada Srbije nije izjavila da će svojim novcem izgraditi aerodrom. Prvo je Zorana Mihajlović, tadašnja ministrica prometa i zamjenica premijera Srbije, javno obećala da će prvi letovi biti do kraja 2021. godine. Potom je Vučić javno u medijima obećao da će prvi avioni sa Trebinja poletjeti 2022. godine. Danas je 2025. još nije u zemlju zabijena ni prva lopata. Pritom je postavljen Mladena Stankovića, djelatnika Aerodroma Niš, za CEO-a Aerodroma Trebinje. Aerodrom je tri puta mijenjao lokaciju.

Prema najavama aerodrom će se nalaziti kod naselja Hum, na entitetskoj granici sa FBiH. Ukupna površina aerodroma će biti 48.805 kvadratnih metara, pri čemu će

• Terminal imati 38.640 kvadratnih metara
• Kontrola leta imati 2515 kvadratnih metara, od čega je toranj 2280 kvadratnih metara
• Vatrogasna stanica imati 1710, garaža od 2947 i praonica vozila 270 kvadratnih metara
• Pregled službenih lica će imati 852 kvadratna metra
• Svi prostori za gorivo (skladišta, pretakalište, pumpna stanica idr.) će imati 1972 kvadratna metra
• Ostali tehnički prostori aerodroma (eko zona, kontrola naplate parkiranja, prostori za pse, granična policija…) će imati 2144 kvadratna metra
• Poletno-sletna staza imati čak 3500 metara što je sa drugom beogradskom USS najduža staza u regiji (o moj bože!)

Autori analize naglašavaju da je prometna infrastruktura do aerodroma loša, da se radi o lokalnim cestama koje su u vrlo lošem stanju, nezadovoljavajuće širine, a na mjestima je sigurnost prometa vrlo ugrožena. Na lokaciji postoji vodovod, ali ne postoji kanalizacija, niti termotehnička instalacija.

Trebinje će imati terminal od 38.640 kvadrata što je više od pola terminala Zagreba koji je 68.883 kvadratna metra. Ovo je točno duplo više od Sarajeva. Pa tko je tu lud?

Uz to izjavljeno je da se u prvoj godini očekuje promet slijedećih aviona: 86 manjih business aviona, 24 ATR72, 226 Airbusa A220, A319, A320 i A321, te 90 Boeinga 737 i 767. Majko mila. 316 uskotrupaca i široktrupaca godišnje, a ukupno 426 aviona godišnje? I kako su to samo, majko mila, izračunali da će biti točno 226 Airbusa, a samo 90 Boeinga. Te da će biti baš 24 ATR72.

I nije to sve, druga bajka je kako će Trebinje biti istovremeno cargo centar. Pritom nitko nije primijetio da jedan Dubrovnik koji ima 3 milijuna putnika i jedan od najpoznatijih turističkih resortova na svijetu, ima tek 21,5 tona carga godišnje. Čak ni Sarajevo, centar gospodarstva BiH nema preko 3158 tona carga godišnje. Za ikakav ozbiljniji cargo promet potrebno je bar 10.000 tona carga, što u regiji imaju tek Beograd, Zagreb i Ljubljana. Kakav crni cargo u Trebinju? I za koju industriju, trgovinu, stanovništvo, poduzeća?

Na nepostojeće Trebinje je u zadnjih četiri godine potrošeno 3 milijuna EUR. Da bi se izgradio aerodrom sukladan planovima koje su iznesene potrebno je bar 300 milijuna EUR. Prve procjene su bile 70 milijuna (2007.), pa 200 milijuna, a zadnje procjene su bile 320 milijuna EUR (2013.) iako srpska vlast tvrdi da se to može napraviti sa 100 milijuna. Za toliki aerodrom? Kajgot!

Dakle bar 300 milijuna EUE za koje putnike? Trebinje je gradić od 25.589 vrlo siromašnih stanovnika. Zračna luka Dubrovnik je na samo 38 km, a u krugu 115 km su Podgorica, Mostar i Tivat. Ove četiri zračna luke imaju 6 milijuna putnika. Gdje tu ima mjesta za Trebinje?