Putnički avion IL-114 sa turbopropelerskim motorima je mašina iz kasnog SSSR-a. Stvaranje prve verzije ovog aviona započelo je pod sloganom zamene masivnog An-24 sa 50 sedišta, kao i zastarelih Il-14 i Il-18, koji su korišteni u udaljenim delovima Rusije i sveta još 1980-ih. Nije slučajno što govorimo o “prvoj verziji”, jer je moderna verzija IL-114-300, uzimajući u obzir novu elektroničku opremu i razna poboljšanja u stvari po mnogo čemu sasvim novi avion.
Dana 31.3.2024, drugi Il-114-300 sa oznakom RA-54115 (serijski broj 0110), a zapravo prvi potpuno izgrađen u Rusiji “od nule”, započeo je program testiranja. Avion je sastavljen u fabrici aviona u Lukovitskom. gde se završavaju i radovi na drugom (trećem) Il-114-300 (serijski broj 0111), koji će se pridružiti letačkim testovima u prvoj polovini 2025. Istovremeno, fabrika modernizuje proizvodnju za godišnju montažu 12 Iljušina i sastavlja rezervu trupova za kasniju implementaciju proizvodnog programa. Avion se finalno sklapa u Lukovitskom, ali komponente isporučuju Voronješka Fabrika aviona (VASO) i Uljanovski Aviastar. VASO proizvodi krilo, repnu jedinicu i gondole motora, a ploče trupa, otvori i vrata se rade u Aviastar-u.
Prema zvanično objavljenim podacima, IL-114-300 sa posadom od 2 osobe prevozit će do 64 putnika na udaljenosti do 2000 km (s punim komercijalnim opterećenjem od gotovo 7 tona) brzinom od 450-500 km/h. novi avioni koriste serijske turbopropelerske motore ruske proizvodnje TV7-117ST-01 snage oko 2.900 KS. Dužina aviona je oko 27 metara, širina trupa oko 3 metra, a raspon krila oko 30 metara. Pretpostavlja se da će osim civilnih aviokompanija potencijalni klijenti postati i vojne i vladine korporacije i organizacije.
Sertifikacija IL-114-300 biće završena krajem 2025.godine, a isporuke prvih proizvodnih aviona počeće 2026. godine. Dostizanje najavljenih 12 aviona godišnje je u planu za 2027-2028. Dakle, proizvodni program IL-114-300 izgleda sasvim realno od početka 2025.godine. Ovde se radi o potpuno domaćem avionu, za koji se očekuje da će u udaljenim regijama zameniti iscrpljene vremenom i teškim radnim uslovima AN-24 kao i strane ATR-ove koji su trenutno u eksploataciji.
dopisnik: Dejan Radojević (Mostar), foto: Ilyushin
A ono. . .klasični ruski kombajn
Ako se ne varam, još pre 35 godina, u mostarskom “Sokolu”, je maketa ovog aviona u razmeri 1:2, pripremana za ispitivanje u aero tunelu u CAGI-iju. Zajednički projekat u kojem su učestvovali Soko, Utva, Jugoturbina, VTI Žarkovo, Prva Petoletka, Turboinstitut Ljubljana, RZ Orao, Institut Mihajlo Pupin..
Bravo!👏
Ostaje da vidimo šta će biti. Već je bila analiza kako to da je ATR ostao jedini na tržištu takvih aviona.
Da, ostaje za vidjeti što će biti. ATR će i dalje ostati jedini jer se Il-114 neće prodavati izvan Rusije.
Neće se prodavati van Rusije ako smatrate politički zapad za ostatak Sveta
Nije se prodavao ni u Rusiji prije sankcija, sad će se tamo prodavat jer je Rusija očajna i nema alternative. Još manje se prodavao izvan Rusije, tako da se neće prodavati ni sada.
Excellent to have such as domestic plane! Congratulations!
Ne zvuči nerealno… ali bojim se da po ukidanju sankcija Rusiji (do čega će neminovno doći) eto ponovo zapadnih proizvođača 🙂
Mada obzirom da je trenutno ATR jedini proizvođač u toj klasi…
Jako je upitno što će biti sa svim avionima u Rusiji. Sve se prologira, performanse su daleko lošije…
Od ovog bi i moglo biti nešto jer je turbopropelerac, od ostalih većih i kompleksnijih modela bojim se da neće biti ništa.
Ovaj avio se nikako nije prodavao. Napravljen je u tek 20 primjeraka, leti se tek 8 komada u 2 kompanije. Konačno i uz ovako veliku krizu nabavke aviona u Rusiji naručeno je tek 33 ovih aviona. Proizvodnja za manje od 3 godine.
Konačno avion opako kasni.
A da.
To koliko ce avion biti pouzdan cemo videti, a sto se tice ekonomicnosti, koliko sam nasao podatke na internetu, ovi motori su poprilicno ekonomicni(priblizno kao verzija sa PW motorima) sto me iznenadilo.
Je Rusija je poznata po pouzdanosti i ekonomičnosti (štedljivosti) svojih aviona.
Potpuno je nebitno ko je po čemu “poznat”, ovde govorimo o suvim tehničkim podacima koje Vi očigledno niste pročitali. Zvanični podaci za ovaj ruski motor kažu da je 25% lakši, (360kg vs 480kg), da troši 25% manje goriva (199g/hp/h vs 279g/hp/h) i da ima 50ks više (2800ks vs 2750ks) u odnosu na PW morot koji su ranije ugrađivali. To su zvanično izneti podaci.
Naravno, ATR 72 je avion koji je dugo na tržištu, PW serije 100 su motori koji su pouzdani i poznati i za avion i za motor je podrška zasigurno mnogo bolja nego kod Rusa jer prosto imaju 36 godina dominacije na tržištu, dok je Il-114 nastao kad se ekonomija koja ga je razvila raspala. I naravno da je nemoguće u takvim uslovima uspeti na tržištu. Ali to i dalje ne znači da treba bez ikakvog predznanja pričati da su karakteristike ovog aviona i njegovog motora inferiorne u odnosu na zapadnu konkurenciju. Nisu, samo što potrošnja i snaga motora nisu jedini faktori koji odlučuju šta je dobra platforma za potencijalne korisnike. Mnogo je bitnije koliko brzo se može dobiti koliko letilica, kakva je podrška, delovi, međuremontni rokovi. Sve to je jako teško postići ako nisi deo velike globalne korporacije i to je u redu reći.
Ovo je verovatno jedini avion koji Rusi proizvode a da je po tehničkim specifikacijama ispred zapadnih i to uglavnom zato što je zapad stao sa razvojem ove klase aviona taman negde kad je Il-114 imao prvi let.
Je baš ja nisam pročitao. Prisjetimo se kako je MS-21 imao odlične tehničke performanse koje su sada pale na tragično loše, daleko ispod konkurencije. Sve čekam kako će ove objavljene performanse biti takve i u stvarnosti. Kako god avion se ne naručuje. Čak ni u Rusiji, a kamoli izvan nje. Što mislite zašto?
Je zapad je stao sa razvojem turbopropa. ATR 72-600 je ono prastari i zastarjeli model bez ikakvih pomaka na bolje spram 72-500. Zar ne?
ATR-72 je poleteo davne 1988.-e godinu dana pre nego sam ja rođen i praktično je i dalje jedini ekonomski isplativ civilni turboprop na tržištu, to je daleko od nekakvog ozbiljnog razvoja. Šibanje starog kljuseta. Klimov TV7-117 ke razvijen i sertifikovan još 1997.-e i za razliku od PD-14, proveren je motor i karakteristike su mu poprilično poznate. Govorimo o letilici i motoru koji su već odavno razvijeni i poznati, nije proizvođen jer nije bilo potražnje na tržištu i proizvodnja je premeštena iz Uzbekistana jer naprosto ne može da pruži servisnu podršku poput ATR-a a ne zato što ima slabije performanse. Uostalom i za MS-21 ajde da sačekamo finalnlu serijsku verziju, pošto je za sada sve nagađanje.
Pobogu ATR 72-600 ima malo veze sa prvim ATR-ovima.
I vi mi kažete da je ATR 72-600 sa svim svojim izmjenama i osuvremenjivanjima staro kljuse spram prvog aviona iz 1988.
A Il-114 koji je samo jednom osuvremenjen model iz 1992 (samo četiri godine mlađi) to nije.
Jel vi uopće čitate što napišete?
MS-21 je sam objavio da će imati katastrofalno loše performanse, daleko od prvotno planiranih.
Одличне вести!