analiza napisana: 29.8.2016; autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: Adria
Usporedba avio kompanija u regiji daje odlične informacije za zaključke o trendovima i potencijalima pojedinih kompanija.
Iz podataka je vidljivo da je Croatia Airlines 2011. godine ušla u restrukturaciju, što je rezultiralo stagnacijom u broju putnika i flote. Air Serbia je pak 2013. prodana Etihadu što je rezultiralo naglim povećanjem broja putnika i flote. Samim time Air Serbia je 2014. godine prerasla do tada vodeću Croatiju Airlines. Adrija je ove godine privatizirana, a još nije jasan cilj 4K, kompanije kojoj je ovo prva akvizicija u avio-businessu.
FLOTA
Trend u zadnjih 5 godina jasno pokazuje da je Air Serbia konstantno rasla. I dok je bivši Jat 2011. imao tek 15 aviona, flota je danas porasla na čak 22 aviona, od čega je 21 aviona u vlastitoj floti, a jedan je unajmljen za ljetnu sezonu od Adrije (CRJ 900). Istovremeno Croatia je tijekom restrukturacije morala jedan avion maknuti iz flote, da bi ove godine u ljetnoj sezonu iznajmila Trade Airov Fokker F100. Adrijina flota je od 2011. godine padala, što je kulminaciju imalo 2013. kada je flota pala na samo 10 aviona, da bi od 2014. ponovo počela rasti i povećala se na 13 aviona, od kojih je jedan tijekom ljetne sezone ustupljen Air Serbiji. Montenegrova flota je padala tijekom godina, a nabavom novih aviona flota nije rasla nego se osuvremenjivala tako da je danas smanjena na samo 6 aviona. Trade airova flota je porasla za jedan avion A320, na njih 3, uz jedan avion u leasingu iz Nizozemske. Limitless ima jedan A320, dok ECA konstantno raste u broju aviona.
*Trade airov avion je u sezonskom leasingu u Croatia Airlinesu
*Adrijin avion je u sezonskom leasingu kod Air Serbie
Prema broju sjedala vidljiva je još veća razlika. Air Serbia ima najveću flotu, ali i najveće avione u floti: jedan širokotrupac (A330), 14 uskotrupnih jetova (A320, A319 i 737-300) i 6 turbopropa (ATR 72). Croatia ima 6 jetova (A320 i A319), te 6 nešto većih turpopropa (Q400). Adrija pak ima šaroliku flotu koja se sastoji od A319, CRJ 700, CRJ 900 i jednog CRJ 200. Montenegro ima flotu Fokkera F100, Embraera 190 i 195. Trade Air ima tri jeta (Fokker F100 i A320) te jedan J32 u leasu. ECA ima sve male avione (DHC-6), Limitless ima jedan A320, dok novoosnovan Awex ima tek jedan mali zrakoplov (Saab 340).
No, kada uzmemo utilizaciju aviona u obzir situacija se tu iz korijena mijenja. Uzmemo li broj putnika u omjer sa veličinom flote prema broju sjedala dolazimo do podatka da je Croatia Airlines uvjerljivo na prvom mjestu, potom slijedi Adria, pa Air Serbia i na koncu Montenegro. Ovaj podatak treba uzesti sa rezervom obzirom da Air Serbia ima duže letove od konkurencije u regiji, tj. nekim avionima (za New York, Abu Dhabi, Moskvu, Beirut…) treba bitno više vremena za rotaciju, to znači da takav avion obavi manje letova po jedinici, što ne znači i slabiju zaradu, jer duži letovi donose i više novaca po putniku. No, ipak, kada i ukalkuliramo ovu činjenicu i uzmemo li u obzir da je Air Serbijin LF viši od Croatijinom ostaje samo jedan zaključak, Air Serbija manje koristi svoju flotu, tj. ima više prizemljenih aviona. Ovo je vjerojatno produkt zastarjelosti dijela flote (ATR 72-200 i 737-300 koji čine trećinu flote) dočim se dio flote koristi kao back-up. Iako je ta flota stara čak 30 godina, odavno isplaćena, pa je i njena bazična eksploatacija povoljnija, ipak ostaje činjenica da danas kompanije te veličine nemaju back-up flote. Konačno, Air Serbija mora ozbiljno i hitno poraditi na zamjeni tih aviona jer isti, bez obzira što nisu pretjerano korišteni posebno tijekom izolacije, postaju sve više nepouzdani za operacije.
U tom kontekstu najmlađu flotu ima Adria sa prosječno tek 9,3 godine po avionu. Slijedi Croatia sa 12,4, te Montenegro koje ima neznatno stariju flotu. Na četvrtom mjestu je Air Serbia koja da nema zrakoplove starije od 30 godina imala bi relativno mladu flotu, ovako joj je prosječna starost 17,9 godina. Limitless ima avion star 18,3 godine. Pri samom dnu je Trade Air sa 23,3 godine. Na začelju je ECA sa nevjerojatno starom flotom od prosječno 42,8 godina, pri čemu je najstariji avion star čak 49 godina, dok najmlađi ima 36 godina. Sam tip aviona nije izgovor obzirom da se Twin Otteri od 2010. ponovo proizvode u suvremenoj varijanti serije 400. Upravo radi toga aktualni događaji prizemljenja flote i gubitka AOC-a ne trebaju čuditi.
BROJ DESTINACIJA I PUTNIKA
Sukladno gore opisanim promjenama u kompanijama Croatia je do 2013. dominirala tržištem. Od 2012. njen broj putnika pada, da bi tek posljednje godine počeo lagano rasti. Za očekivati je da bi se ove godine broj putnika Croatie mogao vratiti na stanje iz 2011. godine (1,95 milijuna putnika). 2011. godine broj putnika Adrie i Jata je bio gotovo jednak, no tada kreće ozbiljan pad broja putnika Adrie, te je Adrija tek 2015. dostigla brojku iz 2011. (1,2 milijuna putnika). Jat je neznatno rastao do 2013. kada ga preuzima Etihad, tako da je stanje od 2011 sa 1,2 milijuna putnika raslo po 100.000 i 2013. bilo 1,4 milijuna. No, već 2014. Air Serbia rapidno raste na 2,3 milijuna putnika, te iduće godine na 2,5 milijuna. U posljednjih godinu dana kompanija je imala stagnaciju u broju putnika rezultiranu zimskim rezanjem kapaciteta, no otvaranjem novih linija i kapaciteta od 6. mjeseca ove godine za očekivati je povećanje broja putnika, što će vrlo vjerojatno rezultirati ukupnim povećanjem i u ovoj kalendarskoj godini.
Prema broju destinacija na koje kompanije lete uvjerljivo je najbolja Air Serbia. Potom slijedi Adrija, zahvaljujući čak 23 charter linije od ukupno 47 destinacija, što čini gotovo polovicu svih destinacija. Četvrti je Montenegro, pa ECA, potom Limitless sa svojim charter linijama, te Trade Air i posljednji je riječki Awex sa tek jednom linijom Portorož-Beograd.
Samim time i u broju tjednih letova na redovnim linijama je na prvom mjestu Air Serbia, no obzirom na bitno manju flotu i broj destinacija, Croatia je sa tek 39 letova tjedno manje vrlo uspješna. Naravno, tu moramo uzeti u obzir velik broj charter letova Air Serbijinog charter brenda AvioLet, dok Croatia ima zanemariv broj charter letova. Treća je ECA sa 266 tjednih letova, no pritom moramo uzeti u obzir da ECA leti linije koje traju tek par minut do pola sata, a tek mali broj linija je dužih od toga. Stoga ne treba čuditi da sa tek 4 aviona ostvare toliko velik broj letova. Adria ostvaruje 210 tjednih letova, Montenegro njih 100, a Trade Air njih 14. Ostale dvije firme nemaju redovnih linija, već isljučivo charter linije.
Važan je podatak i iz koliko domaćih zračnih luka lete pojedine kompanije. Tako Air Serbia ima samo jedan hub (Beograd) i ne leti iz drugog srpskog aerodroma (Niš). Adrija također leti iz Ljubljane, ima par charter letova iz Maribora, no istovremeno ima bazirane avione u Prištini, Tirani, Lodzu, Olsztynu, Beču i Talinu. Montenegro leti iz svoja oba aerodroma, dok Croatia leti sa 8 od 9 hrvatskih aerodroma, pri čemu osim huba u Zagrebu ima fokusirane gradove u Dubrovniku i Splitu gdje drži najveći udio u prometu i velik broj linija, od kojih je 10 cjelogodišnjih. Trade air redovne linije obavlja iz Osijeka, Zagreba, Rijeke, Pule, Splita i Dubrovnika.
No, razlike u koncepciji poslovanja najbolje se očituju u broju linija sa velikim brojem tjednih frekvencija. Tu uvjerljivo vodi ECA čiji koncept je kratke linije sa velikim brojem frekvencija. Najčešće na destinaciju lete 14 ili čak više puta tjedno. Od glavnih kompanija u regiji i u ovoj kategoriji je prva Air Serbia koja ima cilj postaviti po dva dnevna leta za sve destinacija u dva vala istok-jug i dva zapad-sjever.
Druga je Croatia Airlines, no pritom moramo uzeti u obzir činjenicu kako Croatia ima velik broj code-share ugovora u kojima je broj frekvencija za pojedine destinacije daleko veći od onog koji oni sami lete
Destinacija |
Dnevnih polazaka iz Zagreba |
Dnevnih polazaka iz ostalih hrv. aerodroma |
Ukupno dnevnih polazaka iz Hrvatske za destinaciju |
Frankfurt |
5 |
3,8 |
8,8 |
Munchen |
4 |
4,3 |
8,3 |
Beč |
4,5 |
2,3 |
6,8 |
Zurich |
2,6 |
1,7 |
4,4 |
Paris |
2 |
1,1 |
3,1 |
Amsterdam |
2 |
0,3 |
2,3 |
Potom je Adria koja ima 10 linija sa velikim brojem frekvencija, a posljednja je Montenegro koja ima tek 4 takve linije. Trade airova najfrekventnija linija je Zagreb-Osijek sa 6 tjednih polazaka.
BROJ ZAPOSLENIH
Prema broju zaposlenih daleko odstupa Air Serbia sa čak 2.450 zaposlenih (uključujući i sestrinske kompanije). Croatia ima bitno manje, tek 970 zaposlenih (uključujući i maintenance, koji Air Serbia ima tek osnovni, linijski). Adria i Montenegro imaju skoro isti broj zaposlenih.
No, ove brojke imaju smisla tek kada ih se stavi u kontekst broja putnika. Istim dolazimo do činjenice da je tu daleko najbolja Adrija čijih četiristotinjak zaposlenih “opsluži” 2.940 putnika svaki. Potom slijedi Croatia sa 1.905 putnika po jednom zaposleniku, pa Montenegro sa 1.439 putnika po zaposleniku i potom Air Serbia sa samo 1.041 putnikom po zaposleniku. Ovo posebno čudi uzmemo li u obzir da je Etihad prilikom ulaska u Air Serbiu inzistirao da se broj zaposlenika smanji za više stotina, pri čemu je zbrinjavanje viška zaposlenih na sebe preuzeo proračun Republike Srbije. Uzmemo li čak i u obzir činjenicu da je od tada flota ozbiljno porasla, a i da se broj putnika skoro pa udvostručio, još uvijek ostaje činjenica da je broj zaposlenika neproporcionalno narastao. Iskreno, Air Serbia prema broju putnika, te sjedala ima vrlo mnogo zaposlenika, što nikako nije trend u svijetu. Sa ovom brojkom spada u sam vrh u Europi. Ovako velik broj zaposlenika opterećuje financije kompanije.
KONCEPTI KOMPANIJA
Air Serbia prvenstveno gradi hub u Beogradu i u svoja 2+2 vala maksimalno potiče konektirane putnike u tranzitu kroz Beograd. Na ovaj način smanjuju hendikep niskog standarda i manjeg broja potencijalnih putnika iz Srbije, a kompanije je bitno prešla okvire realnosti potencijalnih putnika na Beogradu kao destinaciji. Pod utjecajem Etihada proizvod je superioran spram konkurencije, osudio bih se reći da je superioran u Europskim okvirima. Ovo se posebno odnosi na business klasu. Air Serbia pripada Etihad Airlines Partner grupaciji.
Croatia Airlines je izgubila primat na tržištu, a vidljivo je da gubi udio u zračnim lukama na kojima konkurira sa Air Serbiom. No, kako još uvijek Croatia ima velik broj domaćih linija Zagreb je i dalje čvorište koje se na dnevnoj osnovi feeda iz 9 zračnih luka. Osim iz Zagreba Croatia ima velik broj linija iz Dubrovnika i Splita, te desetak linija iz ostalih hrvatskih aerodroma. Croatia se bazira na redovnim linijama i ima tek 11 charter linija, što je zanemariva brojka u kontekstu više stotina takvih linija koje za Hrvatsku obnašaju drugi prijevoznici. Croatia i Adria su punopravni članovi Star Alliance.
Domaće linije u Hrvatskoj |
Tjednih polazaka |
Prijevoznik |
Zagreb-Dubrovnik |
33 |
Croatia Airlines |
Zagreb-Split |
32 |
Croatia Airlines |
Zagreb-Pula |
14 |
Croatia Airlines |
Zagreb-Zadar |
14 |
Croatia Airlines |
Zagreb-Osijek |
6 |
Trade air, code share Croatia |
Zagreb-Brač |
2 |
Croatia Airlines |
Dubrovnik-Pula |
1 |
Croatia Airlines |
Dubrovnik-Split |
3 |
Trade air, code share Croatia |
Dubrovnik-Rijeka |
2 |
Trade air, code share Croatia |
Dubrovnik-Osijek |
1 |
Croatia Airlines |
Split-Pula |
2 |
Trade air, code share Croatia |
Split-Rijeka |
2 |
Trade air, code share Croatia |
Split-Osijek |
1 |
Croatia Airlines |
Zadar-Pula |
7 |
Croatia Airlines |
Rijeka-Osijek |
2 |
Trade air, code share Croatia |
Adria je pokrenula za Europu podosta inovativan business plan. Osim iz Ljubljane održavaju linije iz Prištine, Tirane, Lodza i Olsztyna, prvenstveno prema Lufthanizinim hubovima, a obnašaju i neke letove za Austrian iz Beča, leti iz Talina za Nordicu, te iz Beograda za Air Serbiu. Ovakav poslovni koncept znači ogromne organizacijske, financijske i operacijske napore, posebno u održavanju zrakoplova, logistici, nabavi i posadama koje su dislocirane. Hub u Ljubljani sve više slabi i broj letova se skoro prepolovio spram perioda od prije 10-tak godina. I feeding linije nisu više ni izbliza kolike su bile, a izuzev Prištine i Tirane koje su neznatno povećale, sve ostale su ili ukinute (Ohrid, Split, Dubrovnik, Beograd, Banja Luka) ili su se smanjile (Sarajevo, Skopje, Podgorica).
Montenegro leti razapet između svojih baza u Podgorici i Tivtu, uz kombinaciju redovnih linija prema hubovima, redovnih linija za turiste i charter linija. Mini-hub u Podgorici koji se feedao iz Skopja, Niša, Prištine i Beograda potpuno je izgubio svrhu i danas je Podgorica tek P2P zračna luka. Uz to kompanija jedinu ozbiljnu povezanost ima prema Beogradu, a prema ostalim hubovima broj frekvencija je nedostatan i demotivirajuć za potencijalnog putnika u tranzitu. Kompanija ne pripada ni jednoj alijansi.
Trade Air leti isključivo PSO linije unutar Hrvatske, te obnaša ad hoc chartere, kao i kraće najmove za druge kompanije. Limitless je charter kompanija koja prvenstveno leti prema Skandinaviji. ECA leti kratke linija amfibijskim avionima diljem Jadrana, vrlo upitne budućnosti. Awex je nova tvrtka koja ima tek jedan tjedni let, a nada se letjeti na linijama iz niza destinacija prema Beogradu. Ni jedna od ovih kompanija ne pripada ni jednoj alijansi.
Što to točno znači regija?
prostor bivše Jugoslavije.
Boze koliko se absolutno sve promenilo za 7 godina. Prosto neverovatno.
Apsolutno. Sjetite se velika analiza u kojoj smo pokazali kako se zračni promet korijenito mijenja u 5 godina.