Tunis je istinski turistička meka. No, ja ga osobno ne volim. Bio sam tamo 5 puta, samo prvi puta svojevoljno, i nisam zadovoljan. Jako su zamazani, sve je zamazano, konobar pere podove i onda ne opere ruke ali vam kavu donese sa prstom u šalici, u bazenu je bio izmet, u sobi žohari (recepcioner nam je rekao da je to domaća životinja i vrlo je uobičajna…). Još manje volim njihovo cjenkanje, a najmanje to da će vas prevariti baš svaki puta i u taksiju, i u trgovinama, i na tržnici, i u barovima… Kako tamo vlada dizenterija, doslovce mi je panika bila piti vodu iz pipe. Stoga smo na jednom od izleta ušli u hotel sa 5***** i tražili flaširanu vodu, te smo je opako platili (skup luksuzan hotel). No, konobar nam je donio vodu u prastaroj i ofucanoj boci koju je prethodno napunio na pipi. Naravno naplatio ju je kao da je originalna. Ne, ne volim Tunis.

No, jedan dvodnevni izlet mi je ostao nezaboravan i stvarno je jedno od jačih iskustava u mom životu. A jakih iskustava je bilo ihaaaaa. Tri tuniške pustinje, slana, kamena i Sahara. Sve tri su u središnjem Tunisu, nekih 500 km od grada Tunisa. Pa krenimo sa najmanje atraktivnom, slanom pustinjom. Bijela nepregledna pustinja prepuna soli. To su zapravo slana jezera koja zimi mogu imati i metar vode, no ljeti vode gotovo da i nema. Od tamo sol za posipavanje ulica dolazi i u Hrvatsku. Iskreno boravak tamo je jako neugodan. Osim nepreglednih i atraktivnih bijelih pejsaža jako se teško diše, a ako ste duže vani počinje vas ozbiljno peckati u grlu. Pretpostavljam radi velike koncentracije soli.

Sahara je poseban doživljaj. Ogromna pustinja koja se proteže skoro po cijelom sjeveru Afrike. Najveća pustinja na svijetu. Na samom rubu Sahare postavljene su četverometarske ograde od debelih balvana koje bi trebale spriječiti širenje Sahare. I tu su brda pjeska. No, ne baš uspješno. Sahara se i dalje širi 48 km svake godine. U Sahari smo spavali u Douzu, najvećoj oazi Sahare, gradu sa 34.221 stanovnikom. Poznat po 500.000 palmi koje tamo rastu. Brdo hotela na samom rubu Sahare koji su upravo namijenjeni turistima za prespavati jednu noć. Naravno u Saharu smo išli devama. Mi preko TUI-a što nas je koštalo 30 EUR više po osobi, neki od turista naše grupe su išli sa lokalnim iznajmljivačima. Naravno bili smo ljuti što su oni prošli jeftinije, do momenta dok se nismo vračali. Mi na deve i oni bi. Ali kaže beduin, nema šanse, platili ste samo u jednom smjeru. Nazad je 50 EUR. Jasno ne možete pješačiti 10 km pa su svi platili i na kraju ih to koštalo 20 EUR više nego nas. 😊 I još jedna tipična prevara u Sahari. Lik se zajurio na konju obučen kao Laurence od Arabije i donese vam Coca-colu. Vi naivno uzmete otpijete gutljaj, a lik će 30 EUR. Haaaa??? Si ti normalan? A kaže on, pa što vi mislite koliko košta imati ledeno rashlađenu Colu usred Sahare. Na kraju nam je beduin svakome dao po šljivu i tražio 1 EUR za nju. Tunis!!! I jedna preluda priča. Moj prijatelj i ja smo htjeli napuniti litrene boce saharskim pijeskom za po doma. Ali na samom rubu Douza sva je bilo uneređeno od Deva, prepuno njihovog izmeta. Pa smo mi prošetali nekih 20tak minuta u Saharu. Okrenemo se oko sebe, a oko nas samo pijesak, nismo više vidjeli svjetla Douza. Totalno smo krenuli paničariti. Mobiteli naravno više nemaju signala. I onda sam se ja dosjetio. Upalio sam svjetlo na mobitelu i krenuo pratiti naše tragove u pijesku koji su se vidjeli. Kako u Sahari tragovi jako brzo nestaju i pretvaraju se u ravni pijesak, taman tamo gdje su nestali pojavila su se prava svjetla Douza. Koliko je čovjeku malo potrebno da bude sretan!

I na kraju najveći doživljaj pustinja Matmata. Mjesto gdje su snimani Zvjezdani ratovi (epizode II. i IV), te dvije epizode Call of Duty. Pustinja je ali ono stvarno pustinja. Sam kamen, bez i jednog jedinog drveta, travke ili bilo kakve biljke. Jedna ogromna stijena duga kilometre i kilometre. Ljudi tamo žive tako da u zemlji uklešu dvorište nekih 4×4 metra (neki i veće) 5-6 metra duboko. Iz tog dvorišta uklesane su spavaonice i kuhinja i opet prostorije nekih 2×2 do 3×3 metra koje imaju samo vrata prema dvorištu. Kako je sve to u zemlji, temperatura u tim prostorijama je prihvatljivih 30-tak stupnjeva iako je na površini i preko 50 stupnjeva celzijusa. Uređenje prostorija je jako skromno. Ljudi spavaju na stijeni na kojoj je madrac, nema ormara, namještaja, tek osnovne stvari. Ljudi su preživljavali tako da su muškarci išli raditi u okolne gradove, a žene sa djecom su bili u tim podzemnim sobama. Kako tamo ne uspijeva ni poljoprivreda, ni stočarstvo, doslovce su radili neke suvenire i manje ručne proizvode kako bi došli do nekog novca. Pretežak život.

Na ovom izletu obišli smo Gabes, El Jam i Monastir koji ćemo obraditi u posebnom putopisu, te gorje Atlas gdje smo na izlet išli Toyota Land Cruiserima. Atlas nije bio nešto jako fascinantno, zgodno, ali ni blizu kao tri pustinje. Kako god ako se i odlučite za Tunis, nikako ne nemojte zaobići ovaj izlet. Preprepre dobro, doživljaj za cijeli život. Stvarno nešto čega ćete se sjećati.

analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Alen Šćuric