autor: Alen Foglar, dopisnik (Beč), foto: Airbus

S obzirom da je OU naručila A220 u obije verzije (-100 i -300) te kako sa njima još nisam letio, izuzetno sam bio znatiželjan na moj let Swissom VIE-GVA-VIE. Pa evo kratke, subjektivne recenzije tog aviona:

Let za Genevu bio je sa A220-100 registracije HB-JBF, dok je povratni let odradio A220-300 HB-JCS. Oba aviona imaju raspored sjedala 2-3, kakav su u prošlosti imali na primjer  DC-9/MD80 ili Fokker 70 i 100. U SWISS konfiguraciji -100 ima 25 redova sa ukupno 125 sjedala, dok -300 ima 29 redova sa ukupno 145 sjedala.

Let za GVA sa -100:  Pri ulazu u avion u VIE odmah mi je upalo u oči da je prolaz vrlo širok te da je razmak između sjedala iznenađujuće velik. Kako sam imao “sreću” dobiti sjedalo u sredini, 25E, mogu samo potvrditi da se početni dojam nije pokazao pogrešnim. Sa mojih 190 cm sjedio sam izuzetno ugodno i nisam morao “zabijati” koljena u sjedalo ispred mene.  Jednako tako potvrdio se i dojam o velikoj širini prolaza: putnik je bez problema mogao proći uz kolica za poslugu (o usluzi na letu nešto kasnije). Pretinci za prtljagu su dovoljno prostrani da mogu primiti tri kofera dozvoljene veličine za ručnu prtljagu te na kofere se još mogu polegnuti jakne, kaputi i manje torbice. Negativno je da je poklopac pretinaca kada je spušten vrlo nisko i putnik koji je i manji od mene mora pognute glave doći do svog sjedala. Iako je avion bio gotovo pun, a većina putnika je imala ručnu prtljagu, svejedno su svi veći koferi stali u pretinac. Prozori su izuzetno dobro postavljeni (definitivno je Canadair naučio od loše postavljenih prozora kod CRJ serije), a imam i osjećaj da su veći no kod drugih Airbusa. Oduševio me je i WC u zadnjem dijelu aviona (-100 ima dva, jedan u prednjem i jedan u stražnjem dijelu aviona, dok -300 ima 3: jedan u prednjem i dva u stražnjem) koji je izuzetno prostran, čak prostraniji i od većine WC-a koje sam susretao u velikim avionima, te izuzetno lijepo uređen. Pri startanju motora je buka u zadnjem dijelu kabine veća od mojih iskustava sa drugim modernim uskotrupcima. Također se čuje jedan izuzetno neugodan zavijajući zvuk koji nestaje onoga trenutka kada se avion počne kretati, a ponavlja se svaki puta kada avion kreće te u prvih desetak sekundi pri polijetanju kada su turbine pri punom opterećenju. Mislio sam da je to možda odlika -100, ali to se ponovilo i kod -300 u povratku. U toku leta je buka u kabini po mom subjektivnoj percepciji veća nego kod 320 obitelji. Let je bio u izuzetno dobrim vremenskim uvjetima i bio je jako miran. Oduševili su me i mali ekrančići koji su smješteni svaka dva reda na obije strane aviona i na kojima je, uz nekoliko reklama cijelo vrijeme leta prikazivan položaj na karti, visina leta, brzina aviona te dužina leta do destinacije. Iskreno se nadam da će i OU imati te ekrančiće u svojim avionima.

Let za VIE sa -300: U principu se ponovilo iskustvo iz leta za GVA osim što imam osjećaj da je razmak sjedala u -300 nešto manji. Naime dodijeljeno mi je sjedalo 18E i tu sam gotovo morao zapiknuti koljena u naslon sjedala ispred mene. Kako na sreću avion nije bio kompletno pun, po boardingu sam se preselio na sjedalo 28A dok je C sjedalo ostalo prazno. Neugodan zvuk motora pri pokretanju i kretanju, kako sam već gore napisao, ponovilo se i kod -300. Stoga zaključujem da je to “odlika” PW1524G motora koji pokreću obadvije inačice.

Usluga na letu: odmah po polijetanju, posada (kod obije inačice 3 člana posade) dijeli vodu (već pri recenziji ekonomske klase SWISS-a od prije nekoliko dana, švicarska brendirana voda punjena samo za SWISS). Potom ide servis prodaje jela i pića. Tu su cijene zaista paprene i stoga me zaista začudilo da putnici usprkos tomu dosta kupuju, uglavnom pića (pivo, vino i osvježavajuća pića). Zatim slijedi na europskim letovima već gotovo zaboravljena “Duty Free” prodaja, uglavnom parfemi i cigarete. Kao nepušaču koji definitivno nema pojma koliko cigarete koštaju, vrlo mi je teško zaključiti da li je cijena od 48 švicarskih franaka za šteku cigareta visoka ili niska… Jednaka je stvar i sa parfemima. Nakon prodaje posada dijeli male švicarske čokoladice jednako tako sa SWISS brandom.

Moj osobni fazit: u obije inačice osjećao sam se izuzetno ugodno, nisam imao osjećaj neke skučenosti iako je let za GVA bio gotovo kompletno pun, dok je u povratku bilo nekih stotinjak putnika. Let VIE-GVA traje oko sat i 15 minuta, ali bih se i pri dužem letu osjećao ugodno, u -100 čak i na E sjedalu…

I na kraju nešto što me zaista izuzetno neugodno iznenadilo: i dok je kabina na letu sa  HB-JBF VIE-GVA bila u izvanrednom stanju, u povratku na -300 gotovo svaki 3-4 naslon sjedišta bio je neispravan i nije se mogao “zakočiti” u uspravnom položaju, već je putnik pri naslanjanju sa naslonom “otišao” nekih 5-6 cm na natrag a što je izuzetno neugodno za putnika iza. Također me iznenadila “improvizacija” na mlaznici za zrak u redu 24 AC gdje je lijeva mlaznica, koja je očito falila, jednostavno prelijepljena komadom papira i običnim selotejpom. Kako je datum na papiru bio 1.9. a let je bio 10.9, pretpostavljam da je ta improvizacija “u upotrebi” bila već najmanje 8-9 dana… Da se takvo što dogodi na nekom Croatijinom avionu, već bi internet bio pun negativnih i posprdnih recenzija…

Ne ulazeći ovdje u svrsishodnost i ekonomsku opravdanost kupovine tih aviona od strane Croatie Airlines, mogu svim budućim putnicima obećati vrhunski doživljaj moderne kabine.