Proputovao sam dobar dio Planete, ali nigdje osim na Martinik i par europskih metropola se nisam vratio, niti se ne planiram. No, Cancun je nešto drugo. To je definitivno mjesto gdje ću se ponovo vratiti. Zašto? Jeftino, vrhunski luksuzno, izvanredan provod, ogromne mogućnosti, povijest, zabava, izvanredna hrana, predivni ljudi.

Kada dođete na aerodrom Cancun prvo primijetite desetke aviona američkih kompanija. Doslovce dva od četiri terminala su pretrpana američkim kompanijama. Deseci američkih aviona tamo stoje. I da, Cancun je pretrpan bogatih i pretilih amerikanaca.

Dobar dio Cancuna,  onaj udaljeniji od mora nije dobrodošlo mjesto za turiste i tamo se ne preporuča odlazak. Ali zato izduženi poluotok, zapravo dio kopna koji podsjeća na dugačak lukobran veličine 16 km x 400 metara prepun je superluksuznih hotela, njih više od 100. Jedan do drugog, jedan luksuzniji od drugog. Tamo su hoteli sa 4**** jadni i bijedni. Ima hotela gdje je redovna (superior) soba preko 7000 EUR noć, a apartmani i preko 20.000 EUR za noć. Hoteli su doslovce spojeni pa lokalno stanovništvo ne može doći na plažu. Po sredini tog poluotoka ide cesta, hoteli su na morsku stranu, a na suprotnoj strani su shoping centri, zabavni centri, restorani, barovi… Svaki hotel ima parkiralište na stranu prema cesti, a sa druge strane je kompleks bazena sa ležaljkama i hotelska plaža. Plaža je pješčana, 16 km duga uz vrlo topao ocean. Na izlazu iz poluotoka (prema gradu) je gomila zabavnih sadržaja, klubova, diskaća, striptiz barova, restorana, kafića, zabavnih centara, trgovina… Cijeli jedan kvart samo zabave. U II. mjesecu kada smo mi bili tamo temperatura je bila savršenih 25-26 stupnjeva celzijusa.

I da je to sve već bi bilo puno. Ali nije. Ni u ludilu nije. Južno od Cancuna, nekih 60 km, je Xcaret, vrhunski zabavni park sa gomilom atrakcija i vrhunskih showova. Istinski provod za cijeli dan. Ulaznica je jako skupa, ali se isplati. I to nije klasični park poput Gardalanda ili Diesneylanda. Ovdje plivate sa morskim psima ili delfinima, sa kornjačama, pratite vrhunske showove, imate brdo interaktivnih zabava. Istinski vrh. Cancun i okolica imaju još deset zabavnih parkova, akvaparkova i sličnih atrakcija.

No, glavna atrakcija okolica Cancuna je Chichen Itza (200 km od Cancuna, autoputom 3 sata vožnje), ostaci grada Maya na Yucatanu. Nešto nevjerojatno i jedna od 10 top destinacija koje u životu morate posjetiti. Ogroman broj sačuvanih objekata starih 1000 godina. Ali i ogroman broj suvenira, iskreno nigdje drugdje na planetu nisam vidio toliko suvenira. I naravno, kući sam ih donio tonu.

Kako ja ne volim turističke ture, u povratku smo sa rent’a’carom obišli pravu meksičku provinciju, stotinjak km sjeverno od Chicken Itze, pa paralelno sa autoputom do Cancuna. Ono, iskreno ludilo, vidite potpuno drugačiji Meksiko, sirotinju, stotine kuća bez prozora i struje, no predivne ljude, odlične lokalne restorane… Baš odličan izlet.

Naravno, na kraju sam morao doživjeti i tipičnu meksičku neugodnost. Netom prije Cancuna me zaustavila lokalna policija i tvrdila mi je da sam prebrzo vozio, iako to apsolutno nije moguće obzirom na ogromne ležeće policajce kojih ima desetak u svakom selu i gdje se morate doslovce voziti 5 km/h da ne razbijete auto. Tražili su od mene da platim 250 USD. Tražio sam da mi pokažu radar, no to nisu htjeli. Potom sam tražio da mi napišu kaznu i potvrdu o uplati. No, ni to nisu htjeli. Dapače bili su vrlo drski i bezobrazni. Počeo sam se svađati, pa su mi rekli da mi automobil nema osiguranje iako je bio automobil sa full osiguranjem od Europcara. Tada su mi rekli da će me zatvoriti i da ću prespavati u zatvoru sa lokalnim meksičkim kriminalcima, te da ne znam što znače meksički zatvori. Nazvao sam svoju domaćicu u Meksiko City koja je jedna od najboljih odvjetnica Meksika i koja mi je rekla. „Alen ne možeš ništa napraviti, stvarno će te zatvoriti i ujutro će te pustiti, ali ne želiš radi 250 USD probati meksičke zatvore“. Platio sam reket. Potom sam na Aerodromu u Cancunu otišao do Policije Federale da prijavim ovaj slučaj, i sa policajcem sam razgovarao 5 minuta na odličnom engleskom. No, kada sam rekao da se želim požaliti na lokalnu policiju i reket federalni policajac je odjednom zaboravio govoriti engleski i rekao mi je da nitko u aerodromskoj policijskoj postaji ne govori engleski. Po povratku u Zagreb sam se požalio veleposlaniku (ambasadoru) Meksika u Beču i konzulu u Hrvatskoj koji su mi obećali da će osobno istražiti slučaj i kazniti policajce, te tražiti od Ministra unutarnjih poslova da reagira. No nakon toga se više ništa dogodilo nije.

autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: Alen Šćuric