Longyearnbyen, najsjeverniji grad svijeta i najveći grad Svalbarda je jako hladan, nema drveća, minijaturan je, nema značajnih reprezentativnih objekata, zimi nema ni sata dana, ljeti ni sata mraka… Zašto ga onda baš jako volim? Pa zato što sam ja zaluđenik malih sređenih zajednica, društava koja funkcioniraju u spartanskim uvjetima. A Longyearnbyen je upravo to.
Svalbard je otok na samom sjeveru Norveške. Polarnica koja dijeli polarni i umjereni pojas svijeta je na 66°33′, dok je Svalbard na 79°, dakle dobrih 13 stupnjeva duboko u arktičkom pojasu. Znači da je Svalbard bliže Sjevernom polu (tek 11° do sjevernog pola) nego polarnici.
Barentsburg (455 stanovnika), ruski rudarski grad, udaljen je od Longyearnbyena 40 km. Gradić ima Pomorski muzej, galeriju, bazen, sportski i kulturni centar, poštu, kapelicu, trgovinu, dva bara, ruski konzulat, hostel, hotel i školu sa tri profesora za rusku djecu, te luku. Barentsburg ima svoj helidrom koji radi cijele godine i ima redovne letove za Longyearyjen odakle putnici mogu dalje konektirati letove.
Pyramiden je još jedno rusko rudarsko naselje koje je napušteno 1998. No, 2013. naselje se ponovo otvorilo radi turističkih posjeta, te je otvoren i hotel gdje turisti mogu prespavati. U naselju ljeti bude 6 stanovnika koji opslužuju turiste. Rusija za sada ne planira obnoviti ostatak naselja. Pyramiden je udaljen 110 km od Longyearbyena kopnom (50 km morem) i 150 km od Barentsburga (90 km morem), te ima svoj helidrom sa povremenim letovima za Longyearbyen i Barentsburg.
Ny-Alesund je znanstvena postaja na Svalbardu i najveće naseljeno mjesto na sjeveru svijeta, udaljeno 180 km morem (210 km kopnom) sjeverno od Longyearbyena. U postaji svoje znanstvene misije ima 19 organizacija iz 11 zemalja svijeta, od kojih 5 ima cjelogodišnje aktivnosti (dakle i zimi). Zimi gradić ima 30 stanovnika, a ljeti ih bude 130. Gradić ima svoj Gradski i rudarski muzej, poštu, bar (radi dva dana u tjednu), suvenirnicu, trgovinu (također radi dva dana u tjednu), zalagaonicu, knjižnicu, malu sportsku dvoranu, a sauna i jacuzzi su besplatni za uporabu. Ni ovaj gradić nema cestovne povezanosti, nego putnici putuju motornim sanjkama, brodovima i avionima. Naime, Ny-Alesund ima minijaturni aerodrom sa šljunčanom pistom dugom 808 metara i širokom 30 metara. Aerodrom ima stajanku 30×75 metara, no nema terminal ili hangar. Iz Ny-Alesunda postoji redovna linija za Longyearbyen koja leti četiri puta tjedno ljeti i dva puta tjedno zimi sa Dornierom 228 (16 putnika), te osim pokojeg putnika prvenstveno prevozi cargo za stanovnike postaje.
Na otoku je postojao još i Svea aerodrom koji je opsluživao rudarsko mjestašce Sveagruva, a koje je imalo i po 300 rudara. No, 2017. se prestalo rudariti u mjestašcu i rudnik je zatvoren, pa je 2023. mjesto potpuno razmontirano, napušteno i prepušteno prirodi. Aerodrom je imao šljunčanu stazu 800×30 metara. Lufttransport je imao i do 30 letova tjedno za aerodrom sa Dornierom 228 koji su prevozili rudare, a koji su imali smjene po 14 dana i potom se vraćali u Longyearbyen. Aerodrom je zatvoren 2022. godine.
Medvjedji otok (Bear Island ili Bjornoya) se nalazi na pola puta između Svalbarda (235 km) i North capa (397 km od Ingoya). Otok je nekada bio pod polarnim ledom, no više nije, a istim je bio obitavalište sjevernih medvjeda, što također više nije. Na otoku je meterološka stanica koja ima 4 zaposlenika stalno nastanjena na otoku. Uz meteorološko stanicu postoji helidrom. Zapadno od Svalbarda je i meteorološka postaja Hopen sa 4 zaposlenika koja također ima svoj helidrom.
Svalbard ima 2897 stanovnika. Otok ima autonomiju iako potpada pod Norvešku od 1925. godine. No, bilo koja nacija može na otoku oformiti naselja i koristiti njegove resurse. U ovom momentu to čini jedino Rusija. Svalbard nije dio schengen zone (iako Norveška to jest), te ne pripada EEA-Europskoj Ekonomskoj Zoni (Norveška joj pripada). Otok je demilitarizirana zona. 60% otoka je pod stalnim ledom (glečer).
Četiri glavne gospodarske djelatnosti otoka su rudarstvo, turizam, ribarstvo i istraživanja. Norveška, inače poznata po iskorištavanju nafte, odlučila je ne istraživati naftna nalazišta na otoku radi ekoloških razloga. Uprava otoka (guvernerov ured) ima 40 djelatnika, a niz ih ima više obveza odjednom. Na otoku se može živjeti do 65 godine, a osobe starije od 66 godina moraju napustiti otok i odseliti se u Norvešku jer Svalbard ne može garantirati njihovu zdravstvenu i socijalnu skrb. Na otok se može naseliti bilo koja osoba iz svijeta, bez viza, no ista mora dokazati da ima osiguran posao i smještaj (kuću ili stan). U protivnom će biti deportirana sa otoka u roku od 3 dana.
Longyearbyen je glavni grad otoka i ima oko 2400 stanovnika. 65% stanovnika su Norvežani, a osim njih velika je populacija Tajlanđana, Šveđana, Rusa i Ukrajinaca. 60% stanovnika su muškarci. Na otoku postoje vrlo specifični zakoni poput onog o limitiranosti broja mačaka, limitu alkohola koji stanovnici mogu popiti mjesečno, te obveze nošenja pušaka izvan Longyearbyena radi zaštite od polarnih medvjeda. Na otoku postoji minijaturno groblje, a bolesni stanovnici koji bi mogli umrijeti se transportiraju u Norvešku. Ipak moguće je dobiti izvanrednu dozvolu za pokapanje pepela umirućeg jer se zakopana tijela radi niskih temperatura ne raspadaju, pa postoji velika opasnost od zaraznih bolesti koje bi leševi mogli prenijeti (ovo datira iz vremena španjolske gripe).
U gradu postoji niz kulturnih ustanova, poput galerije, biblioteke, kina, kluba mladih, te dva muzeja koje turisti posjećuju u velikom broju: Svalbard muzej i Spitzbergen muzej cepelina (Nord Pole Expedition Musem). Longyearbyen ima veliku miltifunkcionalnu sportsku dvoranu uz školu, te veliki kompleks bazena u kojem vrijeme zimi provodi lokalno stanovništvo. Grad ima otvoreni nogometni teren. Grad ima svoje novine koje se tiskaju svaki petak. Longyearbyen ima luku sa jednim molom u kojoj je nekoliko lokalnih brodova za povezivanje mjesta na otoku, policijski brod i nekoliko ribarica i na koji se može vezati jedan kruzer. Sjeverno od luke, prema aerodromu je i marina. Centar Longyearbyena je vrlo ukusno sređena pješačka zona u kojoj je velik broj minijaturnih prodavaonica i ugostiteljskih objekata. Da, oni imaju sve. Jest da apoteka ima samo 10 četvornih metara i radi u jednoj smjeni, ali je imaju. Longyearbyen ima jednu protestantsku crkvu, dok ruska ortodoksna crkva ima kapelicu u Barentsburgu.
Bolnica u Longyearbyenu ima 3 doktora i 7 medicinskih sestara. Bolnica ima kirurga pa vrši i neke operacije, a doktori imaju istovremeno više specijalnosti. Policija u Longyearbyenu ima 12 policajaca, no većina ih služi za helikoptersko spašavanje sa dva helikoptera Super Puma koje imaju na raspolaganju. Od III. do XII. mjeseca policija ima na raspolaganju u velik brod Polarsyssel koji ima i prostor za slijetanje helikoptera. Godišnje imaju 130 kaznenih i prekršajnih istraga, no veća kaznena dijela se vrlo rijetko dešavaju. Kako kaže zapovjednik policije „a gdje lopov koji nešto ukrade može pobjeći na Svalbardu?“. Stoga je zatvor u Longyearbyenu najčešće prazan. Najčešći prekršaj je uznemiravanje polarnih medvjeda koje se kažnjava sa 1500 EUR kazne. Vatrogasna brigada ima 3 profesionalna stalno zaposlena vatrogasca i 21 honorarnog vatrogasca koji se odazivaju na poziv u roku od 5 minuta kada su onduty. Kako je najbliže mjesto za pomoć Tromso koje je dva sata leta avionom, ova zajednica se mora osloniti na vlastite vatrogasne, liječničke i policijske snage u slučaju bilo kakve katastrofe.
Grad ima oko 50 km asfaltnih cesta, no ni jedno mjesto otoka nije povezano cestom. Longyearbyen ima 1481 registrirano vozilo. Grad ima više motornih sanjki nego stanovnika. Longyearbyen ima autobusni prijevoz unutar grada i do aerodroma, sa 6 autobusa, koji se tijekom dana koriste i za prijevoz putnika sa kruzera, ali i druge poslove (npr. prijevoz rudara do rudnika, putnika do aerodroma, školaraca). Grad ima i taxi službu. Na otoku velika većina zgrada, pa i onih najvećih, ja napravljena od drveta jer je ono daleko topliji materijal koji zadržava toplinu, a sva drvena građa se dovozi iz Norveške jer otok nema šuma i drveće ne može rasti. Otok nema ni travu, iako u samom centru Longyearbyena postoji pojas od nekih 30 metara širine trave i cvijeća. Naime, ovdje ide glavni vrelovod pa jedino tu trava i cvijeće rastu.
Jedna od najpoznatijih institucija Longyearbyena je Sveučilišni centar Svalbard gdje studira oko 480 studenata, ogromna većina koja dolazi izvan Svalbarda kako bi ovdje studirali. Sveučilište se temelji na arktičkim studijima posebno biologiji, geologiji i geografiji. Studij ima 27 profesora, 43 docenata i 160 privremenih predavača. Studij je na engleskom jeziku. Sveučilište je dio Svalbardskog znanstvenog centra koji ima 12.000 kvadratnih metara i koji ima nekoliko institucija među kojom i Norveški polarni institut. Sveučilišni centar ima dva kampusa za smještaj studenata. Institucija ozbiljno participira u broju stanovnika Longyearbyena, obzirom da su 1/5 stanovnika studenti. Grad ima, vrtić, te osnovnu i srednju školu koja ima 270 učenika i 45 učitelja. Grad ima i jednu specifičnu instituciju Svalbardsko globalno skladište sjemena gdje se u stalno niskim temperaturama ispod zemlje dugoročno čuva sjemenje svijeta za slučaj ogromne globalne ekološke katastrofe čime bi se mogao obnoviti poljoprivredni fundus.
Turizam je razvijen na otoku, a oko 70.000 turista dolazi na otok svake godine. Velik broj turista dolazi kruzerima, kako je na Longyearbyenu bila i moja malenkost, dok ostali dolaze radi prirodnih znamenitosti otoka, te obilaze otok i nisu koncentrirani na Longyearbyen. Niz turista dolazi i u lov na polarne medvjede koji je zabranjen, ali što se promuljari na način da vodič isprovocira napad medvjeda, pa se lovci potom „moraju braniti“ puškama. Grad ima šest hotela, tri pansiona i apartmane za iznajmljivanje. Na samoj zapadnoj obali otoka nekih 20 km od Barentsburga i 90 od Longyearnbyena nalazi se Isfjord Radio Advanture Hotel.
Longyearbyen ima 3 mjeseca potpuno svijetlih dana (stalni dan), te 3 mjeseca potpunog mraka. Dok sam ja bio u Longyearbyenu (VII. mjesec) u 2 u noći je bio dan kao i u podne, a sunce se pomicalo neznatno cijeli dan. Ljeti je temperatura oko 9 stupnjeva celzijusa, pa sam se šokirao da ljudi na 9 stupnjeva popravljaju krovove i fasade u kratkim rukavima. Njima je to totalno vruće vrijeme. No, često kada i usred ljeta temperatura zna ići ispod ništice. Zimi temperatura zna ići i do -46 stupnjava celzijusa.
I što raditi u Longyerbyenu? Prošećite centrom, baš je presladak, popite kavu u nekom od kafića ili restorana, uđite u specijalizirane trgovine (npr. kožama polarnih medvjeda i ostalih životinja), idite do minijaturne crkvice na brežuljku uz grad, obiđite oba muzeja jel su istinski fascinantni i prošećite do Aerodroma koji je istinski drugačiji. Iako cijeli otok nema ni 3000 ljudi, ovaj aerodrom opsluži 168.000 putnika godišnje. Brojni hangari služe opsluživanju aviona zimi kada je temperatura ekstremno niska, a zimi je uzletno-sletna staza potpuno zaleđena i avioni slijeću na uređeni led.
Moja malenkost je prilikom posjeta Svalbardu bila i na Magdalenafjordu koji je 204 km zračna linije od Longyearbyena i 102 km od Ny-Alesunda, a koji je na skoro 81 paraleli, samo 9° od Sjevernog pola. Magdalenafjord je prekrasnom fjordu potpuno pokrivenom ledom. I usred ljeta tamo je bilo -10 stupnjeva celzijusa, pa smo vani bili tek nekih pola sata prije povratka na topli kruzer. Tijekom posjeta Magdalenafjordu jedino čega se morat paziti je napadi ptica koje se gnijezde na tlu i brane mlade pa se zabijaju u glavu. Konstantno.
Kako god ljudi otiđite na Svalbard uslijed ljeta, nevjerojatan doživljaj koji ćete istinski pamtiti cijeli život. I da ne zaboravim za kraj, kada prelazite polarnicu morat proći inicijaciju u kojoj vas Neptun za vrat zalijeva ledenom vodom Norveškog mora. Brrrr.
analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Alen Šćuric
Pozdrav, zanima me koliko vas je došao aranžman posjete Svalbardu. To mi je odavno želja.
Cijeli kruzing 14 dana je bio 1.400 EUR po osobi u vanjskoj kabini sa balkonom.
Ma nemoguce.
Jel to bilo nedavno?
All inclusive sa vodom i bezalkoholnim picem?
Nije all incusive. I naravno da je moguće.
Alene, svaka čast za ovaj članak.Vasi putopisi su apsolutno izvanredni. Skoro sam gledao cene karata iz Beograda i to je nekih 500e po osobi što je ok. Mislio sam iznenaditi suprugu jednim produženim vikendom…..
Šta mislite koliko dana je idealno za boravak na Svalbardu? Takodje, kada je najbolje posetiti ga, tako da mozete videti i polarnu svetlost?
Hvala vam još jednom na sjajnom putopisu.
To vam ovisi što kanite raditi u Svalbardu. Ako ćete biti samo u Longyearbjenu jedan dan vam je dovoljan. Ako kanite ići u obilazak okolice i promatranje (ili lov) na sjeverne medvjede onda je to dodatni dan. Ako planirate ići do Barentsburga, Pyramidena, Ny-Alesunda, Magdalenafjurda ili Isfjord Radio Adventure hotela za svaku od ovih destinacija dodatjte po jedan dan.
Hvala vama na pohvalama.
Dobar tekst, samo jedna primedba. Cemu naziv ortodoksna crkva? Zar nije ispravnije cak i na hrvatskom reci pravoslavna?
Nema razlike, oba naziva se uporabljaju.
Kakve su cijene? Koliko kosta npr. kafa u centru?
Stravične. Užas, doslovce, Kava je 8 do 10 EUR.
Da li imaju stomatologa, sta ako zub zaboli , 200 km daleki Tromso nije nadam se jedino resenje
Imaju stomatologa.
Bravo Alene! Mene fascinira to što oni nemaju šovinitičko/rasističko silovanje mozga bespotrebnim granicama. Otok otvoren baš svima dobre volje. Svaka čast za putopis, ekstremno zanimljiva lokacija!
Je, je… baš obožavam Svalbard.
Bravo! Sve pohvale za odabir destinacije. Imam veliku želju da odem na Svalbard. Lepo ste sve opisali!
Idite, neće vam biti žao.