Od Saint Quentina nisam očekivao ništa. Imao sam tamo posao za odradit, i mislio sam odem, odradim i vratim se. Neću gradić ni zapamtiti. Ali ne. OK, to je tipičan francuski provincijalni gradić, ništa posebno. No, kao i svaki francuski provincijalni gradić ima vrhunsku katedralu, simpatičan stari centar, zgodne kafiće i restorane, pokoju dobru slastičarnicu, i neku lokalnu specifičnost koja vam se dopadne. I zato mi je uvijek bilo drago ići u francuske provincijalne gradiće, pa mi je i St.Quentin ostalo u dobrom sjećanju.

Grad se nalazi 166 km sjeverno od Pariza u pokrajini Aisne. Dovoljno daleko da nije u sjeni glavnog grada Francuske i da se neovisno razvija. Belgijska granica je puno bliže (85 km), pa je i sam Bruxelles jednako udaljen od St.Quentina kao i Paris, a ovo se i osjeća u samom gradu. Gradić ima 52.800 stanovnika. Taman da nije jako malen, ali nije i prevelik pa u njemu iskreno možete uživati.

I naravno od znamenitosti grada, kao i u svim francuskim provincijalnim gradićima te veličine, najfacinantnije je katedrala (Basilique de Saint Quentin) koja vas izuje iz cipela i istinski djeluje kao da je napravljena u gradu od 300.000 stanovnika, stoga ju obavezno posjetite. Za razliku od drugih provincijalnih gradića Francuske koji imaju lijepe, ali male gradske vijećnice, St.Quentin ima istinski vrlo lijepu i relativno veliku gradsku vijećnicu koju morate posjetiti. Potom posjetite Palaču de Fervaque, Park d’Isle, te prošećite glavnim gradskim trgom (Place de l’Hotel de ville) i okolnim ulicama starog grada gdje imate brdo kafića, restorana i trgovina.

Od muzeja u St.Quentinu svakako posjetite muzej leptira (imaju 20.000 izloženih i 600.000 leptira u fundusu), Muzej lijepe umjetnosti Antoine Lecuyer, Village des Métiers d’Antan & Musée Motobécane (izložba povijesnih motocikala, mopeda i prototipova, te zanatskih radionica). Svakako pogledajte Dépôt-atelier du Chemin de Fer Touristique du Vermandois koji je zapravo deponij starih povijesnih vlakova sa parnim lokomotivama koji još uvijek prevoze turiste. Pogledajte i zoološki vrt u parku d’Isle.

Od jela u St.Quentinu preporučam sir Maroilles (vrlo aromatičan sir) i Rollot (kravlji polumeki sir), Ficelle Picarde (tanke palačinke punjene šunkom, gljivama i kremastim sirom, zapečene u pećnici), Carbonnade flemende (sporo kuhana govedina u tamnom pivu sa medom i začinima), Maroillesflamiche (slana pita sa povrćem i sitom), Caghuse (dinstana svinjetina sa lukom u sajderu)  i Carbonde (goveđi gulaš kuhan u pivu).

Od deserta probajte lokalne bombone Betises de Cambrai (mint sa karamelom), Gateau battu (lagani kolač od maslaca i žumanjca), Galopin (brioš u mlijeku, jajima i šećeru), te Mliječni džem (od mlijeka i šećera).

Od pića svakako probajte lokalni Cidre de Thierache (sajder od jabuke ili jabukovača). U pokrajini Aisne se proizvodi 10% francuske proizvodnje šampanjca, pa ćete ovdje naći veliku količinu različitih kvalitetnih brendova. Preporučam lokalne obiteljske proizvođače šampanjca Meteyer i Leveque Dehan, a svako treba probati Charpentier, Baron Albert i Chevreux Bournazel. Aisne je i pokrajina u kojoj se proizvodi piva a najbolji brendovi su Sol Invictus, Ambree, Blanche ‘n’ Roses i La Biele Ambree. St.Quentin ima i svoj Festival piva u IX. mjesecu.

analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: St.Quentin t.o.