Liverpool nije samo grad odakle su Beatlesi, a čime vas bombardiraju na svakom ćošku, on je istinski jedan lijep srednje veliki britanski grad. Kako je moja malenkost ogroman zaljubljenik u Veliku Britaniju naravno da mi je Liverpool bio meta i da sam u njemu uživao svakog trenutka, sve do…

Kad ste u Liverpoolu svakako obiđite Royal Albert Dokove, Williamson tunele (još u obnovi), prošetajte Mathew i Bold ulicama sa gomilom originalnih pubova, kafića i trgovinica, kao i Sefton parkom sa prekrasnim staklenim paviljonom (staklenikom), posjetite Speke hall, velebnu Pier Head, St.Georges Hall, gradsku vijećnicu, Port of Liverpool zgradu, ostatke bombardirane St.Luke Out crkve, provozajte se velikim kotačem (kolom), slikajte se uz spomenik mornarima motora Titanika. Idite i u Penny Lane, istina tamo nemate bog zna što za vidjeti, ali pobogu pa ulica je jedna od najpoznatijih pjesama Beatlesa. I naravno obavezno se slikajte sa velikom statuom Beatlesa.

Od muzeja obavezno pogledajte Liverpoolski muzej, Muzej liverpoolskog života, World muzej,  Muzej moreplovstva, Victoria galeriju i muzej. Ako ste zaluđenici u nogomet otiđite u Liverpool FC muzej. Naravno nemojte mimoići Beatles Story muzej, Liverpulski Beatles muzej, Mendips kuću John Lennona, te Strawberry Field muzej o Beatlesima.

U Liverpoolu morate jesti lokalni paprikaš Scouse, Scouse pitu, pitu Wet Nelly, pogačice Bubble and squeak, te liverpulsku tortu od limuna. I naravno lokalni fish and chips. Od pića popite jako dobar liverpoolski gin, votku FC Liverpoola (sa poznatom krilaticom „You’ll never walk alone“), te neki od brojnih lokalnih čajeva jer je Liverpool glavni grad čaja Velike Britanije.

Za kraj sam namjerno ostavio vrlo lijepu Katedralu. Zašto? Ostavili smo auto na rinzolu i otišli pogledati katedralu. A ona zatvorena i iza dvostruke četiri metra visoke bodljikave žice. Jako čudno. Kada smo se vratili do auta shvatili smo i zašto. Četvrt je jako opasna. Naime, u samo desetak minuta opljačkali su nam sve stvari iz auta razbivši zadnje staklo  rent’a’cara i uzevši stvari preko zadnjeg sjedala. Dvoje mojih suputnika je ostavilo u autu putovnice i avionske karte koje su također ukrali. Kada je policija otišla, došao nam je jedan stari djedica koji je rekao da pođemo sa njim da kupimo svoje stvari. Kada smo došli dočekala nas je banda golobradih klinca od kojih je najstariji imao 14 godina. Uperio je pištolj u nas i rekao nam da možemo kupiti svoje stvari za 400 GBP jer ih on na buvljaku može prodati za maksimalno 500 GBP. OK jedno moje odijelo vrijedi više od 80 GBP koliko sam morao dati (bilo nas je 5). Pa smo stvari kupili. Oni su probrali što im je odgovaralo i to si ostavili, ali su nam vratili 90% stvari. Na kraju smo morali u Manchester da promijenimo auto jer se do Londona nismo mogli voziti sa razbijenom šajbom. A to je koštalo jer nismo imali full osiguranje. Zbog svega smo skoro zakasnili na avione. I još smo na Heathrowu policiji prijavili da su nam lopovi petljali sa stvarima pa je policajka pregledavala torbe i meni u koferu našla par pari tanga od kolegice. Na sreću jer ne znam kako bi to supruzi objasnio. Nažalost zbog toga mi je i danas gorak okus u ustima kad se prisjetim Liverpoola.

analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Graska uprava Liverpool