Dakle već 20 godina sam fasciniran malim otočićem Sv.Helena. Čitam sve o njemu, doslovce ga obožavam. On mi je uz najsjeverniji grad na svijetu Longyearbyen (koji sam uspio posjetiti) životna opsesija. Sv.Helena je istinski najizoliraniji otočić na svijetu. Udaljen je 1860 km na istok do Afrike, 2240 km na sjever do Afrike, te 3280 km na zapad do Latinske Amerike, te čak 7500 km do svog glavnog grada Londona. Najbliži veći aerodrom je Luanda u Angoli na 2200 km, te majušni aerodromčić Walvis Bay u Namibiji (85.000 putnika godišnje i 3 linije 2 prijevoznika) koji je na 2242 km.
Sv.Helena ima tek 3980 stanovnika, poznata je po kući gdje je nakon poraza zatočen Napoleon Bonaparte i tamo je umro. Otočić živi od proizvodnje ekskluzivne kave (najskuplja na svijetu), izlova ribe, posebno tuna, te turizma. Otočić ima svoj radio, lokalnu televiziju i novine. Otok ima tri osnovne i jednu srednju školu.
Na otočiću je konačno aerodrom građen od 2011. do 2016, te je isti otvoren tek 14.10.2017. godine, ogromna stvar za ovu malenu i totalno izoliranu zajednicu. Do tada na otok se putovalo kargo-putničkim brodom RMS St.Helena šest dana, od tada put avionom traje četiri i pol do šest sati. Po otvaranju aerodroma brodska linija RMS St.Helena je ukinuta 10.2.2018, a na otok dolaze samo kargo brodovi par puta godišnje (MACS).
Zašto godina dana prolongiranja? Kod testnog leta Comairovog Boeinga 737-800 pokazalo se da aerodrom ima ekstremne vjetrove koji vrlo često onemogućuju slijetanje sa praga 02. Nevjerojatno da konstruktori aerodroma to nisu znali. Stoga je otvaranje aerodroma prolongirano, mediji su razvalili investitore i izvođače radi bačenih stotina milijuna EUR britanskih poreznih obveznika (potrošeno je preko 350 milijuna EUR), a aerodrom je radio na novim procedurama. Te je iznašao model slijetanja na prag 02 kada nema vjetra i na praga 20 kada vjetra ima. No, isto je učinilo B737 Comaira neisplativim. Comair je tada bio franšizer Britisha i trebao je letjeti jednom do dva puta tjedno nonstop za Johannesburg uz dalje konekcije Britisha prema Londonu, Cape Townu, nizu aerodroma u Južnoafričkoj republici i Africi, te code-share kompanije diljem svijeta. Istim je Comair odustao od letova.
Alternativa je bila kompanija Atlantic Star Airways koji se trebao otvoriti i sa jednim B737 i letjeti iz Londona uz stop u Banjulu (Gambia) jednom tjedno. Nakon stopa u Sv.Heleni avion je trebao nastaviti za Cape Town. Time bi Sv. Helena dobila čak dvije linije i tri destinacija gdje se moglo letjeti. Nije glupo. No, nažalost ova odlična ideja je bankrotirala i prije prvog leta.
Ipak kompanija je 2016. pribavila Avro RJ100 te je sa njim letjela testne letove na Sv.Helenu. Ovaj avion je trebao biti baziran na Sv.Heleni, dva puta tjedno letjeti na Ascention, RAF bazu 1290 km sjeverno od Sv.Helene, a od tamo bi se let konektirao na RAF-ov vojni let za London. Avion je trebao služiti i medicinske evakuacijske letove za Cape Town u Južnoj Africi. No, ovaj plan se nikada nije realizirao.
Na koncu je Vlada Sv.Helene 2017. napravila deal sa Airlinkom, regionalnom kompanijom Južnoafričke Republike koja je tada letjela u franšizi sa Southafrican Airwaysom, dok je od 2020. samostalna, vrlo uspješna kompanija (također moja opsesija). Kompanija je letjela sa Embraerom E190 iz Johannesburga sa stopom u Windhoeku (Namibija) jednom tjedno, nakon čega je bio troipolsatini let za Sv.Helenu. Airlink se u Winhoeku konektirao na svoj let za Cape Town, pa je tako Sv.Helena dobila povezanost sa tri aerodroma. Kompanija je jednom mjesečno letjela i za Ascention. Airlink je prvo puno tek 76 putnika na 99 sjedala zbog ograničenja doleta. No, vrlo brzo (od IV. mjeseca 2019.) je Airlink prebacio letove na Walvis Bay, na samom zapadu Namibije uz Atlantski ocean, te je od tada punio maksimalnih 98 putnika. Kako je punjenje bilo iznenađujuće dobro Airlink je uveo i drugi tjedni let od XII. mjeseca 2018. do IV. mjeseca 2019. Airlink je od XII. mjeseca 2019. do II. mjeseca 2020. letio i jednom tjedno za Cape Town, utorkom.
Tijekom Covida-19 aerodrom je izgubio letove Airlinka. No, povremeno (u prosjeku jednom mjesečno) je letio Airbus A318 ili Boeing 757 Titan Airwaysa iz Londona preko Accre. Redovni letovi Airlinka su se obnovili nakon pandemije u III. mjesecu 2022.
Glavni problem aerodroma je što nema blizu ni jednu pistu gdje avion može sletjeti u slučaju poremećaja na Sv.Heleni (Ascention je 1290 km daleko), stoga prije nego avion poleti na Sv.Helenu mora biti siguran da će 99% sletjeti na Sv.Helenu, u prvom redu zbog klimatskih uvjeta (vjetar, magla, kiša). Kako Airlinkova linija sada ima tehničko slijetanje u Walvis Bayu u Namibiji, na samom rubu Afrike, gdje posada puni tankove i odlučuje hoće li poletjeti za Sv.Helenu ili su klimatski uvjeti previše riskantni. Ipak posada i nakon polijetanja iz Walvis Baya cijelo vrijeme prati situaciju, do određenog momenta gdje se može vratiti u Walvis Bay. Samo ako su sigurni da će sletjeti nastavljaju za Sv. Helenu, u protivnom se vraćaju.
Iako Sv.Helena ima samo jedan do dva leta tjedno, aerodrom svaki puta otvara bar, restoran, trgovinu, duty free, mjenjačnicu, poslovnicu za prodaju karata, rent’a’car poslovnicu, business lounge i zamatanje prtljage. Prije i nakon svakog leta osiguran je autobus do glavnog grada Jamestowna. Ispred aerodroma su i taxiji.
Aerodrom ima jako malo zaposlenih pa isti rade više poslova odjednom, primjerice vatrogasci iskrcavaju i ukrcavaju prtljagu, uredski radnici opskrbljuju avion, administracija radi kao zemaljsko osoblje (check in i boarding).
Aerodrom ima uzletno-sletnu stazu od samo 1950 metara, malenu stajanku za dva aviona do A320/B737 i jedan poslovni avion, te relativno malen terminal, službenu zgradu sa uredima uprave, kontrolnim tornjem i servisnim prostorima (garaža za dva vatrogasna vozila i garažu za ostala vozila), te još tri manje tehničke zgrade. Aerodrom ima parkiralište za 105 vozila koje je besplatno, kiss & fly zonu sa 10 parkirnih mjesta za taksije i automobile i sa zonom istovara autobusa, te još jedno manje službeno parkiralište. Aerodrom nema paralelnu rulnicu, te ima jedan taxiway do uzletno-sletne staze.
Prije je brodom dolazilo 2500 do 3000 osoba godišnje na otok, sada brodom više ne dolazi nitko. Broj turista na Sv.Heleni se ozbiljno povećao uvođenjem zračne linije. 2018. aerodrom je imao 7649 putnika. Ukupno u 2025. (od XII/2024 do XI/2025) je na Sv.Helenu došlo i otišlo 10.261 osoba, od čega avionom 8202 putnika. Najveći promet avionom je bio u I. mjesecu 2025. kada je prošlo 1437 putnika. U II. mjesecu 2025. aerodrom je proslavo 50.000 putnika od otvaranja. Ove godine aerodrom bi mogao imati i preko 9000 putnika, a iduće (obzirom na broj letova), mogao bi dostići i 10.000 putnika.
Na aerodrom osim Airlinka slijeću i poslovni avioni, vladini i vojni avioni iz Velike Britanije (poslovnih i vojnih aviona ima 60-tak godišnje), redovni kargo letovi kargo avionom koji prevozi robu i poštu, te aerodrom ima medicinske letove u slučaju nužde za stanovnike otočića.
Danas Airlink leti u načelu jedan tjedni let subotom iz Johannesburga za Sv.Helenu. Povremeno povratni let nije subotom nego nedjeljom (kada let nastavlja za Ascencion, što je u načelu jednom mjesečno). No, zato od 8.12. do 9.3. svaki utorak ima letove za Capetown. To znači da Airlink u načelu leti dva tjedna leta za Sv.Helenu u četiri zimska mjeseca, te jedan leta izvan toga. Avion iz Johannesburga leti 2:00 sata do Walvis Baya i nakon punjenja goriva od 40 minuta leti 3:20 sati do Sv.Helene, što znači da je ukupan let 6 sati. Jasno i iz Johannesburga i iz Capetowna Airlink ima velik broj konektiranih letova diljem Afrike.
Aerodrom se nada uvesti letove i do Accre u Gani, do Windhoeka u Namibiji i do Rio de Janeira u Brazilu (4000 km), a u daljoj budućnosti i do Londona preko Accre sa uskotrupcima. Cilj je do 2040. dostići 30.000 turista godišnje (šest puta više nego danas). Danas Sv.Helena ima jedan hotel sa 4**** koji ima 60 kreveta, još tri manja hotela i tri pansiona.
analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Sv.Helena Aerodrom
Odlicen zapis! St. Helena tudi mene fascinira. Tristan da Cunha je se bolj izoliran.
Hvala.
Ali Tristan de Cunha je stvarno minijaturan. Ima tek nekih 250 stanovnika.
Promijenite „fascinirana” u „fasciniran/opčinjen” u prvoj rečenici.
I mene fascinira život na tom otoku. Ipak, čini se da nije tako romantično kao što zamišljamo. Daleko je od toga. Kao rezervat ili društveni eksperiment.
“bačenih stotina milijuna EUR britanskih poreznih obveznika”
Nikad oni nisu imali EUR!
“tijekom naše zime”
“Naša zima” je valjda njihovo ljeto!
Stvarno nisu imali EUR? Ma da. I fuj bilo zamaaero koji GBP ili BAM ili RSD pretvara u EUR. Baš smo čudaci.
Naša zma je njihovo ljeto? Ma da? Stvarno???
Kakve su plaže
@anon 03.17: pa zapravo ih niti nema..
Ma ima ih nešto. Ima primjerice Sandy Bay, Ruperts Beach, Lemon Valley. Nisu nešto, ali nije da ih nema. I tamo se raja kupa.