Split je jako limitiran za poslovnu avijaciju zbog premale stanake gdje je prioritet parkiranje aviona na redovnim letovima. Split ima samo 15 parkirnih pozicija za avione. Uz ove pozicije ima tek dvije pozicije za manje business jetove. Koji puta koristi 2 do 5 pozicija za veće business jetove, a pritom ostaje 10 do 12 pozicija za redovne letove, što je u načelu dovoljno jer aerodrom može maksimalno opslužiti 7 aviona u sat vremena.
Upravo zato većina manjih poslovnih aviona odlazi na parkiranje u zračne luke Zadar i Brač koji su na sat i pola do dva od Splita. No, dobar dio manjih poslovnih i sportskih aviona se parkira i u Zračnom pristaništu Sinj. ZP Sinj je najbliže Splitu, isti je na 35 km od Splita, za što treba pola sata vožnje. Iskreno ZP Sinj je Splitu, ono što je ZP Lučko Zagrebu, pa jer red da i o njemu nešto napišemo.
ZP Sinj se nalazi u Glavicama kod Sinja, na Sinjskom polju. Puni naziv je Sportski Aerodrom Piket Sinj. U nekim dokumentima se spominje da je Piket krenuo sa radom 1927. godine iako većina izvora govori od 1931. Tada je ovaj aerodrom bio aerodrom grada Splita, gdje su slijetali civilni i vojni avioni, a putnici su se do Splita transportirali autobusima. Bazu su koristile vojske Kraljevine Jugoslavije, talijanske fašističke i njemačke nacističke vojske. Nakon rata aerodrom je dobio pristaništu zgradu, kontrolni toranj i hangar za smještaj letjelica. Kada je 25.11.1966. otvorena Zračna luka Split na današnjem mjestu, Sinj je prestao imati civilnih redovnih letova.
Piket ima travnatu uzletno-sletnu stazu duljine 1026 i širine 61 metar (8-26). Aerodrom ima dvije travnate stajanke 35×50 i 40×130 metara, te jednu manju betonsku stajanku uz hangar. Na aerodrom mogu slijetati avioni mase do 5700 kg. To znači da na aerodrom mogu slijetati mlazni poslovni avioni Phenom 100, Citation M2 (CJ1), Honda Jet Elite i slični avioni, te turbopropni avioni poput Pilatus PC-12, Pipper PA-42, Cessna 208 Caravan i manji.
Operater ZP Sinj je Aeroklub Sinj koji je osnovan 1947. godine. Na aerodromu djeluju i aeroklubovi Split, Vitar i Graviton. Aerodrom organizira Alkarski padobranski kup od 1968. godine. Aerodrom ima i svoj ugostiteljski objekt Boss.
Piket ima ambiciju preuzeti sve business avione Splita jer na Zračnoj luci za iste nema mjesta. Stoga su predložili izgradnju nove asfaltne uzletno-sletne staze od 1025×30 metara paralelne sa travnatom, 2 asfaltne rulnice, četiri stajanke za parkiranje zrakoplova, 14 hangara, 3 pretakališta aviogoriva, uz izgradnju novog za kerozin JET A1 (sada ima samo za 100LL) i novu pristaništu zgradu za poslovne putnike.
Aeroklub je vrlo aktivan u jedriličarstvu, padobranskoj sekciji, modelarskoj sekciji, ali i letenju na motornim avionima. Naš dopisnik iz Dubrovnika Mario Raguž ide u pilotsku školu u Sinj.
analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: ZP Sinj
Aeroklub Sinj je prije nekoliko godine, u suradnji sa HACZ je izradio dokumentaciju “Razvoj aerodroma Sinj” te je dao na uvid Gradu Sinj koji je vlasnik kompleksa aerodroma Sinj. Predlozio je Gradu Sinj zajednicko djelovanje u cilju razvoja aerodroma ali sa te strane potpuno je izostala bilo kakva sluzbena reakcija. Aeroklub je uspio ovu tematiku predloziti u Program rada Gradskog vijeća za 2026. gdje je donešen Zakljucak o priptemi dokumentacije i prijedloga za Gradsko vijeće ali se ni po tom Zakljucku gradska izvrsna vlast nije angazirala. Kako bilo, aeroklub Sinj kao inicijator i predlagac stalno im je na raspolaganju za zajednicko djelovanje.
Nevjerojatno.
“Mario Raguž ide u pilotsku školu u Sinj”
Zašto ste to imali potrebu spomenuti?
Btw: Početi se školovati za pilota s 52godine, to je tridesetak godina prekasno…
Zato jel je to interesantno za zamaaero i naše čitatelje koji čitaju njegove članke.
Mario to radi za sebe osobno, ne kani imati karijeru pilota.
Ništa nije prekasno. Za tri godine stigne položiti ATPL i ne bih se nimalo iznenadio da udje na neki Type. Inače, tijekom karijere susreo sam više pilota koji su počeli letjeti prije svoje 20. godine. Kod nekih me iskreno iznenadilo kako su uopće još živi.
“preuzeti sve business avione Splita”
S 800m asfalta???
Dajte se malo saberite, od tih 800m se može najviše iskoristiti 700m za operacije jer avioni ne smiju
slijetati na početak piste, odmak je barem 100m, na Plesu 200m…
G600 treba najmanje 1700m piste za polijetanje, a G700 čak 1,905 m…
Da neki business avioni trebaju duže piste, neosporno, ali dobar dio ih ne treba dugačke piste.
Iskreno glupo je da razmišljaju o USS od samo 800 metara ako sadašnja ima 1026, dakle i nova bi trbala imati bar toliko.
U radnom materijalu obje planirane piste su duzine kako je i sada s tim da ispred pragova već sada imaju propisane RESA- e (sigurnosna pretpolja), a za 2. fazu razvoja aeodroma predviđeno je produzenje na istočnu stranu za 400 do 600 metara, sukladno postojećoj “Programskoj studiji razvoja”. Ne znamo otkud autoru teksta podatak od 800 metara duzine piste.
To je objavljeno od strane Aerokluba Sinj. Da li postoji neki noviji dokument stvarno ne znam.
na Aeroklubu Sinj objavljeno je da bi asfaltirana/sjeverna strana trebala imati 1025m
link: https://www.aeroklubsinj.hr/hr/261-razvoj-aerodroma-sinj-prijedlog-aerokluba-sinj
Nisam siguran da CJ, Phenom ili HondaJet mogu na travnate USS, znam da PC24 se promovira da je jedini jet koji može na travnate ili gravel USS
Hvala na zanimljivok tekstu. Interesantno je da je i predsednik Milanovic poreklom iz Glavica (greskom u tekstu pise Glavnice). Staro partizansko mesto.
Molim.
Ispravljeno, hvala što ste primjetili.
Da, kaj nije on iz Zagreba, rodjen i odrastao i skolovan?
Kako ste dosli do zakljucka da je iz Glavica, a ne recimo iz Senja od kud mu je mama? I cemu ovaj dodatak staro partizansko mjesto. Kakve to veze ima s icime.