napiano: 12.2.2019; autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: ZL Dubrovnik

U članku o sezonalnosti od prije dvije godine ustvrdio sam da je sezonalnost u regiji, posebno na Jadranu, ogromna i da bi zračne luke morale energično raditi na smanjenju sezonalnosti, te da im to mora biti glavni prioritet. I dobar dio zračnih luka to je i učinio.

Ovi pomaci jesu značajni, no još uvijek je sezonalnost ogromna i stanje je daleko od prihvatljivog, a kamoli zadovoljavajućeg.

Utjecaj domaćih zrakoplovnih kompanija regije na sezonalnost

Tri huba regije vrlo mnogo ovise o potezima svojih baziranih nacionalnih prijevoznika. Kako ovi prijevoznici imaju od 45 do 65% udjela u tim zračnim lukama jasno je da njihov odnos prema sezonalnosti ponajviše utječe na sezonalnost same zračne luke.

U posljednje dvije zime Croatia je konstantno rasla sa brojem zimskih letova i linija. Adria je naglo povećala broj letova i linija prošle zime, no ove je, uslijed katastrofalnog vođenja kompanije i velikih minusa, bila prisiljena rezati sva ta povećanja, ali i dodatno smanjiti broj letova i linija. Nažalost Adrija je najavila i dalja smanjenja, dočim će isto utjecati na još veću sezonalnost u Ljubljani. Air Serbia je nakon dvije zime rezanja, ove zime tek neznatno smanjila red letenja, no najave za iduću godinu su vrlo optimistične, povećanja su ogromna, a i broj zimskih letova time bi se trebao povećati, a što će i te kako pozitivno utjecati na sezonalnost u Beogradu.

Air Serbia ima najviše linija zimi, i broj je relativno stabilan, tj. u zadnjih pet godina je oscilirao od 32 do 35. Montenegro je imao 10 linija koje je smanjio na 9 i taj broj zadržao posljednjih 4 zime. Croatia je bitno oscilirala u broju zimskih linija, najmanje je imala 19 linija, no brojka prošlih dvije zime bitno raste, i sada ih ima 24, najveću brojku u posljednjih 6 godina. Iduće zime očekuje se da će bitno veći broj sezonskih linija za Zagreb postati cjelogodišnji obzirom da Hrvatska predsjeda Vijećem Europe, dočim će velik broj političara, diplomata, administratora, pratećih službenika, novinara i poslovnih ljudi putovati u Zagreb, pa će biti i potrebe za cjelogodišnjim linijama, posebno prema glavnim gradovima Europe. Vrlo je vjerojatno da će Croatia tada otvoriti i neke linije prema glavnim gradovima Europske unije koje sada nema. Adria je dvije godine prerasla i Croatiu Airlines u broju zimskih linija, i to osjetno, no zadnjih tri godine rapidno pada, pa je taj broj ispod Croatijinog broja linija.

Vidljivo je da Croatia i Air Serbia imaju jednak omjer smanjenja broja letova zimi spram ljeta, što je čudno obzirom da Hrvatska najveći dio BDP-a dobiva od turizma, pa bi oscilacije trebale biti bitno veće, a što kod Srbije ni izbliza nije slučaj. Adria ima najmanji omjer oscilacija broja ljetnih i zimskih letova, dok je on najveći kod Montenegra, također kompanije koja radi u državi sa najvećim udjelom turizma u ukupnom BDP-u. Trade Air ima jednak broj zimskih i ljetnih letova i to zato što su mu linije isključivo PSO, pa sama kompanija ne sudjeluju u riziku tih letova, nego to čini Republika Hrvatska.

Kod broja linija najmanje oscilacije ima Air Serbia sa 33 cjelogodišnje i 6 sezonskih linija. Adrijina razlika broja linija zimi i ljeti je bitno veća, no ona se više odnosi na ogromna rezanja koja je kompanija imala ove zime nakon fijaska povećanja broja linija i vođenja kompanije ovog ljeta. Omjer ljetnih i zimskih linija kod Adrije bio je bitno manji prošlih godina. Montenegro i Croatia imaju ogromne oscilacije broja linija ljeti i zimi, što je i logično obzirom na velik broj turista u tim zemljama. Trade Air i u broju linija ima jednak broj, što je rezultat PSO-a kojeg jedino kompanija leti, a što je objašnjeno gore.

Zračne luke unutrašnjosti

Kao što smo vidjeli u analizi sezonalnosti od prije dvije godine, zračne luke u unutrašnjosti imaju daleko manju sezonalnost nego one na Jadranu. No, ipak je sezonalnost izražena i na tim zračnim lukama i odmjer joj je 1:2 do 1:3 između najboljih ljetnih i najlošijih zimskih mjeseci, dok na Jadranu on bude i preko 1:20. Tako je Split već drugu godinu u srpnju (julu) ostvario više putnika čak i od Beograda, skoro 700.000, ali u najgorim mjesecima aerodrom bilježi tek nešto više od 30.000 putnika. Sezonalnost je najmanje izražena u zračnim lukama unutrašnjosti koje imaju prvenstveno Low cost carriere (LCC), a to su Skopje, Niš i Tuzla.

U prošle dvije zime vidljiv je trend produžavanja ljetnih sezonskih linija u cjelogodišnje. Tipično zimskih linija, pa čak i chartera prema skijalištima i toplim zimskim turističkim resortovima (Karibi, Kanari, Tunis), nažalost u regiji nema. Iako su strane kompanije u Beogradu u tom periodu uvele čak 52 zimska tjedna leta više, smanjenje od 31 leta Air Serbije u te dvije zime, rezultirao je u konačnici bitno skromniju brojku. U Ljubljani su strane kompanije akumulirale samo 14 zimskih tjednih letova više, dok je prošle godine Adria imala povećanje od ogromnih 33 zimska tjedna leta više, no ove godine je radi već spomenutog poslovnog fijaska smanjila broj za čak 12 letova. I u Zagrebu su strane kompanije bitno više utjecale na smanjenje sezonalnosti, jer su strane kompanije uvele 26 tjednih letova više u dvije prošle zime, dok je Croatia u to vrijeme uvela 8 novih letova. Iskreno čudno, obzirom da Croatia na čak 4 linije iz Zagreba (Zadar, Pula, Split i Dubrovnik) koristi PSO od preko 10 milijuna EUR godišnje, koji je prvenstveno namijenjen zimskim, neisplativim, letovima. Upravo zbog subvencija lokalne zajednice uvedena je cjelogodišnja linija za Mostar.

Velik iskorak napravila je Banja Luka koja je uvela tri linije Ryanaira sa šest tjednih polazaka, no kako je Ryanair već najavio još jednu liniju, a za očekivati je u dogledno vrijeme bar pet linija (to je modus operandi Ryanaira u novim lukama), ova zračna luka će, i uz skroman broj zimskih letova Air Serbije, ubuduće imati vrlo značajan promet zimi. Mostar je pokušao zadržati Eurowingsove letove, no kompanija se ipak odlučila za sezonske linije, a jedina cjelogodišnja linija je novouvedena linija Croatie za Zagreb, dva puta tjedno. Niš je smanjio broj letova Wizz Aira, ukinuvši dvije linije, no uvevši liniju za Beč, pa je u konačnici tek jedna linija ukinuta zimi. Ohrid je jednu liniju Wizz Aira ukinuo (London), ali jednu dobio (Beč), pa je stanje jednako kao i prošle zime. Podgorica je prošle zime imala 11 tjednih letova više, a broj letova se povećao i ove godine.

Dubrovnik šampion rasta broja zimskih linija jadranskih zračnih luka

I kao što sam rekao sezonalnost u zračnim lukama na Jadranu je daleko više izražena, u stvari ona je ekstremno velika. Omjer najlošijih i najboljih mjeseci je i preko 1:20, što stvara organizacijske, kadrovske i ine probleme tim zračnim lukama, no i smanjuje profitabilnost poslovanja.

Ipak vidljivo je da se ove zračne luke trude smanjiti sezonalnost, te broj frekvencija postojećih linija, a još više broj novih linija. Ovdje je najviše odskočio Dubrovnik, koji ima istinski značajan porast novih linija u dvije godine, njih čak 8. U prošle dvije zime je svoje linije produžio Vueling i to za Barcelonu i za Rim (po 2 tjedna leta), Iberia za Madrid (2 tjedna leta) i LOT (4 tjedna leta), a broj frekvencija povećao je i Turkish (za jedan let tjedno), kao i Croatia (5 tjednih letova), dok je British broj letova smanjio za jedan tjedno. Istime je Dubrovnik u dvije godine, povećao broj letova za čak 15 tjednih letova. Ova brojka je u prosjeku zimskih povećanja zračnih luka u unutrašnjosti. ČSA je najavio zimske letove za Dubrovnik, ali je od toga odustao netom prije početka zimskog reda letenja. Dubrovnik je definitivno šampion Jadrana, uvevši duplo više novih linija i letova nego sve ostale jadranske zračne luke zajedno.

Split je iskreno podbacio u broju novih frekvencija. Tek jedna nova linija (Eurowings za Dusseldorf 2 puta tjedno) i jedan let više Croatie za Munich. No, ipak, Split i dalje ima najveći broj linija i frekvencija od svih jadranskih zračnih luka.

Rijeka je osjetno povećala broj letova, uvevši Eurowingsove letove za Dusseldorf koji su cjelogodišnji već dvije zime, te je Croatia ove godine uvela cjelogodišnju liniju za Munich sa dva tjedna polaska. Istime Rijeka ima 8 tjednih polazaka, dok je prije dvije godine imala tek 4 PSO leta zimi. Air Serbia je najavila da će ovog ljeta pokrenuti cjelogodišnju liniju za Rijeku, koja bi iduće zime trebala imati dvije tjedne frekvencije.

Pula je uvela letove Eurowingsa za Dusseldorf prije dvije godine, no nažalost, isti su se i ukinuli ove zime. Tivat je uveo jedan tjedni let Pobede za Moskvu. Brač i Lošinj nemaju zimskih letova, a Zadar nema nikakvih povećanja spram već ustaljenih letova prema Puli i Zagrebu. Ryanair je najavio mogućnost otvarnja zimskih linija iz Zadra, no to se ipak ove zime nije ostvarilo.

Jadranske zračne luke imaju skroman broj putnika zimi i relativno skroman broj linija i frekvencija. Najviše ih ima Split, no Dubrovnik mu se ozbiljno približava. I Rijeka je digla broj linija. Zadar i Pula su ostali na istom broju linija, dok je Tivat jedini pao za jednu zimsku liniju (Ural je ukinuo dvije linije, ali je Pobeda otvorila jednu). No, Tivat od svojih 6 linija leti na tek dvije destinacije, za Beograd (dva prijevoznika) i za Moskvu (4 prijevoznika).

*Portorož, Lošinj i Brač nemaju zimskih letova

I po broju tjednih letova daleko prednjači Split, pa je Dubrovnik i treći je Tivat, dok je Rijeka na posljednjem mjestu.

*Linija za London dio zime prometuje dva puta tjedno, početkom

studenog (novembra) i tri tjedno, no dobar dio zime ne leti uopće

Split je ove zime imao i chartere Aegeana za 7 njemačkih destinacija koje su se održavale sa jednim tjednim letom do sredine prosinca (decembra), nekoliko kompanija je letove produžilo u prvi tjedan studenog (novembra), a neke kompanije počinju letjeti početkom ožujka (marta).

Iako je vidljivo da se sezonalnost smanjuje i da su neke zračne luke ozbiljno poradile na povećanju broja linija i frekvencija zimi, a što se očituje na povećanju broja putnika u zimskim mjesecima, ipak je jasno da je sezonalnost još puno previše izražena u regiji. Upravo radi toga, zračne luke bi morale još bitno više poraditi na smanjenju sezonalnost i to u suradnji sa zrakoplovnim kompanijama, turističkim zajednicama, hotelima i svim ostalim faktorima koji utječu na broj putnika svake od destinacija.

Ova analiza je napisana na letu KLM-a iznad Atlantskog oceana i u Mexico Cityu. KLM je istinski srozao uslugu na najnižu moguću granu, ispod svake kritike. Hrana neukusna, ima je puno premalo, svi smo bili istinski gladni, putnici su čak i glasno negodovali, izbor filmova i serija star i vrlo skroman, izbor muzike loš, razmak između nogu jako malen, kabinsko osoblje vrlo staro i nimalo uslužno, dobar dio leta zatvoreni u galleyu, samo što nisu stavili natpis “do not disturb”. Aerodrom Mexico City loše uređen, sav se raspada, treba mu ozbiljna obnova, zamazan, čekanje na imigraciji sat vremena (kolege dan prije čekale sat i pola). Izbjegavati pod svaku cijenu. Ali zato Mexico City kao grad prezakon. Grad jako lijep, jeftin i istinski ima dušu! Must za posjetiti! Puno pozdrava i mislim na Vas iz Mexico Citya.